Priredio: Mladen Herceg
Treba se suprostaviti uznemirujućim mislima
Brat dođe k starom ocu Poimenu i reče: Oče, dolaze mi razne misli te sam u opasnosti zbog njih. Starac ga odvede van i reče mu: Raširi svoj plašt i zadrži vjetar. On odgovori: To ne mogu. Tada mu reče starac: Ako to ne možeš, onda ne možeš zapriječiti ni mislima da dođu. Ali tvoja je zadaća da im se usprotiviš.
Svladavanje jezika u ljutnji
Opat Hyperehios je rekao: Tko ne svladava svoj jezik u trenutku ljutnje, neće nadvladati ni ostale strasti.
Stari otac se smije pred smrću
Jedan stari otac iz Sketske pustinje bijaše na umoru. Braća su opkolila njegov krevet da bi mu bili na pomoći i oplakivali ga. On pak otvori svoje oči i nasmije se, otvori oči opet i po drugi put se nasmije, te isto učini i treći put. Tada ga zapitaju braća: Reci nam oče, zašto se smiješ dok mi plačemo? Stari otac odgovori: Prvi put sam se smijao jer se svi vi plašite smrti. Drugi put sam se smijao jer vi niste još spremni, a treći put jer ja od napora idem k miru.
Njega bolesnih je uzvišeno djelo
Jedan brat reče nekom starcu: Bila dva brata. Jedan je u svojoj ćeliji postio šest dana za redom, podlažući se velikim pokorama, dok je drugi služio bolesnima. Koji je od njih miliji Bogu?
Starac odgovori: Kad bi se brat koji posti i ubio postom nebi se mogao mjeriti s bratom koji pomaže bolesnima.
Kako treba pričati priče?
Netko zamoli rabija da ispriča jednu priču. On reče: Priču treba tako pripovijedati da ona sama bude pomoć. Pa reče: Moj djed bijaše hrom. Jednom ga zamole da ispriča priču o svom učitelju. Tada ispripovijedi kako je sveti Baalschem običavao kod molitve poskakivati i plesati. Moj djed je ustao i pripovijedao. I priča ga tako zahvatila da je morao pokazati poskakivanjem i plesom kako je to činio njegov učitelj. Od tog trenutka bio je izlječen od hromosti. Tako treba pričati priču.
Podaj i uzmi
Rabi Jizchak Eisik reče: Životna lozinka glasi Podaj i uzmi. Svaki čovjek treba da bude darovatelj i primalac. Tko nije oboje u jednom, taj je neplodno stablo.
Ljubav prema ljudima
Ljubav prema ljudima jest osjećati njihove potrebe i nositi njihove boli.
Savršen plivač
Kad je sin rabija iz Lentschua bio dječak, vidje rabija Jizchaka Workia kako moli. Pun čuđenja dotrča k ocu i upita kako je moguće da neki cadik sasvim mirno i jednostavno bez ikakvog očitovanja zanosa moli. Tko ne zna dobro plivati, odgovori otac, mora se žestoko kretati da se održi na vodi. Savršen plivač legne na val i on ga nosi.
Blago
Eisiku je u snu bilo zapovijeđeno da u gradu Pragu na mostu koji vodi u kraljev dvorac traži skriveno blago. Kad se san ponovio tri puta, ustade rabi Eisik i krene u Prag. Ali na mostu stajahu dan i noć stražari i on se ne usudi kopati. Ipak je dolazio svako jutro na most i obilazio ga sve do večeri. Konačno ga upita srdačno zapovjednik straže, zapazivši njegovo traženje, traži li on nešto, ili nekoga čeka. Rabi Eisik ispriča kako ga je san doveo ovamo iz daleke zemlje. Kapetan straže se nasmija: I ti si siromašak, da bi zadovoljio snu, raspalih đonova ovamo došao pješice. Tada bih se i ja morao dati na put, kad mi je u snu jednom zapovijeđeno da moram otputovati u Krakow i da u kući nekog Židova Eisika, sina jekelsova, ispod peći otkopam skriveno blago. Mogu samo zamisliti kako bih tamo, gdje se jedna polovica Židova zove Eisik, a druga Jekel, raskopao sve kuće. I on se opet smijao.
Rabi Eisik se nakloni, otputova kući, iskopa skriveno blago...
Gdje stanuje Bog?
S ovim pitanje iznenadio je Menachel Mendel iz Kozka neke učene ljude koje je ugostio. Oni su mu se smijali: Ma što pričate! Nije li svijet pun njegovog gospodstva.
