Wednesday 31 October 2012

Zvuk pčele i pogled u sebe


Bramari pranajama osnažuje psihičko telo.
zvuk_pcele_i_pogled_u_sebe
Samo otkrivanje sebe je vreme tišine u kome osluškujemo zvukove koji imaju nešto da nam poruče. Ukoliko nam misli lutaju (što je potpuno prirodno - zadatak našeg uma je da misli), našu pažnju vezujemo za dah. Taj zvuk nas kao mantra vodi u najdublji lavirint našeg bića gde možemo otkriti i osvetliti davno zaboravljeni deo sebe. Ti zaboravljeni delovi naše ličnosti su naša potisnuta osećanja koja su nastavila da žive kao slepi putnici u našoj podsvesti - kao strahovi sa kojima nismo mogli da se izborimo, kao bol koji nismo mogli da prebolimo i kao gubitak sa kojim nismo mogli da se pomirimo. Sve čemu se opiremo - opstaje i pronalazi svoj način da živi u sadašnjosti. Zašto na neke ljude i događaje uvek reagujemo na isti - uslovljen način? Zato što podsećaju na taj potisnuti strah, bol, gubitak... Kada ih dah iz dubine lavirinta izvuče na svetlost dana - naše uslovljenosti se rasprše kao izdah koji nestaje u prostranstvu ispred nas.
Srčana čakra zove se centar "neprekinutog zvuka". Bramari pranajama je vibraciona meditacija na srce koja daje emocionalnu i mentalnu relaksaciju. Ovo disanje koje zvuči kao zujanje pčele je yogičko organic sredstvo za smirenje u svim stanjima povećanog stresa. Osnažuje naše "psihičko telo", sastavni je deo prenatalne yoge (kod pripreme za porođaj), povoljno deluje na glasne žice i toplo se preporučuje svima čija je profesija pevanje.
Sesti u udoban položaj. Zatvoriti uši sa oba kažiprsta i zatvoriti oči. Sada, udahnite polako i duboko. Dok izdišete kroz nos pokušajte da proizvedete zvuk zujanja pčele. Fokus je na unutrašnjem zvuku koji čujete. Nemojte se naprezati. Praktikujte bramari dva do tri minuta, dva do tri puta dnevno, naročito kada ste anksiozni.
Kao što ne možemo da probudimo čoveka koji se pravi da spava, ne možemo promeniti ni sebe ako ne otkrijemo ko smo. Mi nismo ono što hoćemo da drugi misle da jesmo. Ako se ogledamo u očima drugih ljudi, naše mišljenje zavisiće od vrednosti onih u čijim očima se ogledamo. Spoznaćemo ko smo tek kada okrenemo svoj pogled sa spolja na unutra. Promena perspektive daje potpuno novu dimenziju stvarnosti. Tek kada otkrijemo i pristanemo na to što smo pronašli – moći će da počne proces promene.
Dragana Jovanović, www.lifecentar.com

Monday 29 October 2012

Mudrost


Stari pas ovčar jurio je zečeve po šumi dok nije zabasao duboko u nju i shvatio da se izgubio. Našao se pored gomile nekih kostiju kada je začuo korake divlje životinje. Bio je to leopard koji mu se polako približavao.

- Šta ću sad - mislio je u sebi... i onda je brzo dohvatio one koske koje su stajale kraj njega da bi trenutak pre nego što ga je leopard opazio, rekao naglas:
- Baš je ukusan ovaj leopard, da mi je da nađem još jednog.
Čuvši to, leopard je ustuknuo i povukao se preplašen u šumu.
Međutim sve je to gledao jedan majmun sa grane, koji reši da ocinkari starog psa kod leoparda. Skočio je sa drveta i požurio da leopardu saopšti prevaru. Videvši kako majmun žuri negde stari pas posumnja u njegove namere i pođe da ga prati. Video ga je kako objašnjava leopardu o čemu je reč dok je leopard ljuto režao zbog načina na koji je nasamaren... i naravno, krene u osvetu.
Stari pas, videvši da leopard opet kreće u njegovom pravcu, samo se okrenu i mirno sede osluškujući svaki leopardov korak. Kada mu se već dovoljno primakao da može da ga čuje, stari pas, leđima okrenut leopardu, više za sebe reče:
- Ama gde li je taj majmun već jednom, poslao sam ga još pre sat vremena da mi nabavi leoparda i još ga nema...

Naravoučenije I:
Ne kači se sa starim psima, znanje i mudrost se stiču godinama.
Naravoucenije II:
Šta god uradili, uvek će se naći neki majmun u okolini koji cinkari.

Sunday 28 October 2012

Matematika je laka



SABERI – Divna jutra i dane.

POMNOŽI – Lepe reči i prijateljstva.

ODUZMI – Tugu, bes i neuspeh.

PODELI – Sreću, osmeh i ljubav.

~ nepoznati autor

Saturday 27 October 2012

Are you happy?

Dva vuka u nama - pouka Čiroki indijanaca




Jednom davno, stari Čiroki indijanac je svom unuku ispričao jednu životnu istinu:

- U duši svakog čoveka vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, predstavlja: bes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro, predstavlja: mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrodušnost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosećanje, veru...

Mali Indijanac se zamisli. Sve svoje misli usmeri na dubinu dedinih reči, pa ga zapita: - Koji vuk na kraju pobedi?

- Pobeđuje uvek onaj koga više hraniš...

Thursday 25 October 2012

Пабло Неруда‎: ‎ЗАБРАЊЕНО ЈЕ


Забрањено је плакати а да се нешто не научи,

пробудити се, а не знати шта са собом,
плашити се својих сопствених успомена.

Забрањено је не смејати се проблемима,
не борити се за оно што желиш,
одустати од свега због сопственог страха
да оствариш своје снове.

Забрањено је оставити своје пријатеље,
не покушати разумети све што сте заједно проживели,
и звати их само онда кад су неопходни.

Забрањено је не бити свој пред другима,
претварати се пред људима до којих ти није стало,
изигравати кловна да би те памтили,
и заборавити све којима је заиста стало до тебе.

Забрањено је не учинити све за себе самог,
бити уплашен од живота и од онога чиме те живот обавезује,
не живети сваки дан до посљедњег даха.

Забрањено је да ти недостаје неко без радости,
да заборавиш његов осмех и очи,
а све само зато што је он изабрао другачији пут од твог,
забрањено је заборавити његову прошлост
и заменити је његовом садашњошћу.

