Vadim Zeland
U svakodnevnoj stvarnosti čovjek živi pod utjecajem okolnosti i nije sposoban značajnije utjecati na tijek događanja. Život se 'događa' slično kao što se događa u nesvjesnom snu. Događaji se odvijaju zadanim putem ne obraćajući pozornost na vaše 'želim' ili 'ne želim'. Moglo bi se pomisliti da je tu fatalnu neizbježnost nemoguće obuzdati. Zapravo, iz takvog položaja postoji savršeno neočekivani izlaz. Čovjek ne sluti da je zarobljen u zrcalnoj iluziji.
Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno dvostruko ogledalo – na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire metafizičko prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju scenariji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina dopuštenih položaja točke na kooridatnoj ravnini. U prostranstvu varijanti zapisano je sve što je bilo, što jest i što će biti. Odatle nam dolaze snovi, vidovitost, intuicije i spoznaje.
Život postaje sličan igri u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je utjecati na ono što se događa, ali lišeni ste glavne stvari: nisu vam objasnili kako da se iz pijuna pretvorite u onoga koji pomiče pijune.
Čak i svježina promjene koja oživljava život kratkotrajni bljeskom gubi sjaj istom brzinom. Neobično postaje uobičajenim, radost praznika gubi se u svakodnevnici. Dosadno...
Cilj i smisao života svih bića je upravljanje stvarnošću.
Čovjek se u pravilu pnaša jednoznačno. Pokušavajući postići željeno, na okolinu pokušava utjecati pravocrtno, po principu 'daj'. Izravno djelovanje koje se zasniva na neposrednom kontaktu, jedan je od oblika upravljanja.
Svaki čovjek na najizravniji način stvara sloj svojega svijeta. Ali najčešće ne razumije kako se to događa.
Zašto se događa da dobivate ono što ne želite, osobito ako to stvarno nikako ne želite. Kad nešto mrzite ili od nečega strahujete svim srcem, izvanjska vam namjera sve to pruža u izobilju.
Energija misli stvorenih u jedinstvu duše i razuma potencijalnu mogućnost utjelovljuje u stvarnost. Drugim riječima, sektor prostranstva varijanti koji odgovara parametrima odašiljanja misli, materijalizira se ako su osjećaji duše jednaki mislima razuma.
Njih ništa ne dira zato što vi njima niste zanimljivi. Njima ne pada na pamet da vas uspoređuju i procjenjuju, tj. da ulaze s vama u odnos zavisnosti. U tom smislu ne mare za vas – ne pridaju vam značenje i ne uključuju vas u sloj svojeg svijeta, a zbog toga niti ne pate.
Buka susjeda izbacuje vas iz ravnoteže i vi ih tiho (ili glasno) počinjete mrziti. Upravo je vaša razdražljivost izvor energije. Nastaju odnosi zavisnosti koji stvaraju polarizaciju. Bijesni osjećaji poput 'Mrzim ove susjede!' stvaraju snažan magnet koji će k vama privlačiti nove stvari koje vas razdražuju.
A neprijateljstvo prema susjedima, kao ljudskoj vrsti općenito, može privući još primjetnije posljedice – poplavu, pa čak i požar.
Ako postoji jedan pol, mora se pronaći i drugi. Polarizacija stvara magnet za neugodnosti. Privlači se sve što izaziva mržnju. Proganja nas sve što nas nervira. Događaju nam se krajnje nepoželjne stvari. I nema tu nikakve mistike – to je zakonitost.
Osnovno pravilo transurfinga: Dozvoliti sebi biti to što jeste, a drugima da budu ono što jesu. Nužno je svakoga pustiti da radi po svom. Opustiti svoj stisak.
Što ste ustrajniji u svojim željama i pretenzijama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Događa se doslovno sljedeće: držite svijet za šiju, a on se odupire pokušavajući se osloboditi.
Vršiti pritisak i ustrajati je beskorisno jer se situacija time još više pogoršava. Umjesto toga je potrebno svjesno promijeniti svoj odnos prema situaciji u skladu s pravilom transurfinga.
Recite sami sebi: 'Dovraga i oni!' jednostavno ih izbacite iz sloja svojeg svijeta.
Potrebno je samo olabaviti stisak i prestati 'držati svijet za šiju' i on će postati srdačan i poslušan. A onaj tko 'ne olabavi' ići će naokolo poput magneta privlačeći k sebi sve što ne želi.
Puno toga možemo pripisati percepciji: kad žuriš, čini se kao da ostatak svijeta usporava. No prisutni su i očiti znakovi: lift ili automobil je u kvaru, autobus kasni, na cesti se stvara prometni čep – to je već nekakva zlonamjerna stvarnost.
U psihologiji nesvjesnog općenito ima puno rupa. Ma kako neobično bilo, u većini slučajeva ljude pokreću nesvjesni motivi. Nozadivljujuće je da se pokretačka snaga koju oblikuju podsvijesni motivi ne nalazi unutar ljudske psihe, već izvan nje.
Ta su snaga nevidljive, ali stvarne energetsko-informacijske strukture koje je stvorila energija misli živih bića – klatna.
Razina čovjekove svjesnosti osobito je niska kad je kod kuće ili među gomilom. U poznatim je uvjetima potreba za povišenom samokontrolom mala i zato se čovjek ponaša opušteno i gotovo spava. Suprotno tome, u vanjskom, ali uskom krugu ljudi, svjesnot je najaktivnija i pod samokontrolom. Tijekom većeg okupljanja ljudi aktivnosti čovjeka ponovno postaju spontane, ali pritom još dolaze u snažnu koleraciju s općim ushićenjem cijele mase.
Zašto ljudi s takvom žestinom ubijaju sebi slične jer se ti drugi klanjaju nekim svojim bogovima? Komu t smeta? Ljudi zbog ratova žive u bijedi i umiru ih deseci, stotine tisuća, milijuni. Gdje je nagon za samoodržanjem? Borbu za bogatsvo i teritorij još je moguće razumijeti, ali kako objasniti borbu za uvjerenja?
Ideja o miru bliska je svima, ali ratovi ne prestaju. Ideja o jednom Bogu je očita. Ideja dobra, pravednosti i jednakosti – mogli bismo još dugo nabrajati. Svima je to jasno, međutim, zdrav razum ne djeluje, već pobjeđuje zlo. Odakle zlo dolazi?
Klatna su univerzalni izvor zla.
Glavno je da ne budete marioneta, već da djelujete svjesno kako bi te strukture iskoristili za svoj interes.
Kako biste se oslobodili klatna, potrebno je postati ravnodušan. Ali to je teško postići.
Ako 'klaun skače'm znači da je vaša pozornost uhvaćena u neku omču. Uvukli su vas u igru klatna kojoj je cilj povećati energiju konflikta. Da biste se oslobodili omče, morate preusmjeriti pozornost.
S razvojem tehničkih sredstava masovnog informiranja, pravilo klatna osvojilo je neograničenu vlast. Duševno stanje čovjeka na svakom se koraku podvrgava nevidljivoj, ali vrlo učinkovitoj obradi s ukorjenjivanjem obrazaca ponašanja i mišljenja.
Prvi princip freilinga: odrecite se namjere da dobijete, zamijenite je namjerom da date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Dozvolite si biti ono što jeste znači prihvatiti sebe sa svojim nesavršenstvom. Dozvoliti drugome da bude ono što jest znači ukloniti s njega projekciju svojih očekivanja. Tako će se situacija u kojoj jedan želi ono što drugi ne prihvaća, na nepojmljiv način riješiti sama od sebe.
Kad se čovjek licem u lice susretne s činjenicom da se ne uklapa u oblikovane standarde, osjeća duševnu neugodu. Mori ga strah od poraza, osjeća svoju inferiornost i usamljenost u tom neprijateljskom svijetu.
Iz tog labirinta ipak postoji izlaz. Sastoji se u tome da se treba odreći pravila klatna i krenuti svojim putem. Tko se toga drži, steći će divno svojstvo što stvara osjećaj od kojeg doslovno zastaje dah – unutarnju slobodu. Takvi ljudi postoje.
Treba se samo prestati plašiti da 'nisam kao svi' i početi se tome radovati. Naravno, ne treba ni otići u krajnost.
Zamislite ulicu prepunu ljudi na kojoj svatko ide za svojim poslom. Odjednom se pojave ljudi u crnom, sve ih poredaju i natjeraju da stupaju. Netko pokuša izaći iz kolone, ali ga odmah grubo vračaju natrag.
Fantastika ima tendenciju da s vremenom postane stvarnost. I ta se tedencija ubrzava.
Nitko od njih neće postati novi Michael Jordan sve dok ne dokući da mora izaći iz kolone.
Oni koji krše pravilo klatna postaju ili vođe ili odmetnici. Jedni se uzdižu među zvijezde, druge drušvo odbacuje. Razlika između jednih i drugih je u tome da su prvi uvjereni da imaju puno pravo kršiti pravilo kratna, a drugi u to sumnjaju.