Ali on odgovori sam na svoje pitanje: Bog stanuje ondje gdje ga se pripusti.
Providljivost za Stvoritelja I stvorenja
K jednom rabiju dođe učenik I upita ga što je vjera. Rabi ga odvede k prozoru I reče: ‘Što vidiš?’
Učenik odgovori: ‘Ljude, kuće, stable…’
Rabi ga odvede pred ogledalo I upita: ‘Što sada vidiš?’
Učenik odogovori: Sada vidim samoga sebe.
Vidiš, reče rabi, ako prihvatiš svoj život kakav jest, tada kroza nj vidiš cijeli svijet, sve do Stvoritelja, ako ti staklo nije dovoljno I staviš na nj malo srebra tada vidiš samo sebe.
Vjera nam kaže da mi pred Bogom smijemo biti samo siromašni, providljivi kao staklo. Ne treba nam srebro da nešto budemo.
Tu gdje stojim
Postoji nešto što se može naći samo na jednom mjestu na svijetu.
To je veliko blago a možemo ga nazvati ispunjenje bivstovanja.
A to mjesto gdje se to blago može naći
Jest mjesto
Na kojem upravo stojim.
Život je divan
K starom rabiju dođe neki čovjek tužeći se: Rabi, život mi je nepodnošljiv. Šestero nas stanuje u jednoj jedinoj sobi. Što da učinim?
Rabi odgovori: Dovedi k vama u sobu svoga jarca. Čovjek nije vjerovao da je dobro čuo. Jarca s nama u sobu?
Učini što sam ti rekao i dođi mi opet nakon tjedan dana.
Nakon tjedan dana dođe čovjek potpuno iscpljen: Ne možemo više izdržati, jarac strašno smrdi!
Rabi mu reče: Idi kući i vrati jarca u štalu. I dođi opet nakon tjedan dana.
Tjedan je prošao. Kad se čovjek vratio, lice mu je sjalo od radosti: Život je divan rabi, uživamo svaku minutu. Nema jarca – samo nas šestero.
Zašto rabi sve poslove obavlja sam?
Rabi Levi Jizchak posluživaše jednom goste u svojoj kući. Radio je teško i čak je vlastitim rukama nosio slamu za njihove ležajeve. Tada ga upita jedan od gostiju: Recite učitelju, zar ne biste mogli za par groša najmiti nekog čovjeka da vam nosi slamu? Zašto se toliko napinjete i sve poslove obavljate sami?
A on mu odgovori: Vi tražite od mene da drugome prepustim činiti dobro – i da mu tada još također platim?!
Anđelu
Rabi Mojsije iz Kobryna običavao je deklamirati ovu pjesmu:
O anđele, anđele, nije tvoja zasluga što si na nebu. Ne mučiš se sa životnim uzdržavanjem, ne ogajaš djecu, nemaš čangrizavu ženu, ne gladuješ niti žeđaš, a nemaš ni napasti da se protiv njih boriš.
Siđi malo u moj svijet, nađi ženu s kojom ćeš dane dijeliti, sinove i kćeri odgajti, s hranom i pićem ih opskrbljivati. I tek tada, daj da vidim, hoćeš li ostati anđeo...
Ogovaranje
Rabi Abraham Jaakob, cadik, primio je jednom u posjet čovjeka koji je nanizao bujicu tračeva o nekom gješniku da je učinio sve vrste grijeha. Rabi ga oštro pogleda i reče: Čini mi se da ti više uživaš u nabrajanju njegovih grijeha, nego što je on uživao dok ih je činio. I čiji su onda grijesi veći? Njegovi sljedbenici svi su grješnici kao što je i on, a ti pokušavaš mene rabija učiniti svojim sljedbenikom u ogovaranju i klevetanju.
Ljubav je moćnija od zakona
Svako djelo u znaku je ižaravajućeg ili reflektirajućeg svjetla. Kad nekome posudimo novac, vježbamo djelo u smislu ižaravajućeg svjetla. Povrat novca djelo je reflektirajućeg svjetla. Što otac čini za svoju djecu u njihovoj mladosti, ižaravajuće je svjetlo, a ono što djeca uzvraćaju ocu u njegovoj starosti, to je reflektirajuće svjetlo. Ižaravajuće svjetlo pripada principu milosti i ljubavi, a reflektirajuće principu običnog zakona. Zato je točna izreka da jedan otac može odgojiti desetoro djece, a desetoro djece ne može hraniti jednoga oca. Jer je princip ljubavi moćniji od zakona.