Забрањено је не покушавати схватити друге
мислити да је њихов живот вреднији од твог,
не спознати да свако има свој пут и славу.

Забрањено је не стварати сопствену причу,
не имати тренутак за оне којима си потребан,
не разумети да је живот оно што даје,
а такође и оно што узима.

Забрањено је не тражити срећу,
не живети живот с позитивним ставом,
не сматрати да увек можемо бити бољи;

Забрањено је заборавити да без тебе
овај свет не би био исти.

Ekseri u ogradi

Jednom beše jedan mali dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu je da svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca jedan ekser u ogradu.
Prvoga dana dečak je zakucao 37 eksera na ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu.
I tako je došao dan, da tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana kada bude uspeo da kontroliše svoje ponašanje, da iz ograde isčupa jedan ekser.
Dani su prolazili i jednoga dana dečko je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Otac je rekao:"Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u besu kažes neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možes čoveka ubosti nožem i izvuci nož i posle toga nije važno koliko puta kažes da ti je žao, rane ostaju."
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista vrlo retki dragulji, oni čine da se smešiš, ohrabruju te da uspeš u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podele tvoj bol, imaju lepe reči za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.

Molim te oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi...

Da li si šargarepa, jaje ili zrno kafe



Ćerka se žalila svom ocu na težak život i rekla kako ne zna više kako da se suprotstavi životnim problemima i teškoćama, kako nema više snage za borbu; jer čim reši jedan problem, već je pred njom drugi i teži od prethodnog.
Njen otac, koji je bio kuvar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju. Uzeo je tri lonca, napunio ih vodom i stavio ih na vatru. Za kratko vreme voda u posudama počela je da ključa. U prvi lonac je stavio šargarepu, u drugi jaje, a u treći nekoliko zrna kafe, zatim ih je ostavio da se kuvaju neko vreme.

Ćerka se nije mogla strpeti, jer nije znala sta njen otac tim postupkom želi reći i dokazati.
Otac je isključio sporet, pa je izvadio šargarepu iz vode i stavio je u posudu, a isto je uradio sa jajetom i kafom. Pogledao je ćerku i upitao: "Šta vidiš?"
"Vidim šargarepu, jaje i zrno kafe", odgovorila je.
Zatražio je od nje da opipa šargarepu i osetila je da je šargarepa jako meka i krhka. Onda je zatražio da oguli jaje i videla je da je ono tvrdo i skuvano. Rekao joj je da pomiriše kafu, a ona se nasmešila kad je osetila njen bogati miris.

"Ali šta sve ovo treba da znači"?, upitala je zašuđeno.
"Znaj, kćeri moja, da su i šargarepa i jaje i kafa prošli kroz isto stanje, boreci se sa istim neprijateljem - ključalom vodom, ali se svaki od njih suprotstavio na različit način.
Šargarepa je bila tvrda i jaka, ali je vrlo brzo omekšala i oslabila u ključaloj vodi.
Jaje je čuvala njegova jaka ljuska, ali ne zadugo i ono se skuvalo u vreloj vodi i promenilo iz tečnog u tvrdo stanje.
Dok je kafa sasvim drugačija. Njeno zrno je ostalo isto, naprotiv - ona je uspela promeniti vodu! A ti?
Da li si šargarepa koja je naizgled jaka, ali, čim naiđeš na manje prepreke i teškoće, oslabiš i gubiš snagu?
Ili si jaje mekog srca koje, kad naiđe na probleme, postaje jako. Tvoja ljuska (spoljasnji izgled) se ne menja, ali se menja tvoja unutrašnjost tako da tvoje srce postaje tvrdo, jako i gorko?
Ili si zrno kafe koje izmeni vrelu vodu (a ona je izvor bola) tako što je čini ukusnom i daje joj lep miris. Ako si kao zrno kafe, ti svoju okolinu činiš boljom, vrednijom, ti teškoću sebi olakšavaš tako da ona bude olakšica umesto teškoće i problema, brige i tuge.
Razmisli, kćeri moja, kako ćeš se suočiti sa svim problemima i teškoćama ovoga sveta?"

Wednesday 24 October 2012

Predah

Oči joj zablistaše dok je slušala kako joj objašnjava zašto je tu, i kako je, verovatno bez namere, onako krhka a hrabra, postidela iskusnog borca i podsetila da je život opakiji od metka. Govorio joj je puno, u strahu da, ako prestane i taj sjaj koji je zavoleo će nestati.

Čaša je već dopola bila prazna, kafa ispijena, i znao je da magija neće još dugo trajati. Slušao je kako priča o konjima i zamišljao nju, tri puta manju sa blistavim okicama i rukicama koje čvrsto drže grivu. Više nije dete, odavno nije, i ispod lica bez mane ožiljci su izranjali svaki put kada bi se sjaj iz oka povukao. Tuga bi se tad kao plima vraćala u njen pogled. A odmah zatim novi odsjaj u širom otvorenim očima, poput deteta koje upija svet oko sebe, osmeh i iskra nade u dnu oka.

Jedno dugme previše otkopčana košulja skretala je njegov pogled. Kako dobro miriše, pomislio je. Kao i prvi put kada je sreo. Samo što je sada do njega dopirao i miris kože, i tek sada, po prvi put je zapazio pegice na njenim jagodicama. Nije se našminkala, to mu je i rekla čim su se tog dana videli: “Nisam se danas našminkala, rekao si da je lepše bez šminke…”. Zaista je to i mislio. Pokušavao se setiti koliko dugo se poznaju, tek nešto više od mesec dana, da, mesec dana pre njegovog rođendana. Za trenutak je poželeo da je jutro bilo san, da nisu kolege i da se ne moraju vratiti u kancelariju. Ovaj predah od posla, dobrodošao je da sredi misli, nadao se, a umesto toga, nova pometnja je nastala. Reči ispresecane smehom, smeh protkan željom, želja zamagljena nepotrebnim razmišljanjima…Telefon je zazvonio, morali su krenuti, magije je nestalo… do sledećeg predaha.