Cijela tajna je u tome da iz kolone treba izaći bez borbe. Možete jednostavno izaći, i mirno se smješeći mahnuti rukom ljudima u crnom u znak pozdrava. A zatim krenuti svojim putem. Oni će nastojati iz petih žila da vas ponovno vrate u kolonu, ali ništa ne mogu učiniti ako se odreknete borbe s njima.
U skladu sa svojim zakonom klatno čini sve da poveća energiju nastalog konflikta. Bitke iz kojih klatna crpe energiju vode se neprestano. No svi ti sukobi u pravilu nastaju između dvije ili nekoliko suprostavljenih struktura. Primjera je mnogo – ratovi, revolucije, konkurencija i slični oblici suprostavljanja.
Što je živi organizam primitivniji, manje je svjestan svojih motiva i utjecaja. Ako biće živi povučeno, njegovo se djelovanje odfeđuje unutarnjim programom, kompletom instinkta. No kada se bića udruže u grupe, odmah se priključuje vanjski program, klatno, koje počinje upravljati ponašanjem zajednice.
Ako dijete nema unutrnji oslonac, samouvjerenost, počinje instiktivno, odnosno nesvjesno tražiti uporište koje bi mu omogućilo da učvrsti svoj položaj. I taj oslonac pruža klatno, ali ne besplatno, već kao zamjenu za podređivanje pravilima strukture.
Čovjek koji se u potpunosti predao utjecaju strukture praktički je nesvjestan i ne čuje glas duše. To znači da nikada neće pronaći svoj put i cijeli će život teško raditi u korist strukture.
Možemo li na primjer, u ljetnom kampu steći željenu samouvjerenost, a da se ne podređujemo pravilu klatna i da se istodobno ne pretvorimo u odmetnika? Bez problema. Da bismo to postigli, potrebno se samo probuditi i pogledati prestavu očima gledatelja, bez napuštanja scene.
Pravilo transurfinga: Dopusti sebi da budeš to što jesi, a drugima da budu ono što jesu.
Kad čovjek nije upoznat s pravilima igre, okolina mu počinje izgledati zastrašujuće i neprijateljski. I tako stvoren osjećaj samoće i utučenosti čovjeka navodi da se uspava i podredi pravilu klatna.
Klatna ne postavljaju svoje sljedbenike na ključne pozicije zbog njihovih zasluga, već zbog najpotpunijeg slaganja sa sustavom. Naivno je misliti da pri usponu u karijeri, osobito u vladajućoj hijerarhiji, ljudi napreduju u skladu sa svojim istaknutim osobinama i postignućima. To je tako u odrešenom stupnju, ali istaknute osobine i postignuća nisu najvažniji.
Glavni kriterij nije koliko dobro čovjek obavlja svoj posao, već koliko to pravilno radi s gledišta sustava. Klatno se najprije brine o stabilnosti. Zato biste i vi trebali svoje postupke orijentirati u prvom redu na održavanje stabilnosti sustava.
U manjim kolektivima mogu se više cijeniti kreativnost, samostalnost, entuzijazam, inicijativa. Ali u upravnom aparatu ili većem poduzeću funkcioniraju sasvim drugi zakoni i sasvim drugačija etika – korporativna.
Korporativna etika pretpostavlja stroža pravila, disciplinu i pouzdanost. Inicijativa se često kažnjava, samostalnost se dočekuje oprezno, kreativnost nema presudnu ulogu. U takvom sustavu ne treba djelovati 'bolje', nego 'pravilnije'.
Zajednički im je urođeni osjećaj vlastitog dostojanstva i težnja za neovisnošću. Indigo djeca su svjesna svojih vrijednosti i kao da su uvjerena da su zaslužila biti ovdje u ovom životu.
Ta djeca zadivljuju odrasle svojom razumnošću. Kod njih je razvijena svijest i trijezni pogled na svijet koji nisu karakteristični za njihovu dob. Odbijaju se prikloniti općepriznatim autoritetima.
Indigo djeca ne prihvaćaju konzervatizam. Jasno im je da neke stvari treba raditi sasvim drugačije, dok se ostali ljudi po navici povode za općeprihvaćenim normama i pravilima.
Ne može ih se nazvati prilagodljivima. S gledišta odgoja moćemo reći da se njima ne može upravljati. Lukavi su.
Tijekom tisućljeća se smjena generacija odvijala ravnomjerno i čak polako. Ali u posljednje se vrijeme uočava nekakav ubzani proces onavljanja novih generacija – svaka sljedeća se sve radikalnije razlikuje od prethodne. Indigo djeca većimaju svoju djecu koja su karakternim obilježjima nadmašila same roditelje.
Što se događa? Proces revolucionarne obnove ljudske svijesti ne može se dogoditi sam po sebi, bez posebnih uzroka. Kao što je poznato, u prirodi i društvu sve teži k ravnoteži. Znači da se obnavljanje svijesti javlja kao protuteža nekom drugom procesu.
Nije teško svhatiti o kojem se procesu radi. Posljednjh se desetljeća istodobno s razvojem strukture informiranja i telekomunikacija oblikovala moćna mreža klatna koja trajno obavija cijelu Zemlju.
Znanstveno-tehnološki napredak u cijelosti nije tako opasan kao informacijska komponenta koja stvara blagotvornu osnovu za formiranje i održavanje klatna. Što je više grupa pristaša koji razmišljaju u tom smijeru, jače je klatno, a prema tome i njegov utjecaj na ljude.
Kako bi se dobila kontrola nad sviješću velike količine ljudi, uopće nije obavezno smjestiti ih u spremnike s cjevčicama ko u filmu 'Matrix'. Sasvim je dovoljno sagraditi sveobuhvatnu informacijsku mrežu i ljudi će automatski zauzeti mjesta u njezinim ćelijama.
Što prdstavlja čovjek u informacijskoj ćeliji? To je takozvani socijalni element čija je svijest uglavnom uvjetovana njegovim položajem u strukturi koja zapravo podsjeća na matricu.
Struktura neprimjetno, ali čvrsto obavije svakog člana određenim kompletom stereotipnog razmišljanja i ponašanja. Čovjeku se čini da djeluje slobodno, prema svojoj volji. Zapravo nema mišljenje o slobodi zato što 'konfiguraciju' njegove volje oblikuje struktura. Čovjek oduzete volje igra nametnutu igru.
Moglo bi se pomisliti da je svatko slobodan raditi sve što želi. Tako se deklarira sloboda. A svatko može željeti samo ono što je u skladu s interesima strukture. Struktura podučava što treba željeti.
I upravo se radi o procesu podređivanja volje (namjere).
Tendencija podređivanja volje rezultira uzvratnom reakcijom – pojavom djece s urođenom težnjom za neovisnošću. To je prirodan proces. Tako se očituje sila ravnoteže kao odgovr na razrastanje mreže klatna.
S jedne strane klatna pokušavaju urediti svijet, stjerati ljude u strukturu sličnu matrici. S druge, indigo djeca uravnotežuju prevlast klatna kao da na taj način ispunjavaju predodređenu misiju. Ponašanje ove djece usmjereno je na rušenje pravila. Stisnuta u okvire stereotipa i uvjetovanosti, trude se osloboditi.
Sva su djeca, a osobito indigo djeca, vrlo osjetljiva na suvišne potencijale. Na primjer, odmah mogu prepoznati bilo kakvu neiskrenost. Kad im se netko dodvorava, počinju se bezobrano ponašati. Ako ih se pretjerano hvali, postaju hirovita.
Bilo kakav poredak stvara polarizaciju koju djeca odmah pokušavaju uništiti. 'Neću spavati, neću kašicu, ja ću sam!' Sklonost prema neposlušnosti i nestašluku kod djece javlja se zbog njihove priodne želje da se oslobode izvanjskog upravljanja.
Ponekad se može činiti da djeca neke stvari rade u inat. U takvim slučajevima djeluju nesvjesno, nenamjerno. Ona ne planiraju i ne osmišljavaju svoje drsko ponašanje. To se događa prirodno, samo od sebe. Na taj se način očituje djelovanje sila ravnoteže kao odgovor na pravila koja roditelji pokušavaju nametnuti svojoj djeci.
Težnja indigo djece prema neovisnosti vidljiva je i u odnosu prema religiji. Indigo djeca dolaze na ovaj svijet s izoštrenim osjećajem samopoštovanja i nepokolebljive samouvjerenosti da su ona Božja djeca. Trebaju li im onda posrednici za komunikaciju s Bogom? Teško.
Indigo djeca više se ravnaju prema glasu srca, nego razuma. Odrasli smatraju da postupaju dobro kad se pridržavaju pravila. Djeca se pridržavaju mišljenja daje glavno sve raditi od srca, s ljubavlju, a ne onako kako se čini ispravnim.
A što ak su nekada, u prošlim životima vaša djeca bili vaši roditelji? I sada ste zamijenili mjesta. Te vas drevne duše opet nastavljaju podućavati prenoseći vam mnogo mudrih lekcija.