Brat dođe k starom ocu Poimenu i reče: Oče, dolaze mi razne misli te sam u opasnosti zbog njih. Starac ga odvede van i reče mu: Raširi svoj plašt i zadrži vjetar. On odgovori: To ne mogu. Tada mu reče starac: Ako to ne možeš, onda ne možeš zapriječiti ni mislima da dođu. Ali tvoja je zadaća da im se usprotiviš.
Svladavanje jezika u ljutnji
Opat Hyperehios je rekao: Tko ne svladava svoj jezik u trenutku ljutnje, neće nadvladati ni ostale strasti.
Stari otac se smije pred smrću
Jedan stari otac iz Sketske pustinje bijaše na umoru. Braća su opkolila njegov krevet da bi mu bili na pomoći i oplakivali ga. On pak otvori svoje oči i nasmije se, otvori oči opet i po drugi put se nasmije, te isto učini i treći put. Tada ga zapitaju braća: Reci nam oče, zašto se smiješ dok mi plačemo? Stari otac odgovori: Prvi put sam se smijao jer se svi vi plašite smrti. Drugi put sam se smijao jer vi niste još spremni, a treći put jer ja od napora idem k miru.
Njega bolesnih je uzvišeno djelo
Jedan brat reče nekom starcu: Bila dva brata. Jedan je u svojoj ćeliji postio šest dana za redom, podlažući se velikim pokorama, dok je drugi služio bolesnima. Koji je od njih miliji Bogu?
Starac odgovori: Kad bi se brat koji posti i ubio postom nebi se mogao mjeriti s bratom koji pomaže bolesnima.
Kako treba pričati priče?
Netko zamoli rabija da ispriča jednu priču. On reče: Priču treba tako pripovijedati da ona sama bude pomoć. Pa reče: Moj djed bijaše hrom. Jednom ga zamole da ispriča priču o svom učitelju. Tada ispripovijedi kako je sveti Baalschem običavao kod molitve poskakivati i plesati. Moj djed je ustao i pripovijedao. I priča ga tako zahvatila da je morao pokazati poskakivanjem i plesom kako je to činio njegov učitelj. Od tog trenutka bio je izlječen od hromosti. Tako treba pričati priču.
Podaj i uzmi
Rabi Jizchak Eisik reče: Životna lozinka glasi Podaj i uzmi. Svaki čovjek treba da bude darovatelj i primalac. Tko nije oboje u jednom, taj je neplodno stablo.
Ljubav prema ljudima
Ljubav prema ljudima jest osjećati njihove potrebe i nositi njihove boli.
Savršen plivač
Kad je sin rabija iz Lentschua bio dječak, vidje rabija Jizchaka Workia kako moli. Pun čuđenja dotrča k ocu i upita kako je moguće da neki cadik sasvim mirno i jednostavno bez ikakvog očitovanja zanosa moli. Tko ne zna dobro plivati, odgovori otac, mora se žestoko kretati da se održi na vodi. Savršen plivač legne na val i on ga nosi.
Blago
Eisiku je u snu bilo zapovijeđeno da u gradu Pragu na mostu koji vodi u kraljev dvorac traži skriveno blago. Kad se san ponovio tri puta, ustade rabi Eisik i krene u Prag. Ali na mostu stajahu dan i noć stražari i on se ne usudi kopati. Ipak je dolazio svako jutro na most i obilazio ga sve do večeri. Konačno ga upita srdačno zapovjednik straže, zapazivši njegovo traženje, traži li on nešto, ili nekoga čeka. Rabi Eisik ispriča kako ga je san doveo ovamo iz daleke zemlje. Kapetan straže se nasmija: I ti si siromašak, da bi zadovoljio snu, raspalih đonova ovamo došao pješice. Tada bih se i ja morao dati na put, kad mi je u snu jednom zapovijeđeno da moram otputovati u Krakow i da u kući nekog Židova Eisika, sina jekelsova, ispod peći otkopam skriveno blago. Mogu samo zamisliti kako bih tamo, gdje se jedna polovica Židova zove Eisik, a druga Jekel, raskopao sve kuće. I on se opet smijao.
Rabi Eisik se nakloni, otputova kući, iskopa skriveno blago...
Gdje stanuje Bog?
S ovim pitanje iznenadio je Menachel Mendel iz Kozka neke učene ljude koje je ugostio. Oni su mu se smijali: Ma što pričate! Nije li svijet pun njegovog gospodstva.