Dunavski park

Dunavski park izgovara se sa cudno otegnutim “a”, vojvođanski dugim. Reče mi, tako se i Dunavska ulica izgovara. Kako se piše, pitah se u sebi, ali ne stigoh je pitati, već je pričala o morzeovoj azbuci, i svojim prvim radio chatovima, dokazujući mi po ko zna koji put da ima neku čudnu crtu ucrtanu na svom dlanu, koja joj život usmerava na put neobičan za devojke, a opet tako dražesno je o svemu tome pričala, i sve mi je to više prijalo nego da me je davila pričama o modi, frajerima sa dobrim automobilima, i gradskim tračevima.
Bila je tako obično neobična, i kad bih neku njenu neobičnost pomenuo sa čuđenjem bi odgovorila: “pa to je normalno!”. A ja nisam ni pomislio da nije normalno, već da je retko, kao što su sve dobre stvari retke, kao što je redak smeh, poput njenog, zvonkog i od srca. Novi Sad se pružio predamnom, kao raširena mapa i gde bi god krenuli do katedrale bi se ponovo vraćali i prvi put sam već viđene ulice povezivao u jedinstvenu sliku, koje ću tek kasnije biti potpuno svestan, sećajući se njenih reči, njenog mirisa i poljubaca, kad ona i njen grad ostanu daleko iza mene, dok se približavam gradu gde sam je prvi put video i poželeo, dok je pokušavala raspetljati moj pokvareni rajsfeslus na džemperu… Divno je mirisala, bila je preblizu, prekratko sam je znao… i cutao sam, uživajuću u neplaniranom trenutku, verujući da je jedini i da se neće ponoviti. Nisam ni slutio da sam već tad zakoračio njenim gradom tražeći je, a ona mojim srcem.

Monday 22 October 2012

Odlomci iz odličnog teksta profesora dr Svetozara Radišića: „Misli, emocije i kosmos“


Odlomci iz odličnog teksta profesora dr Svetozara Radišića: „Misli, emocije i kosmos“

….Razmišljajući o stvaranju stvarnosti …, Vadim Zeland je sačinio teoriju koja može umnijim ljudima da pomogne da pronađu put koji će ih učiniti samosvesnim i zadovoljnim sopstvenim životom. Njegova teorija može da posluži kao sažetak svih savremenih teorija o povezanosti misli i emocija ljudi sa kosmičkim energijama.
Suština teorije je da ljudi imaju slobodan izbor i mogu da biraju sreću i uspeh,  odnosno da se
mogu osloboditi zavisnosti i staviti svaku situaciju pod svoju kontrolu.  Pri tome,  veoma je važno da shvate principe,  zakonitosti i zakone kojima podležu energije, materija i informacije. Na primer,  da se ljudske misli i emocije  uvek vraćaju kao bumerang. Kada čovek naiđe na talas uspeha ili ga namerno pronađe,  klatno ga ne može omesti u ostvarenju cilja.  Što znači da su samostalnost i sloboda mogući ukoliko je čovek samosvestan. Primajući i prosleđujući pozitivnu energiju ljudi stvaraju svoj raj...
….Da bi neko prešao na drugu liniju života,  gde se želje ostvaruju,  dovoljna je energija jasne namere…
…..Kada je duša prihvati rešenje, besmisleno je sumnjati u njega. Potrebno je izgraditi naviku da se u sebi prepozna duševni mir. Kada on postoji to znači da je čovek na pravom putu i da će uslediti životna varijanta koja ispunjava srce i dušu zadovoljstvom..
…..Budući da je kosmos u osnovi energija,  logično je da se energetski kanali mogu uvežbavati energetskom gimnastikom. Pomenuta gimnastika zasnovana je na poznavanju protoka kosmičke energije kroz telo i njegovo misaono usmeravanje.  Stoga je potrebno da lice koje menja stvarnost pristupi kosmičkoj energiji i prihvati njene harmonične izlive, koji stvaraju oko njega oazu blagodati i uspeha.
Poznato je da energija u čovekovo telo ulazi u obliku objedinjenih potoka, oblikuje se mislima i stvara parametre zavisne od misli. Osim toga, poznat je princip da se energija može ciljno oblikovati samo u saglasju duše i razuma. U suprotnom protočna energija liči na smetnje (šum) u radio prijemniku. …..
Izuzetno je važno, sa stanovišta „energetske gimnastike”, da vizuelizacija procesa širi energetske kanale.
Kada se razum nada on tada ima podlogu pod nogama,  a duša je tada obodrena. Radi toga treba preobraziti svoju strepnju u praznično raspoloženje.  Tek kada se život prihvati kao praznik, bez obzira na sve – on to zaista i jeste.
            Sve više naučnika koji tvrdi da između vidljivog  (fizičkog)  i nevidljivog  (metafizičkog)  dela sveta,  postoji nešto poput ogledala,  možda je to  „ogledalska energija”,  koja ima svoj odraz u ljudskim mislima. Tako čovek i kada ima sebe pre sobom i gleda se uživo, ima svoju predstavu o sebi koja se zove imaginacija, ona nije ni istinita niti stvarna. Zato čovek može da menja samo ono što je stvarno (sebe), a posledica te promene je i promena u imaginaciji,  odnosno odraza u ogledalu,  koje se budući da je nevidljivo, nalazi u mozgu (mislima), između njegovog fizičkog i metafizičkog dela.
Budući da ljudi ne veruju da su njihove misli stvarno sposobne da utiču na realnost, i stoga takve stvari i ne pominju, i zbog toga i ne pokušavaju bilo šta da čine, stvarnost se, uprkos tome, stalno menja pod uticajem njihovih misli.  Otklanjanje sumnje omogućilo bi prisutnost vidljivih rezultata.  Da bi se misaoni oblik  (slajd)  učvrstio u materijalnoj stvarnosti,  treba ga sistematski utvrđivati,  jer upravajući tragom svojih misli čovek upravlja stvarnošću.
            Tvrdnja da je svet odraz ljudskih misli nije nova. Sve više istraživača svesti tvrdi da treba samo naložiti kako da se izmeni životna linija i dozvoliti okruženju da ispuni nalog.  Čovek jednostavno sprečava rešenje jer traži,  prosi,  plaši se i sumnja.  Ljudi su srećni onoliko koliko dopuštaju sebi neverovatne uspehe.