Razumnost indigo djece posljedica je njihove povećane osviještenosti. Svjesna su onoga što se oko njih događa i tko je tko. Osviještenost se pojačava kad se fokus pozornosti usmjerava prema sebi, a ne na izvanjski svijet. Jer ako je čovjek potpuno opterećen brigama koje su mu izvana nametnute, sav se predaje nesvjesnoj igri. Potpuna svjesnost indigo djece suprostavlja se tendenciji 'uspavljivanja svijesti' ljudi u mrežama klatna.
Sva se indigo djeca od rođenja odlikuju izrazitom individualnošću. U ranom su djetinjstvu vrlo lijepa i privlačna. Tajna privlačnosti ove djece je u harmoničnom jedinstvu duše i razuma. Prihvaćaju se onakvima kakva jesu i zato se početna duševna ljepota ne izobličuje lažnim maskama razuma.
Zašto se u procesu odrastanja kod tih prekrasnih stvorenja pokazuju neke neugodne crte i slabe strane? Pa ona su Božja djeca i zato su lijepa i moćna kao i sam Bog, bez obzira na bespomoćnost rane dobi. Ona u početku posjeduju snagu Stvoritelja koja može stvarati novu realnost. Ali sposobnossti Božje djece ne uspijevaju izaći na vidjelo i ostvariti se zato što im klatna oduzimaju njihovu božansku snagu – jedinstvo duše i razuma.
Djeca dolaze na ovaj svijet i s povjerenjem ga gledaju svojim široko otvorenim očima – biserima. Život im se predstavlja kao vrlo obećavajući i pun nade. Ali u svijetu vladaju klatna koja djeluju po principu 'podijeli pa vladaj'. Klatna ujedinjuju namjere i težnje ljudi rušeći pritom jedinstvenost i integritet ličnosti. Odvajanje i otuđenje razuma od duše dovodi do gubitka božanske ljepote i snage.
S vremenom dolazi do rušenja svih malih i velikih nada. Kod jednih se taj proces događa polako i bezbolno, kod drugih, manje sretnih, brzo i intenzivno. Ako pogledate u oči djeteta iz dječjeg odma, možete u njima istodobno vidjeti dvije naizgled nespojive stvari – nadu i očajanje. U tim očima kao da se zaledilo nazvršeno pitanje 'Zar je moguće?'
Svijet klatna djeci stalno ukazuje na njihovu ranjivost i nesavršenost. U početku se u njihovoj svijesti stvara nepovjerenje, a zatim i strah na koji se tako dobro naviknu da postaje uobičajen. No, ne može se samo tako prestrašiti i pobjeći – treba nekako preživjeti u toj agresivnoj sredini. Kad se nađu pod moćnim utjecajem strukture, Božja su djeca prisiljena postati njezinim elementima.
S godinama počinju strahovati što nisu kao svi, zato što ih oni koji su 'kao svi' mogu ' šikanirati' što se često i događa. U masi je sigurnije. A ako stojiš izvan mase, možeš biti odbačen. I tako djeca postupno gube darove koje su dobila rođenjem – neovisnost, osviještenost, intuiciju, individualnost.
Sve su te osobine u najvećem stupnju prisutne kod indigo djece. Ali to je pogubno za srukturu i zato će se proces podređivanja volje sve više razvijati. Ne zna se tko će pobijediti u toj bitki.
Svako živo biće ima svoj cilj. A zašto je to tako? Zato što je proces postizanja cilja pokretač evolucije.
A što je sa čovjekom? Stvarnost pokazuje da čovjek, stvarajući strukture, sam postaje njihov rob. Čovjek gubi sebe i prestaje shvaćati tko je on i što želi.
Energija je osnovna roba.
Sve što je povezano s intenzivnim osjećajima, to jest s onima koji imaju puno energije, odnosi se na štetne sklonosti i sve us to krediti klatna. Zašto štetni krediti? Zato što su klatna po svojoj prirodi agresivna i sklona preuveličavanju energije konflikta. Sve što je privlačno, ali štetno, za čovjeka završava loše, prije ili kasnije. Što je više štete, izlučuje se više negativne energije. Pozitivna se energija nikada ne izlučuje u tako velikim količinama.
Otplatiti sve dugove i otići iz te poročne banke moguće je samo na jedan način: promjenom scenarija i scenografija. To nije teško učiniti, treba vam samo želja i malo mašte.
U svakom slučaju, čak i ako nema 'kreditno zaduženje', ali koristi civilizacijske proizvode, čovjek protiv svoje volje predaje klatnima dio svoje energije. Ljude u doslovnom smislu 'odvode na pašu', da ne kažemo 'uzgajaju'. Cijeli život civiliziranog društva neprekidan je proces potrošnje i davnja energije. I svu tu razmjenu energije kontroliraju klatna.
Predmetima civilizacije ipak se možemo koristiti, a da ne ulazimo u zavisnost. Osviještenost dijeli slobodnu ličnost od stada. Treba se samo probuditi i biti svjestan što se oko vas događa.
Odašiljanje misli pojačano eksplozijom energije premjestit će čovjeka na linije života s odgovarajućim osobinama. Klatno koje daje kredit služi za pojačavanje energije namjere. Samo klatno, ma koliko se njihalo, nema pristup izvanjskoj namjeri, što znači da nije sposobno materijalizirati sektor prostranstva varijanti.
Možemo reći da postoji samo još jedan način izbjegavanja plaćanja kamata na kredit – treba na vrijeme izaći iz igre. I ne samo izaći, nego se potpuno osloboditi i najmanje veze s klatnom, ugasiti odašiljanje misli na njegovoj frekvenciji. Drugim riječima, treba na neko vrijeme prebaciti pozornost na nešto drugo, a o igri više ne misiti.tek kada se prestanete njihati zajedno s klatnom, možete se spasiti od lijekva induciranog prijelaza. Nakon što je veza potpuno prekinuta, moguće je započeti novu igru.
Stvarnost je slična dvostranom ogledalu – ima dvije strane: fizičku, koju možemo dotaknuti rukama, i metafizičku, koja se nalazi izvan granica percepcije, ali ne i manje objektivnu.
Na toj strani ogledala nalazi se prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju sceanriji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina mogućih položaja točke na koorinatnoj mreži. Tamo je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti. Bilo koji događaj koji se dogodi u našem stvarnom svijetu predstavlja materijalnu realizaciju jedne od mnoštva varijanti.
Paradoks je u tome da svi mi tamo odlaimo svaku noć. Snovi uopće nisu iluzije u uobičajenom smislu.
Prostranstvo varijanti je stacionarna matrica – struktura koj adređuje sve što jest i što bi se moglo dogoditi u našem svijetu.
Evo što je odlično – ako budućnost nije sudbinski predodređena, znači da uvijek ostaje nada da će biti bolje. Zadaća transurfinga nije u tome da se sa žaljenjem osvrćemo na prošlost ili sa strahom gledamo u budućnost, već da svjesno oblikujemo svoju stvarnost.
Energija čovjekovih misli u određenim je uvijetima sposobna materijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se nedokučiva čudotvorna sila – izvanjska namjera – ona je ta koja utjelovljuje potencijalnu mogućnost u zbilju.
Nakon što se rodi u novom tijelu, duša se premješta u drugi plan dok razum zauzima čelnu poziciju. A što je to razum? Od trenutka rođenja to je prazan list papira n akoji možemo zapisati sve što želimo. Od samog početka života na taj se list nanosi šablona prema kojoj čovjek doživljava sebe i stvarnost oko sebe. I što je ta šablona nasnije napisana, veći je ponor između duše i razuma. Čovjek spoznaje stvarnost kako su ga to naučili raditi.
Svjesnost možemo podijeliti na dvije razine: prva je pozornost, a druga je percepcija. Odmah po rođenju percepcija nije ničime zamagljena. Dijete je potpuno otvoreno prema intuitivnom znanju i vidovitosti. Drugim riječima, ono ima neposredan pristup informaciji iz prostranstva varijanti i doživljava svijet onakvim kakav on jest.
Međutim, 'uspavani' odrasli uzimaju novorođenče u ruke i uguravaju ga u uske okvire snova koje smatraju svjesnim postojanjem. To se radi ograničavanjem slobode i usmjeravanjem pozornosti. Dijete tjeraju da usmjerava pozornost na atribute materijalne stvarnosti: 'Gledaj ovamo! Slušaj me! Ne radi tako, radi ovako!' Kad je pozornost zahvaćena, vidokrug percepcije senaglo sužava, svjesnost se gubi i čovjek tone u stanje koje se u malo čemu razlikuje od nesvjesnog sna.
Ustavi, ako je pozornost usredotočena na uzak krug stvari, čovjek hoda kao da se zagledao pod noge i stvarno nema mogućnosti osvrnuti se naokolo. Šablona svjetonazora, sa svoje strane, smješta čovjeka na Prokrustovu postelju stereotipa koji određuje 'kakav mora biti'. U nesvjesnom snu takva usredotočenost pozornonsti i percepcije dostiže maksimalnu razinu. Čovjek prihvaća situaciju kakav jest podrazumijevajući da je bespomoćan utjecati na tijek događaja. U konačnici se usnuli čovjek potpuno nalazi pod utjecajem okolnosti, san mu se 'događa' i on ništa ne može poduzeti. Scenarij se razvija spontano, u skladu sa strahovima i očekivanjima. Očekivanja i misli teku nekontrolirano.
