Postoji jedna divna priča iz Sufi tradicije, koja ide ovako:
Živio je jednom jedan mistik koji je predano radio na sebi, držeći stroge askeze i meditirajući u osami duži niz godina. Jednoga dana, u dubini svog bića, oseti on da je došlo vrijeme da se konačno spoji s Bogom te pođe to i učiniti. Poslije dužeg puta, dođe tako pred Božja vrata, pokuca na njih, kad se s druge strane začu Božji glas:„Tko je to?“
„To sam ja“, odgovori mistik. Na to mu Božji glas uzvrati: „Vrati se nazad!“
Prođe od tada nekoliko godina, mistik je nastavio raditi na sebi. Dođe vrijeme, opet on otiđe do Božjih vrata, pokuca, a s one strane se opet začu glas: „Tko je to?“
„To sam ja!“ – viknu mistik što je mogao jače, kako bi ovaj put naglasio svu svoju riješenost i spremnost za sjedinjenjem s Vrhovnim.
„Vrati se nazad!“ – opet mu, kratko, odgovori Bog.
…Prođu potom mnoge godine u meditaciji i samoodricanju, i mistik konačno ponovo stigne pred vrata Božjeg doma. Prišavši, tiho i smjerno pokuca – a s druge strane začuje se poznati glas: „Tko je to?“
„To si – Ti!“ odgovori mistik … i nađe Sebe u sjedinjenju s Njim
Kada je riječ o EGU, mnogi nemaju ni približnu predstavu što bi taj pojam trebao, i mogao, značiti – dok su vrlo rijetki (bar za sad!) oni koji shvaćaju njegovu sveobuhvatnost, i totalitet njegovog utjecaja na Realnost i na našu percepciju „onoga što jest“. On je, zapravo, toliko prisutan – i „u nama“ i „oko nas“ – da ga uglavnom uopće nismo svjesni… Netko će zapitati kako je to moguće, ako je uopće istina, ali to je slična stvar kao kad zaronimo ispod površine oceana: svuda oko nas nalazi se nebrojeno mnogo kapljica vode (jer ocean je, svakako, sačinjen od njih) ali mi zapravo ne primjećujemo niti jednu jedinu. Tako je i s EGO-om; samo što ocean ima svoje granice, a EGO ih – nema!
Neki od „upućenijih“, o EGU znaju tek toliko da je on lažno-ja, za razliku od „nekakvog“ tzv. istinskog-ja, ali: „Tko će još razbijati glavu tim besmislicama, kad život od nas traži mnogo konkretnije stvari nego što su to kojekakve intelektualne tričarije?!…“ – I na tome se, nažalost, često sve završava; a mnogi o njemu ne znaju čak ni toliko. Konačno, u terminima psihoanalize, EGO („ego“) predstavlja „Središnji dio trodjelne strukture ličnosti, nastao modifikacijom „ida“ u dodiru s vanjskim svijetom.“ Kao što je i –„Centar racionalne svjesnosti i efektivne djelatnosti“… „uklješten“ između ida (nesvjesnog) i super-ega (nositelj moralnih normi, supervizor). Time je njegov zadatak – integracija pojedinih psihičkih djelova ličnosti u skladnu cjelinu, kao i da usaglašava težnje idas mjerilima super-ega. – Ukoliko to ne uspijeva, javljaju se razni, prije svega psihički a potom i duševni, poremećaji ličnosti.
…Sve to može biti točno – jer EGO, otprilike, jest sve to – ali takav pogled nije zaista točan, jer EGO jest i mnogo, mnogo više od toga. Njegov zadatak i funkcija nije samo, kako teoretičari kažu, „da se rukovodi principom realnosti“, ma što to zapravo značilo – već on jest sam Tvorac i Kreator te naše („EGO-kreirane“) Realnosti!
Imajući to u vidu, budimo sigurni da o EGU ne možemo mnogo saznati iz bilo kakvog opisa ili „definicije“, već je jedini put k tome – pokušati ga jasno pojmiti, i to budno sagledavajući sveobuhvatnost i sve-imputiranost samog njegovog čudesnog fenomena.
Kroz vijekove su Sveti spisi pronosili istinu o tome, a prosvijetljeni mudraci slali poruke Istine, ali – mi „nismo imali uši da čujemo“. Svi oni su nam govorili o„nečemu“, a mi nismo bili sposobni shvatiti suštinu tog naučavanja zato, i samo zato, što nismo imali razumijevanje o tome – što je to EGO.
Zato onaj, i samo onaj, tko shvati EGO razumijet će i ISTINU!
Osho, kontroverzni indijski mistik i prosvijetljeni duhovni Učitelj, o EGU – njegovom entitetu – rekao je slijedeće:
„Ego je prošlost, kontinuitet, sve što ste radili, sve što ste akumulirali, sve karme, sva uvjetovanost, sve želje i žudnje, svi snovi prošlosti. Sve što je prošlost – predstavlja ego. Ego može živjeti samo kroz pamćenje: tko ste, odakle ste došli, kome pripadate, zemlja, rasa, religija, obitelj… i sve patnje, sve rane, sva zadovoljstva – sve što se dogodilo u prošlosti. Sve što se dogodilo je ego, a vi ste taj kome se dogodilo. – Ta razlika mora biti shvaćena: vi ste taj kome se sve to dogodilo, a ego je sve ono što se dogodilo. Ego je oko vas. Vi ste u centru, bez ega“.
Oshov „ego“ i ovaj naš „ego“ jedno su isto, samo ga mi ovdje, iz dubokog poštovanja (nipošto o-božavanja, već samo poštovanja!) koje nužno zaslužuje takav „protivnik“, označavamo – i označavaćemo ga – velikim slovima: EGO.
No comments:
Post a Comment