Volimo se iskrenim mislima


Volimo se iskrenim mislima


Izborom pozitivnih misli zasnovanih na ljubavi izaziva se zakonitost da se pozitivna energija upućuje voljenom biću i istovremeno istom energijom oblaže i štiti sopstveno biće.
volimo_se_mislima_1
Ljudi su pojedinačno originalni, energetski, misaono-emocionalno-duhovno samousavršavajući organizmi, usklađeni s kosmičkim ciklusima, ritmovima i učestalostima vibracija. Njihovi odnosi i vrste veza ponajviše zavise od misli, odnosno, od mislima uslovljenih emocija i ponašanja. Uostalom, misli stvaraju kosmos. Njihova moć proističe iz informacija koje sadrže, odnosno one ih čine i one presudno utiču na stepen bliskosti među ljudima, na uspostavljene odnose, pa stoga i na ispoljavanje i očuvanje ljubavi.
Najvažnije je da se shvati da je ljudski um deo kosmičke sveprožimajuće "umne energije". Čak su i Maje bile ubeđene u to da kosmos ima određene "namere" i da se iz središta univerzuma upravlja svim tokovima vidljivog sveta. Tako piše i Diter Brers, čuveni nemački biofizičar. Stoga nije čudno što se u religijama pominje dosluh sa "šaptačima misli" i anđelom čuvarem. Ko spozna svog anđela neće pogrešiti u izboru životnog puta i saputnika. Međutim, izbor životnih saputnika najviše zavisi od izgovorenih i prećutanih reči, koje ishode iz misli i podstiču emocije. Kada neko želi da ostvari vezu, najbolje je da pomisli šta bi ljubav u toj situaciji odlučila i šta bi rekla istina.
U ime ljubavi nastaju prijatna raspoloženja sa emocijama kao što su sreća, opuštenost, radost, užitak, ushićenost i znatiželja, ali se emocije pune ljubavi rađaju tek onda kada dostupne informacije dovoljno povećaju verovatnoću dostizanja cilja, u odnosu na iščekivanja. Izborom pozitivnih misli, zasnovanih na ljubavi, izaziva se zakonitost da se pozitivna energija upućuje voljenom biću i istovremeno istom energijom oblaže i štiti sopstveno biće, čak i ostala najmilija i najsrodnija bića. Uostalom, misli i emocije su samo oblici posebne vrste energije.

volimo_se_mislima_2.jpg

Kako očuvati ljubav

Kako je osnovni cilj ljudske duše samousavršavanje u školi života, jasno je da čovek može pasti na ispitu iz jedina dva predmeta - istina i ljubav. Od stečenog i usvojenog znanja zavise svi odnosi među ljudima, te i način biranja voljene osobe. Ljudski rod je i inače skup nepopravljenih ponavljača, koji u svakom novom pokušaju da se osveste imaju sve veća iskušenja i teže zadatke, u sve opasnijim samostvorenim uslovima. Ispiti se mogu položiti samo u slučaju samospoznaje sopstvenog dara i razumevanja zadatka. Treba da se ispuni životna uloga i doprinese društvenom samoosvešćivanju.
Mnogi na ispitu ljubavi padaju samo zato što ne shvataju šta su samoljublje, otuđenost i sebičnost. Iako biraju misli i reči i veruju da pozitivno misle, zaboravljaju da su ćelija porodice, naroda, civilizacija, ljudskog roda, svemira. Tako otuđeni, postaju sebične, samozadovoljne, "maligne" ćelije. Ljubav podrazumeva samosvest o pripadnosti i nastojanje da se istinski voli, zasnovano na čistoj istini u emocionalno inteligentnoj ljubavi. Jasno je da željenu bliskost polova omogućavaju ljubav i istina uslovljeni uspostavljenim odnosom i sveprožimajućim emocijama. Uostalom, emocije zavise od misli, koje prožimaju želje, volju, veru, namere i načine ostvarivanja životnih ciljeva.
Prema teoriji Pavela Simonova, emocije zavise od informacija, a čovek od informisanosti, budući da automatski reaguje na informacije bile one istinite ili lažne. Saglasno tome, emocije nastaju u nedostatku informacija. Informisan čovek ne pokazuje emocije kao što su odbojnost, strah, gnev, niti ispoljava radost, hrabrost ili zainteresovanost, jer on zna. Znanje ga čuva od uzbuđenja. Kad se mozak pod uticajem snažnih emocija "isključi", nastaje veoma opasno potiskivanje i gušenje emocija. Tada čovek ne primećuje male signale za uzbunu i nalazi brojne razloge da se zatvori u brak, profesiju ili hobi. Zbog takvih "rešenja" čovek potom pati, budući da svaki dan odlaže stvarna razrešenja, a potiskuje svoja osvešćena shvatanja, iskustvo i individualnost.
Međutim, tuga, apatija i anksioznost na taj nacin ne iščezavaju. Kako je telo glavno područje akcija "osećajnog mozga", takav ishod uslovljava fizičke probleme, a simptomi su klasične bolesti izazvane stresom. Istraživači sa Berkli univerziteta otkrili su da nisu toliko problem tzv. negativna osećanja, koliko potiskivanje osećanja od strane "saznajnog mozga". Tu vrstu problema čovek uvek rešava sam, jer niko ih neće niti može rešiti umesto njega. Osnovu za sve odnose i očuvanja ljubavi čine otvorenost, spremnost za davanje, kontrola nagona, iskrenost i prirodnost. Čim se u njih posumnja - sve vrste veza se kidaju, bliskost nestaje, a ljubav začas iščili. Ljubav se čuva istinom.
Prof. dr Svetozar Radišić, svetozarradisic.com

Friday 19 October 2012

Smirenost i emocije


Tri zlatne mantre za problematične situacije.

smirenost_i_emocije.jpg
Smirenost ne znači sedeti u tišini i "osećati" samo tišinu. Smirenost znači osećati se udobno sa svim svojim emocijama, pod svim okolnostima i bez obzira na tuđe postupke. Kako da naša unutrašnjost ostane mirna, neuzburkana, objašnjava Meena Om, osnivač pokreta „Pranam" koji je posvećen "prirodnim zakonima istine, ljubavi i svetlosti".
"Emocije su nam potrebne", ističe Meena, "zahvaljujući emocijama rastemo, razvijamo se, iz njih crpimo energiju za svoje postupke, potrebu da saznajemo, želju da pomažemo drugima i inspiraciju da napredujemo!
Prema Meenim rečima, na sve događaje treba, pre svega, reagovati hladnokrvno i smireno i razmotriti da li možemo da u nekoj situaciji doprinesemo svojim ponašanjem ili ne. Ako je reč o problemu za koji ne možemo da predložimo rešenje i kojim nismo u stanju da ovladamo, ne treba reagovati uopšte. Međutim, ukoliko verujemo da imamo rešenje, onda treba da stupimo u akciju i to najpre tako što ćemo razumeti samu suštinu konkretnog događaja.
Tri su zlatne mantre čiju primenu Meena savetuje kako bi se pažljivo i odmereno očuvala smirenost: "kakva je istinska važnost ovoga", "i ovo će proći" i "neka bude što će biti". Ove jednostavne tvrdnje odnosno pitanja pomoći će i da um ne postane suviše aktivan i da ne zaključujete previše brzo. Naime, čak i kada delujete iz najboljih namera, može se dogoditi da reagujete naglo i prejako za druge ljude. Zato meditirajte i polako odlučite o svom delovanju.