Stvarnost se od sna razlikuje po tome što se u nju uvijek vraćate. Budući da su san i stvarnost u odnosu, da biste odredili radi li se o snu ili stvarnosti treba odabrati početnu točku. Snovi su nerealni u odnosu na stvarnost. A u odnosu na što je nerealna sama stvarnost? Gdje je točka odbrojavanja stvarnosti?
Kad umirete vraćate se na početnu točku odbrojavanja. No svaki put kad se ponovo rodite, zaboravljate polazište i tonete u novi san – sljedeći život. Kad biste se uspjeli sjtiti tko ste zapravo, osvijestili biste se da možete upravljati tim svojim snom – životom.
Prosvljetljenje je slično kao kad u početku bezuspješno lutaš uskim zapetljanim uličicama nepoznata grada, a zatim poletiš u nebo, s visine ptičjeg leta cijeli je kraj kao na dlanu i put do cilja odjednom postane vidljiv.
Dok hodate ulicom ili s nekim razgovarate, ili se bavite nekim svakodnevnim poslom, probudite se! Osvrnite se oko sebe, trijezno pogledajte što se događa. Svojom namjerom možete usmjeriti svoj svjet u potrebnom smjeru. Možete upravljati stvarnošću.
Kad se na javi sjetite da morate djelovati s odmakom, postajete svjesni, to jest spuštate se sa scene u gledalište ili ostajete na sceni kao aktivni gledatelj. Upravo su to polustupnjevi svijesti koji su već dovoljni da biste ispunili ostale principe transurfinga među kojima su najvažniji (kao što je već poznato iz prethodnih knjiga): snižavanje stupnja važnosti, kretanje po tijeku varijanti i koordinacija. Ti principi omogućuju da se i naslijepo sigurno krećete labirintom životnih situacija i izbjegavate najrazličitije neugodnosti.
Ima li ičega izvan granica vidljiva svemira? To nećemo saznati baš kao što ni leptiri koji skupljaju nektar u Africi neće saznati da postoji i Amerika i da u njoj također raste cvijeće. Nije li ovaj svijet i ovako dovoljno lijep? Zašto bi trebalo sve objasniti? Možemo jednostavno uživati u nektaru onih cvjetova koji su nam dostupni.
Potpuno se posvetiti služenju nekom apstraktnom Bogu znači okrenuti se od svoje duše. To nije ništa drugačije od privrženosti klatnu religije.
Religija je u biti komunikacija s Bogom preko posrednika. Obreda krštenja, vjenčanja i sahrane nema bez svjećenika. Ali ni to nije obvezno. Zar Bog neće prihvatiti svoje dijete ako se nije našlo vremena krstiti ga? Ako u svakome od nas postoji djelić Stvoritelja, nismo li mi njegova djeca? Jesu li vam potrebni posrednici za odnos s ocem i majkom? Ovo pitanje svatko rješava sam sa sobom.
Bog vam je dao slobodu da djelujete, pa uživajte u svojoj slobodi! Ne treba se zatvarati u ćelije samostana i gomilu vremena provoditi u molitvi. To nije služenje Bogu, nego lišavanje Boga radosti koju možete dobiti od punovrijedna života.
Uvijek dobivamo ono što odabiremo. Ako misliš da je tvoja sudbina lutati gustom šumom, znači da ćeš se trebati probijati kroz pokidano granje. A ako si dopustiš odvažnu misao da si sposoban uzdići se do neba tada ćeš poletjeti iznad šume i slobodno letjeti. Nitko te, osim tebe samog, ne zadržava.
Namjera svega živoga ovako ili onako svodi se na upravljanje stvarnošću. Ne svodi se na izvršavanje zakonitosti i pravednosti, na ispunjavanje želja i molbi, na nagrađivanje po zaslugama i na kažnjavanje, već na upravljanje stvarnošću – to se uistinu događa.
Nikome nije dano da radi ono što Bog ne želi. Sve je stvarno pod njegovom kontrolom. Samo upravljanje on ne ostvaruje centralistički sjedeći na tronu, već preko svih živih bića. Zar Bog ne može upravljati svijetom nalazeći se izvan njega? Svako biće u sebi nosi djelić Boga i zato se namjera pojedinog bića podudara s njegovom namjerom.
Stavljajući dušu kao dio sebe u sva živa biča, Bog im je podario sposobnost da upravljaju stvarnošću prema svojoj osviještenosti.
Bog je svakom živom biću pružio slobodu i moć da prema svojoj svijesti oblikuje svoju stvarnost. Ovisno o stupnju te svijesti život se pretvara u nesvjestan san u kojemu je uspavano biće bespomoćno i pod utjecajem okolnosti ili se pretvara u svjestan san koji možemo kontrolirati i usmjeravati snagom namjere.
Svima je dana sloboda izbora, ali se malo tko koristi tom privilegijom. Jer zašto se proces evolucije tako dugo razvlači ako namjera može ostvariti potreban sektor prostranstva varijanti? Zato što se praktički sva živa bića namjreom ne koriste svjesno i svrsishodn. Boraveći u nesvjesnom snu kao da žele nešto neodređeno, ne shvaćajući točno što. Dobiva se rasplinuta, nejasna i nekotrolirana namjera.
Ako je djelić Boga u svakome od nas, znači da je naša namjera udjedno i Božja namjera. Oblikujući snagom namjere svoju stvarnost, ispunjavamo Božju volju. Ako izražavate namjeru, računajte da je to Božja namjera. Kako možete sumnjati da će biti ispunjena? Za to si samo morate uzeti pravo.
Ne molite, ne zahtijevajte i ne tražite, nego stvarajte. Oblikujete svoju stvarnost pomoću svjesne namjere.
Kad se molite Bogu, to je isto kao da se Bog moli samome sebi. Kad nešto tražite od Boga, to je kao da Bog traži nešto od samoga sebe. A možemo to shvatiti i obratno: molite se samima sebi i tražite od sebe.
Uvjereni ste da vam ništa ne polazi od ruke s lakoćom, pa i dobivate po svojoj vjeri. Ali zar je Bog tako bespomoćan da mora nešto tražiti? On nema potrebe trošiti snagu na borbu s nepopustljivom stvarnošću. Može oblikovati novu realnost onako kako želi.
Ne molite, ne zatijevajte i ne tražite, nego stvarajte.
Znakovi
Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek varijatni stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama manje više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave ne morate primjetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.
Potaknuti prijelaz
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klana i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način negativan dogačaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.
Koordinacija važnosti
Ničemu ne pridajite suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama nego klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se solobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati – jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.
Koordinacija namjere
Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvđuje da je čovjek sposoban utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti – povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da 'nevolja nikad ne dolazi sama'. No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav postižu u svojim najgorim očekivanjima.
Linija života
Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazite na onim linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama razvoja događaja.
Materijalna realizacija
Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati. Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. 'Osvjetljavanjem' odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije. Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.
Klatno
Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak način, njihove se 'valne dužine misli' slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijske strukture – klatna. Te se strukture počinju razvijati samostalno i podčinjavati ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj destruktivnog klatna gubi slobodu – mora biti kotačić u velikom mehanizumu.
Što je više ljudi – sljedbenika – koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije 'njiše'. Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihala. Na primjer, ljuljačku se može zanjihati samo ulaganjem sile određene frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija. Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihala gase. Kada sljedbenika više uopće ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije: negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočarenje, ponos, oholost, prezir, gađenje, uvredu, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna je ta što klatno svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Sektor prostranstva varijanti
U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li, prostranstvo varijatni je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i scenografiju. Čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijati. Teoretski ne postoje nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijatni beskonačno.
Slajd
Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju drugima. Tako, dok komunicirate s ljudima, u svoj 'projektor' stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slaj je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati ljude da rade za nas. Ako namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta. Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijatni.
Sloj svijeta
Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta – zasebnu stvarnost. Ta stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene 'vremenske prilike': jutranja svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do prirodne katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima, čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.
Tijek varijanti
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijatni.
Tijeku se ne treba aktivno suprostavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U prostranstvu varijanti postoji sve, ali s velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.
Transurfing
Značenje te riječi mogli bismo tumačiti kao 'klizanje kroz prostranstvo varijanti', ili kao 'transformaciju potencijalno moguće varijatne u stvarnost' ili kao 'prijelaz kroz linije života'. Ali općenito, ako se bavite transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće.