Ali on odgovori sam na svoje pitanje: Bog stanuje ondje gdje ga se pripusti.
Providljivost za Stvoritelja I stvorenja
K jednom rabiju dođe učenik I upita ga što je vjera. Rabi ga odvede k prozoru I reče: ‘Što vidiš?’
Učenik odgovori: ‘Ljude, kuće, stable…’
Rabi ga odvede pred ogledalo I upita: ‘Što sada vidiš?’
Učenik odogovori: Sada vidim samoga sebe.
Vidiš, reče rabi, ako prihvatiš svoj život kakav jest, tada kroza nj vidiš cijeli svijet, sve do Stvoritelja, ako ti staklo nije dovoljno I staviš na nj malo srebra tada vidiš samo sebe.
Vjera nam kaže da mi pred Bogom smijemo biti samo siromašni, providljivi kao staklo. Ne treba nam srebro da nešto budemo.
Tu gdje stojim
Postoji nešto što se može naći samo na jednom mjestu na svijetu.
To je veliko blago a možemo ga nazvati ispunjenje bivstovanja.
A to mjesto gdje se to blago može naći
Jest mjesto
Na kojem upravo stojim.
Život je divan
K starom rabiju dođe neki čovjek tužeći se: Rabi, život mi je nepodnošljiv. Šestero nas stanuje u jednoj jedinoj sobi. Što da učinim?
Rabi odgovori: Dovedi k vama u sobu svoga jarca. Čovjek nije vjerovao da je dobro čuo. Jarca s nama u sobu?
Učini što sam ti rekao i dođi mi opet nakon tjedan dana.
Nakon tjedan dana dođe čovjek potpuno iscpljen: Ne možemo više izdržati, jarac strašno smrdi!
Rabi mu reče: Idi kući i vrati jarca u štalu. I dođi opet nakon tjedan dana.
Tjedan je prošao. Kad se čovjek vratio, lice mu je sjalo od radosti: Život je divan rabi, uživamo svaku minutu. Nema jarca – samo nas šestero.
Zašto rabi sve poslove obavlja sam?
Rabi Levi Jizchak posluživaše jednom goste u svojoj kući. Radio je teško i čak je vlastitim rukama nosio slamu za njihove ležajeve. Tada ga upita jedan od gostiju: Recite učitelju, zar ne biste mogli za par groša najmiti nekog čovjeka da vam nosi slamu? Zašto se toliko napinjete i sve poslove obavljate sami?
A on mu odgovori: Vi tražite od mene da drugome prepustim činiti dobro – i da mu tada još također platim?!
Anđelu
Rabi Mojsije iz Kobryna običavao je deklamirati ovu pjesmu:
O anđele, anđele, nije tvoja zasluga što si na nebu. Ne mučiš se sa životnim uzdržavanjem, ne ogajaš djecu, nemaš čangrizavu ženu, ne gladuješ niti žeđaš, a nemaš ni napasti da se protiv njih boriš.
Siđi malo u moj svijet, nađi ženu s kojom ćeš dane dijeliti, sinove i kćeri odgajti, s hranom i pićem ih opskrbljivati. I tek tada, daj da vidim, hoćeš li ostati anđeo...
Ogovaranje
Rabi Abraham Jaakob, cadik, primio je jednom u posjet čovjeka koji je nanizao bujicu tračeva o nekom gješniku da je učinio sve vrste grijeha. Rabi ga oštro pogleda i reče: Čini mi se da ti više uživaš u nabrajanju njegovih grijeha, nego što je on uživao dok ih je činio. I čiji su onda grijesi veći? Njegovi sljedbenici svi su grješnici kao što je i on, a ti pokušavaš mene rabija učiniti svojim sljedbenikom u ogovaranju i klevetanju.
Ljubav je moćnija od zakona
Svako djelo u znaku je ižaravajućeg ili reflektirajućeg svjetla. Kad nekome posudimo novac, vježbamo djelo u smislu ižaravajućeg svjetla. Povrat novca djelo je reflektirajućeg svjetla. Što otac čini za svoju djecu u njihovoj mladosti, ižaravajuće je svjetlo, a ono što djeca uzvraćaju ocu u njegovoj starosti, to je reflektirajuće svjetlo. Ižaravajuće svjetlo pripada principu milosti i ljubavi, a reflektirajuće principu običnog zakona. Zato je točna izreka da jedan otac može odgojiti desetoro djece, a desetoro djece ne može hraniti jednoga oca. Jer je princip ljubavi moćniji od zakona.
No comments:
Post a Comment