Wednesday 17 October 2012

41. Gradinar - -Rabindranat Tagore-


Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći;

ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmejati.

Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim mirno pored tebe;ali se ne usuđujem;
jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako,i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.

AKO - IF Radyard Kipling


Ako 

Radjard Kipling



Posvećemo sinu.

Ako možeš da sačuvaš svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako možeš da vjeruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju,
ali im dozvoljavaš da sumnjaju,
Ako možeš da čekaš, a da se ne umoriš od čekanja,
ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,
ili da te mrze a da ne daš razloga za za mržnju,
A da ne izgledaš suviše dobro niti govoriš suviše mudro.
Ako možeš da sanjaš, a da snovi ne gospodare tobom,
ako možeš da misliš, a da ti misli ne postanu cilj,
Ako možeš da se suočiš sa Uspehom i Neuspehom
i da tretiraš te dve varalice kao da su potpuno iste.
Ako možeš da podneseš istinu koju si izrekao
izopačenu od hulja da bi napravili zamku za budale,
 Ili da gledaš stvari kojima si posvetio život - polomljene
i staneš i popraviš ih pohabanim alatom,
Ako možeš da sabereš sve što imaš
i jednim zamahom sve staviš  na kocku,
izgubiš i opet počneš iz početka
i nikad ne izustiš reč o tom svom gubitku,
Ako možeš da prisiliš svoje srce i nerve i žile,
da te služe dugo iako ih više nemaš,
I da nastave tako i kada nema ničeg u tebi
sam volje koja im  govori: "istraj".
Ako možeš da razgovaraš sa najnižim,
i da sačuvaš svoje dostojanstvo,
ili da šetaš s kraljevima,
a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude.
Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrede,
ako svi mogu da računaju na tebe, ali ne suviše,
Ako možeš da ispuniš jedan  minut koji ne prašta
sa šezdeset skupocenih sekundi,
Tvoja je Zemlja i sve što je na njoj,
i,što je još više, bićeš Čovek, sine moj!
. . .


IF

Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobel prize 1907.

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;

If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don’t deal in lies,
Or being hated, don’t give way to hating,
And yet don’t look good, nor talk too wise.

If you can dream—and not make dreams your master;
If you can think—and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;

If you can bear to hear the truth you’ve spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken
And stoop and build’em up with worn-out tools:

If you can make one heap of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loos;
If you can force your heart and nerve and sinew

To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: “Hold on!”
If you can talk whit cowds and keep your virtue,

Or walk with Kings—nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty second worth of distance run,

Yours is the Earth and everything that’s in it,
And—which is more—you’ll be a Man my son!

* * *

Tuesday 16 October 2012

Negujte koren svog života



Čovek bez korena kao lotosov cvet - predivnog izgleda, pluta na vodi s vrlo slabašnim korenom koji će snažniji nalet vode otkinuti.

negujte_koren_svog_zivota_1.jpg
Mirkov imenjak, prvi čitalac koji piše Sensi, izneo je neka svoja razmišljanja od fakulteta do današnjih dana pitajući se gde se zatekao i kako dalje. Dva završena fakulteta, nekoliko „pravih" žena, karijera u lepom usponu sa mnogo uspeha, ali i iznenadnim padom, porodica, stvorena sa bračnom partnerkom, koja se zatim raspala, deca... Da li je sve to bilo u pogrešno vreme, na pogrešnom mestu, s pogrešnim ljudima? Naš 44-godišnji čitalac pokušava da resetuje život i traži savet.
Iako je iz vašeg pisma bilo malo teže iščitati pitanje, razumljive su mi vaše nedoumice. Naravno, nalazimo se u našim životima ne (samo) da bismo skupljali diplome i ostvarivali projekte, već i kako bismo rasli kao duše, sazrevali kao ljudi.
U kineskoj tradiciji jedna od najvažnijih kategorija procene čoveka je njegov koren života. On bi se mogao donekle objasniti u vidu uspeha na području novca, karijere i porodice, ali zapravo prelazi te granice. Koren života je čovekova karakteristika koja govori o zamahu životnih sposobnosti, veština i mudrosti, koji bi nam, ukoliko izgubimo sve preko noći, pomogli da iznova sve izgradimo. Ovo je vrsta pozitivne inercije, pozitivne težine čoveka koju osetimo kad razgovaramo s nekim ko ima veliko iskustvo, kad u njegovom glasu možemo istovremeno da osetimo mir, stabilnost i snagu.
Kineska mudrost kaže da je čovek bez korena kao lotosov cvet - predivnog izgleda, pluta na vodi s vrlo slabašnim korenom koji će snažniji nalet vode otkinuti. Ljudi bez snažnog korena života pri većim životnim problemima pucaju i "odlaze dalje". Slabići, razmaženi, kukavice... različiti su nazivi za te ekstreme u ponašanju i, čak iako retko istinski možemo da ih upotrebimo kako bismo nekoga deklarisali, oni ih zapravo često opisuju u jednom od aspekata njihovog života. Na primer, sretao sam ljude koji bi za porodicu učinili sve, ali na poslu na prvi znak većih izazova popuštaju uz izgovor: "Nije ovo za mene".