Reiling
Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Ciljevi i vrata
Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako nešto postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svom cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništ aneće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. Transurfing će vas naučiti kao da to učinite.‚
http://blog.dnevnik.hr/procitano/2010/10/index.html
U svakodnevnoj stvarnosti čovjek živi pod utjecajem okolnosti i nije sposoban značajnije utjecati na tijek događanja. Život se 'događa' slično kao što se događa u nesvjesnom snu. Događaji se odvijaju zadanim putem ne obraćajući pozornost na vaše 'želim' ili 'ne želim'. Moglo bi se pomisliti da je tu fatalnu neizbježnost nemoguće obuzdati. Zapravo, iz takvog položaja postoji savršeno neočekivani izlaz. Čovjek ne sluti da je zarobljen u zrcalnoj iluziji.
Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno dvostruko ogledalo – na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire metafizičko prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju scenariji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina dopuštenih položaja točke na kooridatnoj ravnini. U prostranstvu varijanti zapisano je sve što je bilo, što jest i što će biti. Odatle nam dolaze snovi, vidovitost, intuicije i spoznaje.
Život postaje sličan igri u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je utjecati na ono što se događa, ali lišeni ste glavne stvari: nisu vam objasnili kako da se iz pijuna pretvorite u onoga koji pomiče pijune.
Čak i svježina promjene koja oživljava život kratkotrajni bljeskom gubi sjaj istom brzinom. Neobično postaje uobičajenim, radost praznika gubi se u svakodnevnici. Dosadno...
Cilj i smisao života svih bića je upravljanje stvarnošću.
Čovjek se u pravilu pnaša jednoznačno. Pokušavajući postići željeno, na okolinu pokušava utjecati pravocrtno, po principu 'daj'. Izravno djelovanje koje se zasniva na neposrednom kontaktu, jedan je od oblika upravljanja.
Svaki čovjek na najizravniji način stvara sloj svojega svijeta. Ali najčešće ne razumije kako se to događa.
Zašto se događa da dobivate ono što ne želite, osobito ako to stvarno nikako ne želite. Kad nešto mrzite ili od nečega strahujete svim srcem, izvanjska vam namjera sve to pruža u izobilju.
Energija misli stvorenih u jedinstvu duše i razuma potencijalnu mogućnost utjelovljuje u stvarnost. Drugim riječima, sektor prostranstva varijanti koji odgovara parametrima odašiljanja misli, materijalizira se ako su osjećaji duše jednaki mislima razuma.
Njih ništa ne dira zato što vi njima niste zanimljivi. Njima ne pada na pamet da vas uspoređuju i procjenjuju, tj. da ulaze s vama u odnos zavisnosti. U tom smislu ne mare za vas – ne pridaju vam značenje i ne uključuju vas u sloj svojeg svijeta, a zbog toga niti ne pate.
Buka susjeda izbacuje vas iz ravnoteže i vi ih tiho (ili glasno) počinjete mrziti. Upravo je vaša razdražljivost izvor energije. Nastaju odnosi zavisnosti koji stvaraju polarizaciju. Bijesni osjećaji poput 'Mrzim ove susjede!' stvaraju snažan magnet koji će k vama privlačiti nove stvari koje vas razdražuju.
A neprijateljstvo prema susjedima, kao ljudskoj vrsti općenito, može privući još primjetnije posljedice – poplavu, pa čak i požar.
Ako postoji jedan pol, mora se pronaći i drugi. Polarizacija stvara magnet za neugodnosti. Privlači se sve što izaziva mržnju. Proganja nas sve što nas nervira. Događaju nam se krajnje nepoželjne stvari. I nema tu nikakve mistike – to je zakonitost.
Osnovno pravilo transurfinga: Dozvoliti sebi biti to što jeste, a drugima da budu ono što jesu. Nužno je svakoga pustiti da radi po svom. Opustiti svoj stisak.
Što ste ustrajniji u svojim željama i pretenzijama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Događa se doslovno sljedeće: držite svijet za šiju, a on se odupire pokušavajući se osloboditi.
Vršiti pritisak i ustrajati je beskorisno jer se situacija time još više pogoršava. Umjesto toga je potrebno svjesno promijeniti svoj odnos prema situaciji u skladu s pravilom transurfinga.
Recite sami sebi: 'Dovraga i oni!' jednostavno ih izbacite iz sloja svojeg svijeta.
Potrebno je samo olabaviti stisak i prestati 'držati svijet za šiju' i on će postati srdačan i poslušan. A onaj tko 'ne olabavi' ići će naokolo poput magneta privlačeći k sebi sve što ne želi.
Puno toga možemo pripisati percepciji: kad žuriš, čini se kao da ostatak svijeta usporava. No prisutni su i očiti znakovi: lift ili automobil je u kvaru, autobus kasni, na cesti se stvara prometni čep – to je već nekakva zlonamjerna stvarnost.
U psihologiji nesvjesnog općenito ima puno rupa. Ma kako neobično bilo, u većini slučajeva ljude pokreću nesvjesni motivi. Nozadivljujuće je da se pokretačka snaga koju oblikuju podsvijesni motivi ne nalazi unutar ljudske psihe, već izvan nje.
Ta su snaga nevidljive, ali stvarne energetsko-informacijske strukture koje je stvorila energija misli živih bića – klatna.
Razina čovjekove svjesnosti osobito je niska kad je kod kuće ili među gomilom. U poznatim je uvjetima potreba za povišenom samokontrolom mala i zato se čovjek ponaša opušteno i gotovo spava. Suprotno tome, u vanjskom, ali uskom krugu ljudi, svjesnot je najaktivnija i pod samokontrolom. Tijekom većeg okupljanja ljudi aktivnosti čovjeka ponovno postaju spontane, ali pritom još dolaze u snažnu koleraciju s općim ushićenjem cijele mase.
Zašto ljudi s takvom žestinom ubijaju sebi slične jer se ti drugi klanjaju nekim svojim bogovima? Komu t smeta? Ljudi zbog ratova žive u bijedi i umiru ih deseci, stotine tisuća, milijuni. Gdje je nagon za samoodržanjem? Borbu za bogatsvo i teritorij još je moguće razumijeti, ali kako objasniti borbu za uvjerenja?
Ideja o miru bliska je svima, ali ratovi ne prestaju. Ideja o jednom Bogu je očita. Ideja dobra, pravednosti i jednakosti – mogli bismo još dugo nabrajati. Svima je to jasno, međutim, zdrav razum ne djeluje, već pobjeđuje zlo. Odakle zlo dolazi?
Klatna su univerzalni izvor zla.
Glavno je da ne budete marioneta, već da djelujete svjesno kako bi te strukture iskoristili za svoj interes.
Kako biste se oslobodili klatna, potrebno je postati ravnodušan. Ali to je teško postići.
Ako 'klaun skače'm znači da je vaša pozornost uhvaćena u neku omču. Uvukli su vas u igru klatna kojoj je cilj povećati energiju konflikta. Da biste se oslobodili omče, morate preusmjeriti pozornost.
S razvojem tehničkih sredstava masovnog informiranja, pravilo klatna osvojilo je neograničenu vlast. Duševno stanje čovjeka na svakom se koraku podvrgava nevidljivoj, ali vrlo učinkovitoj obradi s ukorjenjivanjem obrazaca ponašanja i mišljenja.
Prvi princip freilinga: odrecite se namjere da dobijete, zamijenite je namjerom da date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Dozvolite si biti ono što jeste znači prihvatiti sebe sa svojim nesavršenstvom. Dozvoliti drugome da bude ono što jest znači ukloniti s njega projekciju svojih očekivanja. Tako će se situacija u kojoj jedan želi ono što drugi ne prihvaća, na nepojmljiv način riješiti sama od sebe.
Kad se čovjek licem u lice susretne s činjenicom da se ne uklapa u oblikovane standarde, osjeća duševnu neugodu. Mori ga strah od poraza, osjeća svoju inferiornost i usamljenost u tom neprijateljskom svijetu.
Iz tog labirinta ipak postoji izlaz. Sastoji se u tome da se treba odreći pravila klatna i krenuti svojim putem. Tko se toga drži, steći će divno svojstvo što stvara osjećaj od kojeg doslovno zastaje dah – unutarnju slobodu. Takvi ljudi postoje.
Treba se samo prestati plašiti da 'nisam kao svi' i početi se tome radovati. Naravno, ne treba ni otići u krajnost.
Zamislite ulicu prepunu ljudi na kojoj svatko ide za svojim poslom. Odjednom se pojave ljudi u crnom, sve ih poredaju i natjeraju da stupaju. Netko pokuša izaći iz kolone, ali ga odmah grubo vračaju natrag.
Fantastika ima tendenciju da s vremenom postane stvarnost. I ta se tedencija ubrzava.
Nitko od njih neće postati novi Michael Jordan sve dok ne dokući da mora izaći iz kolone.
Oni koji krše pravilo klatna postaju ili vođe ili odmetnici. Jedni se uzdižu među zvijezde, druge drušvo odbacuje. Razlika između jednih i drugih je u tome da su prvi uvjereni da imaju puno pravo kršiti pravilo kratna, a drugi u to sumnjaju.