negujte_koren_svog_zivota_2.jpg

Najvažniji je trud

Koren života je nešto što nikad ne bismo smeli da ispustimo iz vida. On je poput brižljivo planirane putanje karijere - pre nego što se upustimo u neki posao ili uđemo u neku kompaniju, dvaput ćemo se upitati kako će to izgledati u našem budućem CV-u - hoće li nam pomoći da napredujemo i nešto naučimo ili ćemo stagnirati. Ali nije to sve. U poslu, prijateljstvu ili ljubavi moramo se pitati kakvi su ljudi s kojima planiramo da podelimo vreme. Neki od vas će se zapitati kako uporediti projekat i posao s ljubavlju ili prijateljstvom. Ali, ukoliko gledamo i na naš ljubavni deo života kao na nešto što mora doprineti zdravlju našeg korena života, nećemo se prepuštati ljudima koji neće moći doprineti našem korenu.
Možda je nama zapadnjacima takav način razmišljanja dalek i čini se da je imao smisla jedino kad su kineske dinastije bile u pitanju, ne bi li što duže opstale, ali zapravo nismo toliko daleko od njih. I mi se nadamo da će naš brak potrajati, nadamo se da će nam plodovi našeg rada biti dovoljni za život i onda kad ne budemo mogli da radimo. No s druge strane, ishitreno i vođeni hemijom emocija ulazimo u naše ljubavi, ili pak dobrom zaradom u novi posao, bez jasne vizije o tome šta očekujemo od novog partnera ili poslodavca.
Stoga razmislite o svom korenu života i o tome kako ga negujete. Razmislite kako izgleda osoba kojoj biste dozvolili da bude deo vas i vaše budućnosti, vaših rezultata. Sad to preslikajte na sebe i pogledajte da li i vi nudite isto. Tu dolazimo do cirkularne definicije, začaranog kruga u kom smo više "očajni" i "razočarani", i pri tom očekujemo sreću i sklad, a nismo u stanju da ih pružimo ni sami sebi.
Svakako, neki od nas dobili su lošiji set pretpostavki, da se tako izrazim, "lošije sudbine", rođeni su u porodicama u kojima nije bilo ljubavi i sklada, kod roditelja koji su se i sami borili s nepravdama na poslu i bili potplaćeni. To su nepotpuni programi koji su usađeni u nas, prema kojima smo i sami nesvesno birali slično. S takvom "lošijom sudbinom" možda ćemo morati malo više da se trudimo kako bismo prepoznali svoje obrasce. No, kao i u sportu, predispozicije su samo mali deo uspeha. Veći deo je trud. Zato razmislite o tome koga i šta želite u svom životu, osetite vibraciju budućnosti i preslikajte je u sadašnjost.

Monday 15 October 2012

Divan dan



Kada na život gledate pozitivno i iz pozicije zahvalnosti, otvaraju se nove mogućnosti.

Nešto me je jutros trglo iz sna (znam šta je, mačka koja želi da izađe napolje) i probudila sam se pre planiranog vremena (u stvari, na vreme da bih mogla ovo da vam napišem).
Napolju je još bio mrak i padala je kiša. Ona kiša od koje je vazduh vlažan i koja se na sve lepi.
Dan je sve kraći i jesenje je vreme.
Da li je bolje ostati u krevetu ili izaći u dan, eto dileme. Pogotovo kada vas sačeka gužva u saobraćaju, namrgođeni prolaznici, turobne vesti na medijima. To je idealno okruženje da počnete da razmišljate o problemima, računima, zaostalim nedovršenim poslovima i da na kraju postanete neraspoloženi, zabrinuti, nezadovoljni, ljuti.
Stop!
Kao što su prljave ruke podloga za viruse i bakterije, tako su i neadekvatne misli podloga za kreiranje negativnih emocija i loših rezultata. I kako sada da rešite ovu situaciju? Kako da vam bude bolje, kad postoji toliko stvari oko vas na koje vi ne možete da utičete?
Ne možete da utičete na vreme - smena godišnjih doba je prirodna pojava.
Ne možete da utičete ni na ponašanje drugih ljudi.
Ne možete da utičete ni na medije, oni rade svoj posao.
Srećom, vi imate keca u rukavu! Vi možete da utičete na sebe i na svoje misli!
Svet oko nas je takav kakav jeste. Od nas zavisi na koji način ćemo ga videti i doživeti.
Umesto da naš unutrašnji svet (naše misli) zavisi od spoljnih uticaja, preokrenite situaciju i delujte iznutra ka spolja. U skladu s vašim unutrašnjim stanjem, sagledavajte svet oko sebe.
Da bi to bilo moguće, promenite misli! Odlučite svesno o čemu ćete razmišljati u datom trenutku.
Predložiću vam način kako da se pripremite za novi dan.
Ustanite pola sata ranije nego što bi trebalo po vašem dosadašnjem planu.
Nije potrebno da imate mačku koja vas budi, navijte sat.
Ta "žrtva" će vam se višestruko isplatiti.
Uveče pripremite sve što vam je potrebno da bi tih pola sata mogli da uživate, a ne da koristite da časkom napunite mašinu za veš, sklonite stvari po kući ili šta već radite.
Pripremite svoj omiljeni napitak, sedite pored prozora, zagledajte se u novi dan (čak i ako je mrak), ispraznite svoje misli i pripremite teren za nove.
Setite se svega na čemu ste zahvalni. Svega što imate a inače podrazumevate tek tako. Šta bi to bilo? Počnite od onoga što vam je najvažnije i najdragocenije. Da li je to vaše zdravlje, vaši članovi porodice, vaši divni prijatelji, topao, suv i divan prostor u kome se nalazite, vaš kućni ljubimac? Zahvalni ste na tome što znate šta ćete danas raditi i šta ćete jesti, na tome što znate da postoji neko ko vas bezrezervno voli. Napravite svoju magičnu listu svega na čemu ste zahvalni. Zapišite sve, do najsitnijih detalja. Dopunjavajte spisak novim stvarima svaki dan. I svako jutro ga čitajte. Ispunite svoj um i srce osećajem zahvalnosti.
Na kraju zahvalite se što ste tu i što možete da uživate u novom danu.
Kada na život gledate pozitivno i iz pozicije zahvalnosti, otvaraju se nove mogućnosti.
A vaše mogućnosti su bezgranične!
Kako vam sada izgleda dan i izazovi koji vas očekuju?
Pripremite se, stavite osmeh na lice i uskočite u novi dan.
Pogledajte sad svet oko sebe na novi način. Vidite li nešto što inače niste primećivali?
Oslušnite da li se možda čuju ptičice? Menja li lišće boju? Kako miriše vazduh?
Usporite, zastanite, osetite.
Na sve negativne uticaje i komentare, samo slegnite ramenima.
Izaberite da ih ne pustite u svoj um.
Jednostavno ih zaobiđite.
I radujte se svakom danu!
Stella Karl Ćosić


Sunday 14 October 2012

Ona je...


Ona je volela kako on piše, i on je pisao.

On je voleo kako ona diše i ona je disala.
Stvorena da joj povlađuju, laskaju i lažu, a on je govorio šta misli i kad to boli, ne priznajući premoć lepote pred istinom. Od prvog dana.
Lepota je bogom dana a duh je srcem i umom stvaran. Pred njenom hrabrošću se poklonio, jer je ravna njemu bila. Imao je šta i naučiti od nje, iako mlađe i sa manje ožiljaka od borbi. Nauči da gubiš, da bi znala pobeđivati, govorio joj je, a učio je od nje posmatrajući je.
Strah je igrao u njenim očima dok je mirno disala. Voleo je kako diše. I njen mir. I iskru lucidnosti. Plamen u potaji izvire iz očiju koje sijaju dok govori. Sve i da ne čuje, samo te oči posmatrajuci savršeno bi je razumeo. O tim slikama je pisao. Iz njenih očiju. Da sačuva trenutak. Jer, izgovoreno se brzo zaboravi.
I voleo je kako ona diše, a ona je disala ritmom koji voli.
Ona je volela kako on piše, i on je pisao, da bi videla njegovim očima svoje.

Da li sam te nekad sanjao?

Teško je reči da jesam
a da ne otkrijem kako,
teško je reći kako
a da ne otkrijem sebe,
teško je otkriti deo sebe
a da ne priznam da ne znam
kad sanjam a kad sam budan.

Saturday 13 October 2012

Lagano umiranje - Pablo Neruda


Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan svojim
poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onja koji si neće dozvoliti,
niti jednom u životu,
da pobegne od smislenih saveta…
Živi danas!
Reskiraj danas!
Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srećan!

Friday 12 October 2012

Mudrost

"Nije važno koliko mudrih izreka znaš već koliko mudro živiš!"

Lao Ce-ove mudre misli

Čak iako si nebrojeno puta odapeo luk, nastavi da vodiš računa o načinu na koji nameštaš strelu i kako zatežeš tetivu.

"Podeljeno zadovoljstvo je duplo zadovoljstvo"

"Znati da nista ne znas, najbolje je od svega.
Misliti da nesto znas ako stvarno nije tako, najgora je boljka.
Ali ako prepoznajes ovu bolest duha, znaci da si na putu ozdravljenja."

                                                                                     
                                                       Lao Ce


Poslovice, pouke, mudrosti i narodne misli i izreke iz stare Kine


Moje dugogodišnje bavljenje kineskom filosofijom i načinom mišljenja me je podsetilo da bih mogao sa publikom da podelim neke kineske mudre pouke i misli, odnosno narodne poslovice. Narodni um je na svim meridijanima sveta vrlo sličan i ima neke zajedničke niti, jer je život mahom svuda isti, odnosno ljude ophrvavaju iste brige, nevolje i radosti.
U tom smislu napravio sam selekciju meni dragih poslovica iz Kine. Procenite sami koliko su prihvatljive za vaš život.
. . .
Ako je neko umoran da ti da osmeh, daj ti njemu svoj.
Smeh je lek za stotine bolesti.
Ko proširuje srce, sužava usta.
Strast kojoj ispustimo uzde liči pijanstvu. Lek se sastoji od dve reči: vladaj sobom.
Što više trošiš, manje imaš - što više učiš, više znaš.
Stisni zube, ali u dug ne ulazi.
Sve možeš kupiti za odreðenu cenu, osim vrline svojih naslednika.
Ako si škrt i ne trošiš novac, nigde nisi dobrodošao.
Svejedno je da li je mačka crna ili bela, važno je da lovi miševe.
Bolje je čoveka naučiti da peca nego mu pokloniti tovar ribe.
Ko čini nevaljalstva, nesrećno završava.
Sudbina ima četiri noge, osam ruku i šesnest očiju - kako se onda grešnik sa samo dvoje nogu, dve ruke i dva oka može nadati da će joj pobeći?
Svako vreme ima svoje junake.
Sreća se krije u nesreći, a nesreća vreba iz sreće.
Ko mi ukazuje na moje mane, uči me - ko mi ukazuje na moje vrline, laska mi.
Ako želiš izbeći nevolje, oprezno biraj prijatelje.
Suzdrži se u trenutku gneva i izbeći ćeš godine žaljenja.
Sanjao sam hiljade novih puteva - probudio sam se i pošao starim.
Shvati jednu istinu u potpunosti i razumećeš ih sve.

                                                                     Zlatko Šćepanović
http://www.bastabalkana.com/2012/10/kineske-misli-mudrosti-i-izreke-poslovice-i-pouke-kineska-narodna-misao-i-mudrost-zivota/

O sreći..

Paulo Coelho

“Sreća je nešto što se deljenjem umnožava.”


― Paulo CoelhoBy The River Piedra I Sat Down And Wept

Thursday 11 October 2012

Kako da pokrenete energiju


Često živimo u zabludi da se možemo baviti ličnim razvojem, a da ne vodimo računa o našem telu.
pokrenite_energiju_1
Naš život je uslovljen našom energijom. Sve što radimo zahteva energiju kao i svaka naša misao i osećanje. Energija je potencijalna. Ako sipamo benzin u kola, kola neće krenuti sama. Tako je i sa nama. Kako da pokrenemo, obnovimo i održimo neiscrpnu energiju koju imamo u sebi?
Prvi put sam prestala da se smejem kada mi se mama razbolela. Tri i po godine njene bolesti nisam imala osećaj radosti u sebi. Sa dvadeset ne razumete baš mnogo šta je život, a naročito šta su bolest i smrt. Dom više nije bio ušuškano mesto. Svako je sedeo u svojoj sobi sa svojom tugom. Dani su mi prolazili u odbijanju da prihvatim maminu bolest i u borbi da živim kao da se ništa nije promenilo. A, ustvari, promenilo se sve. Preuzela sam brigu o kući. Kuvala sam mami. Prvi put sam počela da razmišljam koja hrana je zdrava. Do tada je postojala hrana koja goji i koja ne goji. Nisam mogla da se koncentrišem i da učim. Imala sam utisak da ne postoji ništa što me veseli, osim jedne stvari - treninzi. Aerobik je sa Džejn Fondom ušao u fitnes sale. Moderan balet je procvetao sa "Fleš Densom". Padala sam od umora na aerobiku i na baletu. Osećala sam se živom dok sam vežbala. Moje telo je proizvodilo hormon sreće. Sport mi je davao snagu. Osećala sam da tuga curi iz mene kroz svaku kap znoja.
Moj odgovor na tugu i strah od gubitka majke je bio potpuno intuitivan. Moje telo je znalo kako da negativnu energiju transformiše u pozitivnu i ja sam samo sledila prirodnu inteligenciju svog tela. Većina ljudi smatra da na energiju ne može da utiče. Samim tim što smatra da je van njihove kontrole dali su joj moć da ima pogubne posledice na njihov život. Nedostatak energije nas vodi u bezvoljnost, depresiju, strah od budućnosti, nezadovoljstvo i često posežemo za brzim rešenjima u vidu slatkiša, čaše vina, cigaretom, kratkim vezama... I osećaj koji imamo sledećeg jutra je - još manje energije i još više slatkiša, još jedna čaša vina, novi partner za novi zaborav...
A istina je potpuno drugačija - mi smo odgovorni za to koliko imamo energije, kakav je njen kvalitet i na šta je trošimo! Činjenica je da nam se dešavaju ružne stvari, da imamo mnoštvo prepreka i "gutača" energije oko nas, ali ako smo dobro - naš odgovor na te situacije je potpuno drugačiji nego kada smo iscrpljeni i ljuti. Energija je nadovezujuća - ljuta energija kao odgovor dobija istu, ljutu energiju!