Cijela tajna je u tome da iz kolone treba izaći bez borbe. Možete jednostavno izaći, i mirno se smješeći mahnuti rukom ljudima u crnom u znak pozdrava. A zatim krenuti svojim putem. Oni će nastojati iz petih žila da vas ponovno vrate u kolonu, ali ništa ne mogu učiniti ako se odreknete borbe s njima.
U skladu sa svojim zakonom klatno čini sve da poveća energiju nastalog konflikta. Bitke iz kojih klatna crpe energiju vode se neprestano. No svi ti sukobi u pravilu nastaju između dvije ili nekoliko suprostavljenih struktura. Primjera je mnogo – ratovi, revolucije, konkurencija i slični oblici suprostavljanja.
Što je živi organizam primitivniji, manje je svjestan svojih motiva i utjecaja. Ako biće živi povučeno, njegovo se djelovanje odfeđuje unutarnjim programom, kompletom instinkta. No kada se bića udruže u grupe, odmah se priključuje vanjski program, klatno, koje počinje upravljati ponašanjem zajednice.
Ako dijete nema unutrnji oslonac, samouvjerenost, počinje instiktivno, odnosno nesvjesno tražiti uporište koje bi mu omogućilo da učvrsti svoj položaj. I taj oslonac pruža klatno, ali ne besplatno, već kao zamjenu za podređivanje pravilima strukture.
Čovjek koji se u potpunosti predao utjecaju strukture praktički je nesvjestan i ne čuje glas duše. To znači da nikada neće pronaći svoj put i cijeli će život teško raditi u korist strukture.
Možemo li na primjer, u ljetnom kampu steći željenu samouvjerenost, a da se ne podređujemo pravilu klatna i da se istodobno ne pretvorimo u odmetnika? Bez problema. Da bismo to postigli, potrebno se samo probuditi i pogledati prestavu očima gledatelja, bez napuštanja scene.
Pravilo transurfinga: Dopusti sebi da budeš to što jesi, a drugima da budu ono što jesu.
Kad čovjek nije upoznat s pravilima igre, okolina mu počinje izgledati zastrašujuće i neprijateljski. I tako stvoren osjećaj samoće i utučenosti čovjeka navodi da se uspava i podredi pravilu klatna.
Klatna ne postavljaju svoje sljedbenike na ključne pozicije zbog njihovih zasluga, već zbog najpotpunijeg slaganja sa sustavom. Naivno je misliti da pri usponu u karijeri, osobito u vladajućoj hijerarhiji, ljudi napreduju u skladu sa svojim istaknutim osobinama i postignućima. To je tako u odrešenom stupnju, ali istaknute osobine i postignuća nisu najvažniji.
Glavni kriterij nije koliko dobro čovjek obavlja svoj posao, već koliko to pravilno radi s gledišta sustava. Klatno se najprije brine o stabilnosti. Zato biste i vi trebali svoje postupke orijentirati u prvom redu na održavanje stabilnosti sustava.
U manjim kolektivima mogu se više cijeniti kreativnost, samostalnost, entuzijazam, inicijativa. Ali u upravnom aparatu ili većem poduzeću funkcioniraju sasvim drugi zakoni i sasvim drugačija etika – korporativna.
Korporativna etika pretpostavlja stroža pravila, disciplinu i pouzdanost. Inicijativa se često kažnjava, samostalnost se dočekuje oprezno, kreativnost nema presudnu ulogu. U takvom sustavu ne treba djelovati 'bolje', nego 'pravilnije'.
Zajednički im je urođeni osjećaj vlastitog dostojanstva i težnja za neovisnošću. Indigo djeca su svjesna svojih vrijednosti i kao da su uvjerena da su zaslužila biti ovdje u ovom životu.
Ta djeca zadivljuju odrasle svojom razumnošću. Kod njih je razvijena svijest i trijezni pogled na svijet koji nisu karakteristični za njihovu dob. Odbijaju se prikloniti općepriznatim autoritetima.
Indigo djeca ne prihvaćaju konzervatizam. Jasno im je da neke stvari treba raditi sasvim drugačije, dok se ostali ljudi po navici povode za općeprihvaćenim normama i pravilima.
Ne može ih se nazvati prilagodljivima. S gledišta odgoja moćemo reći da se njima ne može upravljati. Lukavi su.
Tijekom tisućljeća se smjena generacija odvijala ravnomjerno i čak polako. Ali u posljednje se vrijeme uočava nekakav ubzani proces onavljanja novih generacija – svaka sljedeća se sve radikalnije razlikuje od prethodne. Indigo djeca većimaju svoju djecu koja su karakternim obilježjima nadmašila same roditelje.
Što se događa? Proces revolucionarne obnove ljudske svijesti ne može se dogoditi sam po sebi, bez posebnih uzroka. Kao što je poznato, u prirodi i društvu sve teži k ravnoteži. Znači da se obnavljanje svijesti javlja kao protuteža nekom drugom procesu.
Nije teško svhatiti o kojem se procesu radi. Posljednjh se desetljeća istodobno s razvojem strukture informiranja i telekomunikacija oblikovala moćna mreža klatna koja trajno obavija cijelu Zemlju.
Znanstveno-tehnološki napredak u cijelosti nije tako opasan kao informacijska komponenta koja stvara blagotvornu osnovu za formiranje i održavanje klatna. Što je više grupa pristaša koji razmišljaju u tom smijeru, jače je klatno, a prema tome i njegov utjecaj na ljude.
Kako bi se dobila kontrola nad sviješću velike količine ljudi, uopće nije obavezno smjestiti ih u spremnike s cjevčicama ko u filmu 'Matrix'. Sasvim je dovoljno sagraditi sveobuhvatnu informacijsku mrežu i ljudi će automatski zauzeti mjesta u njezinim ćelijama.
Što prdstavlja čovjek u informacijskoj ćeliji? To je takozvani socijalni element čija je svijest uglavnom uvjetovana njegovim položajem u strukturi koja zapravo podsjeća na matricu.
Struktura neprimjetno, ali čvrsto obavije svakog člana određenim kompletom stereotipnog razmišljanja i ponašanja. Čovjeku se čini da djeluje slobodno, prema svojoj volji. Zapravo nema mišljenje o slobodi zato što 'konfiguraciju' njegove volje oblikuje struktura. Čovjek oduzete volje igra nametnutu igru.
Moglo bi se pomisliti da je svatko slobodan raditi sve što želi. Tako se deklarira sloboda. A svatko može željeti samo ono što je u skladu s interesima strukture. Struktura podučava što treba željeti.
I upravo se radi o procesu podređivanja volje (namjere).
Tendencija podređivanja volje rezultira uzvratnom reakcijom – pojavom djece s urođenom težnjom za neovisnošću. To je prirodan proces. Tako se očituje sila ravnoteže kao odgovr na razrastanje mreže klatna.
S jedne strane klatna pokušavaju urediti svijet, stjerati ljude u strukturu sličnu matrici. S druge, indigo djeca uravnotežuju prevlast klatna kao da na taj način ispunjavaju predodređenu misiju. Ponašanje ove djece usmjereno je na rušenje pravila. Stisnuta u okvire stereotipa i uvjetovanosti, trude se osloboditi.
Sva su djeca, a osobito indigo djeca, vrlo osjetljiva na suvišne potencijale. Na primjer, odmah mogu prepoznati bilo kakvu neiskrenost. Kad im se netko dodvorava, počinju se bezobrano ponašati. Ako ih se pretjerano hvali, postaju hirovita.
Bilo kakav poredak stvara polarizaciju koju djeca odmah pokušavaju uništiti. 'Neću spavati, neću kašicu, ja ću sam!' Sklonost prema neposlušnosti i nestašluku kod djece javlja se zbog njihove priodne želje da se oslobode izvanjskog upravljanja.
Ponekad se može činiti da djeca neke stvari rade u inat. U takvim slučajevima djeluju nesvjesno, nenamjerno. Ona ne planiraju i ne osmišljavaju svoje drsko ponašanje. To se događa prirodno, samo od sebe. Na taj se način očituje djelovanje sila ravnoteže kao odgovor na pravila koja roditelji pokušavaju nametnuti svojoj djeci.
Težnja indigo djece prema neovisnosti vidljiva je i u odnosu prema religiji. Indigo djeca dolaze na ovaj svijet s izoštrenim osjećajem samopoštovanja i nepokolebljive samouvjerenosti da su ona Božja djeca. Trebaju li im onda posrednici za komunikaciju s Bogom? Teško.
Indigo djeca više se ravnaju prema glasu srca, nego razuma. Odrasli smatraju da postupaju dobro kad se pridržavaju pravila. Djeca se pridržavaju mišljenja daje glavno sve raditi od srca, s ljubavlju, a ne onako kako se čini ispravnim.
A što ak su nekada, u prošlim životima vaša djeca bili vaši roditelji? I sada ste zamijenili mjesta. Te vas drevne duše opet nastavljaju podućavati prenoseći vam mnogo mudrih lekcija.
Razumnost indigo djece posljedica je njihove povećane osviještenosti. Svjesna su onoga što se oko njih događa i tko je tko. Osviještenost se pojačava kad se fokus pozornosti usmjerava prema sebi, a ne na izvanjski svijet. Jer ako je čovjek potpuno opterećen brigama koje su mu izvana nametnute, sav se predaje nesvjesnoj igri. Potpuna svjesnost indigo djece suprostavlja se tendenciji 'uspavljivanja svijesti' ljudi u mrežama klatna.
Sva se indigo djeca od rođenja odlikuju izrazitom individualnošću. U ranom su djetinjstvu vrlo lijepa i privlačna. Tajna privlačnosti ove djece je u harmoničnom jedinstvu duše i razuma. Prihvaćaju se onakvima kakva jesu i zato se početna duševna ljepota ne izobličuje lažnim maskama razuma.
Zašto se u procesu odrastanja kod tih prekrasnih stvorenja pokazuju neke neugodne crte i slabe strane? Pa ona su Božja djeca i zato su lijepa i moćna kao i sam Bog, bez obzira na bespomoćnost rane dobi. Ona u početku posjeduju snagu Stvoritelja koja može stvarati novu realnost. Ali sposobnossti Božje djece ne uspijevaju izaći na vidjelo i ostvariti se zato što im klatna oduzimaju njihovu božansku snagu – jedinstvo duše i razuma.
Djeca dolaze na ovaj svijet i s povjerenjem ga gledaju svojim široko otvorenim očima – biserima. Život im se predstavlja kao vrlo obećavajući i pun nade. Ali u svijetu vladaju klatna koja djeluju po principu 'podijeli pa vladaj'. Klatna ujedinjuju namjere i težnje ljudi rušeći pritom jedinstvenost i integritet ličnosti. Odvajanje i otuđenje razuma od duše dovodi do gubitka božanske ljepote i snage.
S vremenom dolazi do rušenja svih malih i velikih nada. Kod jednih se taj proces događa polako i bezbolno, kod drugih, manje sretnih, brzo i intenzivno. Ako pogledate u oči djeteta iz dječjeg odma, možete u njima istodobno vidjeti dvije naizgled nespojive stvari – nadu i očajanje. U tim očima kao da se zaledilo nazvršeno pitanje 'Zar je moguće?'
Svijet klatna djeci stalno ukazuje na njihovu ranjivost i nesavršenost. U početku se u njihovoj svijesti stvara nepovjerenje, a zatim i strah na koji se tako dobro naviknu da postaje uobičajen. No, ne može se samo tako prestrašiti i pobjeći – treba nekako preživjeti u toj agresivnoj sredini. Kad se nađu pod moćnim utjecajem strukture, Božja su djeca prisiljena postati njezinim elementima.
S godinama počinju strahovati što nisu kao svi, zato što ih oni koji su 'kao svi' mogu ' šikanirati' što se često i događa. U masi je sigurnije. A ako stojiš izvan mase, možeš biti odbačen. I tako djeca postupno gube darove koje su dobila rođenjem – neovisnost, osviještenost, intuiciju, individualnost.
Sve su te osobine u najvećem stupnju prisutne kod indigo djece. Ali to je pogubno za srukturu i zato će se proces podređivanja volje sve više razvijati. Ne zna se tko će pobijediti u toj bitki.
Svako živo biće ima svoj cilj. A zašto je to tako? Zato što je proces postizanja cilja pokretač evolucije.
A što je sa čovjekom? Stvarnost pokazuje da čovjek, stvarajući strukture, sam postaje njihov rob. Čovjek gubi sebe i prestaje shvaćati tko je on i što želi.
Energija je osnovna roba.
Sve što je povezano s intenzivnim osjećajima, to jest s onima koji imaju puno energije, odnosi se na štetne sklonosti i sve us to krediti klatna. Zašto štetni krediti? Zato što su klatna po svojoj prirodi agresivna i sklona preuveličavanju energije konflikta. Sve što je privlačno, ali štetno, za čovjeka završava loše, prije ili kasnije. Što je više štete, izlučuje se više negativne energije. Pozitivna se energija nikada ne izlučuje u tako velikim količinama.
Otplatiti sve dugove i otići iz te poročne banke moguće je samo na jedan način: promjenom scenarija i scenografija. To nije teško učiniti, treba vam samo želja i malo mašte.
U svakom slučaju, čak i ako nema 'kreditno zaduženje', ali koristi civilizacijske proizvode, čovjek protiv svoje volje predaje klatnima dio svoje energije. Ljude u doslovnom smislu 'odvode na pašu', da ne kažemo 'uzgajaju'. Cijeli život civiliziranog društva neprekidan je proces potrošnje i davnja energije. I svu tu razmjenu energije kontroliraju klatna.
Predmetima civilizacije ipak se možemo koristiti, a da ne ulazimo u zavisnost. Osviještenost dijeli slobodnu ličnost od stada. Treba se samo probuditi i biti svjestan što se oko vas događa.
Odašiljanje misli pojačano eksplozijom energije premjestit će čovjeka na linije života s odgovarajućim osobinama. Klatno koje daje kredit služi za pojačavanje energije namjere. Samo klatno, ma koliko se njihalo, nema pristup izvanjskoj namjeri, što znači da nije sposobno materijalizirati sektor prostranstva varijanti.
Možemo reći da postoji samo još jedan način izbjegavanja plaćanja kamata na kredit – treba na vrijeme izaći iz igre. I ne samo izaći, nego se potpuno osloboditi i najmanje veze s klatnom, ugasiti odašiljanje misli na njegovoj frekvenciji. Drugim riječima, treba na neko vrijeme prebaciti pozornost na nešto drugo, a o igri više ne misiti.tek kada se prestanete njihati zajedno s klatnom, možete se spasiti od lijekva induciranog prijelaza. Nakon što je veza potpuno prekinuta, moguće je započeti novu igru.
Stvarnost je slična dvostranom ogledalu – ima dvije strane: fizičku, koju možemo dotaknuti rukama, i metafizičku, koja se nalazi izvan granica percepcije, ali ne i manje objektivnu.
Na toj strani ogledala nalazi se prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju sceanriji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina mogućih položaja točke na koorinatnoj mreži. Tamo je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti. Bilo koji događaj koji se dogodi u našem stvarnom svijetu predstavlja materijalnu realizaciju jedne od mnoštva varijanti.
Paradoks je u tome da svi mi tamo odlaimo svaku noć. Snovi uopće nisu iluzije u uobičajenom smislu.
Prostranstvo varijanti je stacionarna matrica – struktura koj adređuje sve što jest i što bi se moglo dogoditi u našem svijetu.
Evo što je odlično – ako budućnost nije sudbinski predodređena, znači da uvijek ostaje nada da će biti bolje. Zadaća transurfinga nije u tome da se sa žaljenjem osvrćemo na prošlost ili sa strahom gledamo u budućnost, već da svjesno oblikujemo svoju stvarnost.
Energija čovjekovih misli u određenim je uvijetima sposobna materijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se nedokučiva čudotvorna sila – izvanjska namjera – ona je ta koja utjelovljuje potencijalnu mogućnost u zbilju.
Nakon što se rodi u novom tijelu, duša se premješta u drugi plan dok razum zauzima čelnu poziciju. A što je to razum? Od trenutka rođenja to je prazan list papira n akoji možemo zapisati sve što želimo. Od samog početka života na taj se list nanosi šablona prema kojoj čovjek doživljava sebe i stvarnost oko sebe. I što je ta šablona nasnije napisana, veći je ponor između duše i razuma. Čovjek spoznaje stvarnost kako su ga to naučili raditi.
Svjesnost možemo podijeliti na dvije razine: prva je pozornost, a druga je percepcija. Odmah po rođenju percepcija nije ničime zamagljena. Dijete je potpuno otvoreno prema intuitivnom znanju i vidovitosti. Drugim riječima, ono ima neposredan pristup informaciji iz prostranstva varijanti i doživljava svijet onakvim kakav on jest.
Međutim, 'uspavani' odrasli uzimaju novorođenče u ruke i uguravaju ga u uske okvire snova koje smatraju svjesnim postojanjem. To se radi ograničavanjem slobode i usmjeravanjem pozornosti. Dijete tjeraju da usmjerava pozornost na atribute materijalne stvarnosti: 'Gledaj ovamo! Slušaj me! Ne radi tako, radi ovako!' Kad je pozornost zahvaćena, vidokrug percepcije senaglo sužava, svjesnost se gubi i čovjek tone u stanje koje se u malo čemu razlikuje od nesvjesnog sna.
Ustavi, ako je pozornost usredotočena na uzak krug stvari, čovjek hoda kao da se zagledao pod noge i stvarno nema mogućnosti osvrnuti se naokolo. Šablona svjetonazora, sa svoje strane, smješta čovjeka na Prokrustovu postelju stereotipa koji određuje 'kakav mora biti'. U nesvjesnom snu takva usredotočenost pozornonsti i percepcije dostiže maksimalnu razinu. Čovjek prihvaća situaciju kakav jest podrazumijevajući da je bespomoćan utjecati na tijek događaja. U konačnici se usnuli čovjek potpuno nalazi pod utjecajem okolnosti, san mu se 'događa' i on ništa ne može poduzeti. Scenarij se razvija spontano, u skladu sa strahovima i očekivanjima. Očekivanja i misli teku nekontrolirano.