pokrenite_energiju_2

Ne vezujte se za emociju

Fizička, emocionalna, mentalna i duhovna energija se napajaju međusobno. Možemo da ih posmatramo kao sistem spojenih sudova - svaka od ovih energija utiču jedna na drugu. Energiju možemo pokretati i obnavljati na svakom nivou i to će uticati na kompletno stanje našeg tela, misli i osećanja. Možemo zamisliti veliku piramidu na čijem dnu se nalazi fizička energija, iznad nje su osećanja, na sledećem nivou su misli i na vrhu se nalazi naš duh. Kako možemo uticati na svaki od ovih delova piramide?
Fizička energija je presudna za sve ostale nivoe energije koje se nalaze u piramidi. Često živimo u zabludi da se možemo baviti ličnim razvojem, a da ne vodimo računa o našem telu. Kvantitet energije, koji je osnovno gorivo za rad našeg tela i mozga se dobija pravilnim disanjem, kretanjem, pravilnom ishranom i spavanjem. Naše telo stvara gorivo za sve druge potrošače u piramidi. Pokret je život! Pravilan izbor treninga i njegovo prilagođavanje našoj fizičkoj spremnosti je najbolji način da fizičku energiju pokrenemo. Hranom unosimo energiju. Često smo svedoci da ishranu olako shvatamo. Da li biste ikada u svoja kola sipali dizel umesto benzina? Sigurna sam da ne biste! San obnavlja našu energiju. Postoje mnogobrojne studije koje pokazuju da nivo mentalnih sposobnosti u koje spadaju koncentracija, refleksi, pamćenje i logičko zaključivanje, opadaju ukoliko ne spavamo dovoljno. Koliko sna nam je potrebno? Ljudi u izolaciji, bez prirodnog svetla, spavaju između sedam i osam sati u toku 24 časa.
Osećanja nam daju kvalitet energije kojom zračimo. Kao što su pozitivne misli gorivo koje nas pokreće, negativne emocije, kao što su bes sumnja i ljutnja su neprijatelji sreće. Ne možemo u isto vreme doživljavati sreću i bes! Ne kažem da sve vreme treba da se pretvaramo - mi treba da osetimo svaku emociju, prepoznamo je. Važno je znati da nije zdravo da se vežemo za nju - osetimo je, unesimo je u svoje životno iskustvo i naučimo da je otpustimo. To je proces. Treba da znamo šta da radimo kada se osećaj koji nas truje pojavi. Imajte spreman plan evakuacije iz te situacije! Nazovite najbolju drugaricu, idite na čas joge, pustite omiljenu pesmu, povedite svog psa u šetnju, idite u bioskop... Promenite fokus sa događaja koji je izazvao taj osećaj.
Kakve su nam misli - takav nam je život! Ukoliko možemo da fokusiramo misli naša mentalna energija je optimalna. Misli stvaraju složenu biohemisku aktivnost koja za uzvrat stimuliše ceo niz receptora u mozgu. Institut za mentalno zdravlje u SAD među prvima je otkrio tajnu neuropeptida. Endorfini su tip neuropeptida koji se proizvode kada se smejemo, vežbamo, a opisuju ih kao morfijum koji proizvodi mozak. Oni stvaraju osećaj užitka koji, naučno je dokazano, utiče na imunološki, hormonski sistem, naše telo i opšte stanje sreće. Koje misli nam čine život boljim? Mentalna energija koja se dobija iz pozitivnog mišljenja je ono što nam menja život na bolje. Naravno, treba objektivno da posmatramo životne okolnosti u kojima se nalazimo i ne znači da smo pesimisti ako smo realni. Pozitivni smo ako smo okrenuti ka rešenju. Pesimizam je defanzivan i uvek okrenut ka problemu.
Na vrhu piramide je duhovna energija, koja se ogleda u svrsi - zbog čega nešto radimo. Svrha je jedinstveni izvor energije i snage. Ona stvara odredište. Ako nemamo duboko usađenu vrednost zbog čega nešto radimo, sve ostaje na nivou želje jer nemamo gorivo da se pokrenemo i istrajemo do cilja. Kao iz početka priče - do mamine bolesti hrana je bila nešto u čemu uživam, nešto od čega se gojim ili mršavim. Moja svrha da naučim sve o zdravoj ishrani je bila da dobijem život za mamu - zdravlje. To mi je dalo snagu da isprobam sve vrste ishrane, od presne, makrobiotike, raznih detoksa, a nagrada je bila u još jednom danu života sa njom.
Naša sreća, uspeh i blagostanje zavise od toga da li umemo da upravljamo svojom životnom energijom. Postoje "žderači energije". Tri najčešća su:
Nepostojanje plana - Ukoliko nismo napravili plan svojih dnevnih aktivnosti, dozvolićemo da nam tekući, manje važni događaji, pojedu vreme i energiju. Umesto da dozvolimo da nas stihija događaja odvuče, treba da napravimo plan, u skladu sa važnošću onoga što treba za uradimo. Zato predlažem da svako veče napravite plan za sutra i da ga se pridržavate.
TV i Internet - su fast food za mozak, ukoliko se neselektivno koriste. Predlažem da napravite tačan odabir onoga što želite da pogledate i nakon toga isključite TV ili kompjuter.
Trovači - ljudi, najčešće iz najbližeg okruženja, koji su uvek negativni, uvek se žale a ništa nisu preduzeli da to promene, nikada nemaju dijalog, već monolog, kojima su svi drugi krivi, nikada oni sami, nikada nisu saslušali vaš odgovor kada su vas pitali kako ste... Uklonite ih života, bez griže savesti! Ukoliko ne možete, svedite komunikaciju na minimum. Verujte, jedino što nikada ne možete da nadoknadite je vreme. To je deo vašeg života koji ste poklonili nekome ko nije toga vredan.
Dragana Jovanović