Stvarnost se od sna razlikuje po tome što se u nju uvijek vraćate. Budući da su san i stvarnost u odnosu, da biste odredili radi li se o snu ili stvarnosti treba odabrati početnu točku. Snovi su nerealni u odnosu na stvarnost. A u odnosu na što je nerealna sama stvarnost? Gdje je točka odbrojavanja stvarnosti?
Kad umirete vraćate se na početnu točku odbrojavanja. No svaki put kad se ponovo rodite, zaboravljate polazište i tonete u novi san – sljedeći život. Kad biste se uspjeli sjtiti tko ste zapravo, osvijestili biste se da možete upravljati tim svojim snom – životom.
Prosvljetljenje je slično kao kad u početku bezuspješno lutaš uskim zapetljanim uličicama nepoznata grada, a zatim poletiš u nebo, s visine ptičjeg leta cijeli je kraj kao na dlanu i put do cilja odjednom postane vidljiv.
Dok hodate ulicom ili s nekim razgovarate, ili se bavite nekim svakodnevnim poslom, probudite se! Osvrnite se oko sebe, trijezno pogledajte što se događa. Svojom namjerom možete usmjeriti svoj svjet u potrebnom smjeru. Možete upravljati stvarnošću.
Kad se na javi sjetite da morate djelovati s odmakom, postajete svjesni, to jest spuštate se sa scene u gledalište ili ostajete na sceni kao aktivni gledatelj. Upravo su to polustupnjevi svijesti koji su već dovoljni da biste ispunili ostale principe transurfinga među kojima su najvažniji (kao što je već poznato iz prethodnih knjiga): snižavanje stupnja važnosti, kretanje po tijeku varijanti i koordinacija. Ti principi omogućuju da se i naslijepo sigurno krećete labirintom životnih situacija i izbjegavate najrazličitije neugodnosti.
Ima li ičega izvan granica vidljiva svemira? To nećemo saznati baš kao što ni leptiri koji skupljaju nektar u Africi neće saznati da postoji i Amerika i da u njoj također raste cvijeće. Nije li ovaj svijet i ovako dovoljno lijep? Zašto bi trebalo sve objasniti? Možemo jednostavno uživati u nektaru onih cvjetova koji su nam dostupni.
Potpuno se posvetiti služenju nekom apstraktnom Bogu znači okrenuti se od svoje duše. To nije ništa drugačije od privrženosti klatnu religije.
Religija je u biti komunikacija s Bogom preko posrednika. Obreda krštenja, vjenčanja i sahrane nema bez svjećenika. Ali ni to nije obvezno. Zar Bog neće prihvatiti svoje dijete ako se nije našlo vremena krstiti ga? Ako u svakome od nas postoji djelić Stvoritelja, nismo li mi njegova djeca? Jesu li vam potrebni posrednici za odnos s ocem i majkom? Ovo pitanje svatko rješava sam sa sobom.
Bog vam je dao slobodu da djelujete, pa uživajte u svojoj slobodi! Ne treba se zatvarati u ćelije samostana i gomilu vremena provoditi u molitvi. To nije služenje Bogu, nego lišavanje Boga radosti koju možete dobiti od punovrijedna života.
Uvijek dobivamo ono što odabiremo. Ako misliš da je tvoja sudbina lutati gustom šumom, znači da ćeš se trebati probijati kroz pokidano granje. A ako si dopustiš odvažnu misao da si sposoban uzdići se do neba tada ćeš poletjeti iznad šume i slobodno letjeti. Nitko te, osim tebe samog, ne zadržava.
Namjera svega živoga ovako ili onako svodi se na upravljanje stvarnošću. Ne svodi se na izvršavanje zakonitosti i pravednosti, na ispunjavanje želja i molbi, na nagrađivanje po zaslugama i na kažnjavanje, već na upravljanje stvarnošću – to se uistinu događa.
Nikome nije dano da radi ono što Bog ne želi. Sve je stvarno pod njegovom kontrolom. Samo upravljanje on ne ostvaruje centralistički sjedeći na tronu, već preko svih živih bića. Zar Bog ne može upravljati svijetom nalazeći se izvan njega? Svako biće u sebi nosi djelić Boga i zato se namjera pojedinog bića podudara s njegovom namjerom.
Stavljajući dušu kao dio sebe u sva živa biča, Bog im je podario sposobnost da upravljaju stvarnošću prema svojoj osviještenosti.
Bog je svakom živom biću pružio slobodu i moć da prema svojoj svijesti oblikuje svoju stvarnost. Ovisno o stupnju te svijesti život se pretvara u nesvjestan san u kojemu je uspavano biće bespomoćno i pod utjecajem okolnosti ili se pretvara u svjestan san koji možemo kontrolirati i usmjeravati snagom namjere.
Svima je dana sloboda izbora, ali se malo tko koristi tom privilegijom. Jer zašto se proces evolucije tako dugo razvlači ako namjera može ostvariti potreban sektor prostranstva varijanti? Zato što se praktički sva živa bića namjreom ne koriste svjesno i svrsishodn. Boraveći u nesvjesnom snu kao da žele nešto neodređeno, ne shvaćajući točno što. Dobiva se rasplinuta, nejasna i nekotrolirana namjera.
Ako je djelić Boga u svakome od nas, znači da je naša namjera udjedno i Božja namjera. Oblikujući snagom namjere svoju stvarnost, ispunjavamo Božju volju. Ako izražavate namjeru, računajte da je to Božja namjera. Kako možete sumnjati da će biti ispunjena? Za to si samo morate uzeti pravo.
Ne molite, ne zahtijevajte i ne tražite, nego stvarajte. Oblikujete svoju stvarnost pomoću svjesne namjere.
Kad se molite Bogu, to je isto kao da se Bog moli samome sebi. Kad nešto tražite od Boga, to je kao da Bog traži nešto od samoga sebe. A možemo to shvatiti i obratno: molite se samima sebi i tražite od sebe.
Uvjereni ste da vam ništa ne polazi od ruke s lakoćom, pa i dobivate po svojoj vjeri. Ali zar je Bog tako bespomoćan da mora nešto tražiti? On nema potrebe trošiti snagu na borbu s nepopustljivom stvarnošću. Može oblikovati novu realnost onako kako želi.
Ne molite, ne zatijevajte i ne tražite, nego stvarajte.
Znakovi
Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek varijatni stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama manje više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave ne morate primjetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.
Potaknuti prijelaz
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klana i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način negativan dogačaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.
Koordinacija važnosti
Ničemu ne pridajite suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama nego klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se solobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati – jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.
Koordinacija namjere
Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvđuje da je čovjek sposoban utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti – povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da 'nevolja nikad ne dolazi sama'. No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav postižu u svojim najgorim očekivanjima.
Linija života
Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazite na onim linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama razvoja događaja.
Materijalna realizacija
Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati. Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. 'Osvjetljavanjem' odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije. Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.
Klatno
Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak način, njihove se 'valne dužine misli' slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijske strukture – klatna. Te se strukture počinju razvijati samostalno i podčinjavati ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj destruktivnog klatna gubi slobodu – mora biti kotačić u velikom mehanizumu.
Što je više ljudi – sljedbenika – koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije 'njiše'. Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihala. Na primjer, ljuljačku se može zanjihati samo ulaganjem sile određene frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija. Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihala gase. Kada sljedbenika više uopće ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije: negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočarenje, ponos, oholost, prezir, gađenje, uvredu, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna je ta što klatno svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Sektor prostranstva varijanti
U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li, prostranstvo varijatni je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i scenografiju. Čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijati. Teoretski ne postoje nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijatni beskonačno.
Slajd
Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju drugima. Tako, dok komunicirate s ljudima, u svoj 'projektor' stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slaj je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati ljude da rade za nas. Ako namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta. Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijatni.
Sloj svijeta
Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta – zasebnu stvarnost. Ta stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene 'vremenske prilike': jutranja svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do prirodne katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima, čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.
Tijek varijanti
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijatni.
Tijeku se ne treba aktivno suprostavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U prostranstvu varijanti postoji sve, ali s velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.
Transurfing
Značenje te riječi mogli bismo tumačiti kao 'klizanje kroz prostranstvo varijanti', ili kao 'transformaciju potencijalno moguće varijatne u stvarnost' ili kao 'prijelaz kroz linije života'. Ali općenito, ako se bavite transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće.
Reiling
Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Ciljevi i vrata
Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako nešto postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svom cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništ aneće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. Transurfing će vas naučiti kao da to učinite.‚
http://blog.dnevnik.hr/procitano/2010/10/index.html
No comments:
Post a Comment