Prepoznati dijamant

Priredio: Mladen Herceg

Treba se suprostaviti uznemirujućim mislima
Brat dođe k starom ocu Poimenu i reče: Oče, dolaze mi razne misli te sam u opasnosti zbog njih. Starac ga odvede van i reče mu: Raširi svoj plašt i zadrži vjetar. On odgovori: To ne mogu. Tada mu reče starac: Ako to ne možeš, onda ne možeš zapriječiti ni mislima da dođu. Ali tvoja je zadaća da im se usprotiviš.

Svladavanje jezika u ljutnji
Opat Hyperehios je rekao: Tko ne svladava svoj jezik u trenutku ljutnje, neće nadvladati ni ostale strasti.

Stari otac se smije pred smrću
Jedan stari otac iz Sketske pustinje bijaše na umoru. Braća su opkolila njegov krevet da bi mu bili na pomoći i oplakivali ga. On pak otvori svoje oči i nasmije se, otvori oči opet i po drugi put se nasmije, te isto učini i treći put. Tada ga zapitaju braća: Reci nam oče, zašto se smiješ dok mi plačemo? Stari otac odgovori: Prvi put sam se smijao jer se svi vi plašite smrti. Drugi put sam se smijao jer vi niste još spremni, a treći put jer ja od napora idem k miru.

Njega bolesnih je uzvišeno djelo
Jedan brat reče nekom starcu: Bila dva brata. Jedan je u svojoj ćeliji postio šest dana za redom, podlažući se velikim pokorama, dok je drugi služio bolesnima. Koji je od njih miliji Bogu?
Starac odgovori: Kad bi se brat koji posti i ubio postom nebi se mogao mjeriti s bratom koji pomaže bolesnima.

Kako treba pričati priče?
Netko zamoli rabija da ispriča jednu priču. On reče: Priču treba tako pripovijedati da ona sama bude pomoć. Pa reče: Moj djed bijaše hrom. Jednom ga zamole da ispriča priču o svom učitelju. Tada ispripovijedi kako je sveti Baalschem običavao kod molitve poskakivati i plesati. Moj djed je ustao i pripovijedao. I priča ga tako zahvatila da je morao pokazati poskakivanjem i plesom kako je to činio njegov učitelj. Od tog trenutka bio je izlječen od hromosti. Tako treba pričati priču.

Podaj i uzmi
Rabi Jizchak Eisik reče: Životna lozinka glasi Podaj i uzmi. Svaki čovjek treba da bude darovatelj i primalac. Tko nije oboje u jednom, taj je neplodno stablo.

Ljubav prema ljudima
Ljubav prema ljudima jest osjećati njihove potrebe i nositi njihove boli.

Savršen plivač
Kad je sin rabija iz Lentschua bio dječak, vidje rabija Jizchaka Workia kako moli. Pun čuđenja dotrča k ocu i upita kako je moguće da neki cadik sasvim mirno i jednostavno bez ikakvog očitovanja zanosa moli. Tko ne zna dobro plivati, odgovori otac, mora se žestoko kretati da se održi na vodi. Savršen plivač legne na val i on ga nosi.

Blago
Eisiku je u snu bilo zapovijeđeno da u gradu Pragu na mostu koji vodi u kraljev dvorac traži skriveno blago. Kad se san ponovio tri puta, ustade rabi Eisik i krene u Prag. Ali na mostu stajahu dan i noć stražari i on se ne usudi kopati. Ipak je dolazio svako jutro na most i obilazio ga sve do večeri. Konačno ga upita srdačno zapovjednik straže, zapazivši njegovo traženje, traži li on nešto, ili nekoga čeka. Rabi Eisik ispriča kako ga je san doveo ovamo iz daleke zemlje. Kapetan straže se nasmija: I ti si siromašak, da bi zadovoljio snu, raspalih đonova ovamo došao pješice. Tada bih se i ja morao dati na put, kad mi je u snu jednom zapovijeđeno da moram otputovati u Krakow i da u kući nekog Židova Eisika, sina jekelsova, ispod peći otkopam skriveno blago. Mogu samo zamisliti kako bih tamo, gdje se jedna polovica Židova zove Eisik, a druga Jekel, raskopao sve kuće. I on se opet smijao.
Rabi Eisik se nakloni, otputova kući, iskopa skriveno blago...

Gdje stanuje Bog?
S ovim pitanje iznenadio je Menachel Mendel iz Kozka neke učene ljude koje je ugostio. Oni su mu se smijali: Ma što pričate! Nije li svijet pun njegovog gospodstva.
Ali on odgovori sam na svoje pitanje: Bog stanuje ondje gdje ga se pripusti.

Providljivost za Stvoritelja I stvorenja
K jednom rabiju dođe učenik I upita ga što je vjera. Rabi ga odvede k prozoru I reče: ‘Što vidiš?’
Učenik odgovori: ‘Ljude, kuće, stable…’
Rabi ga odvede pred ogledalo I upita: ‘Što sada vidiš?’
Učenik odogovori: Sada vidim samoga sebe.
Vidiš, reče rabi, ako prihvatiš svoj život kakav jest, tada kroza nj vidiš cijeli svijet, sve do Stvoritelja, ako ti staklo nije dovoljno I staviš na nj malo srebra tada vidiš samo sebe.
Vjera nam kaže da mi pred Bogom smijemo biti samo siromašni, providljivi kao staklo. Ne treba nam srebro da nešto budemo.

Tu gdje stojim
Postoji nešto što se može naći samo na jednom mjestu na svijetu.
To je veliko blago a možemo ga nazvati ispunjenje bivstovanja.
A to mjesto gdje se to blago može naći
Jest mjesto
Na kojem upravo stojim.

Život je divan
K starom rabiju dođe neki čovjek tužeći se: Rabi, život mi je nepodnošljiv. Šestero nas stanuje u jednoj jedinoj sobi. Što da učinim?
Rabi odgovori: Dovedi k vama u sobu svoga jarca. Čovjek nije vjerovao da je dobro čuo. Jarca s nama u sobu? 
Učini što sam ti rekao i dođi mi opet nakon tjedan dana.
Nakon tjedan dana dođe čovjek potpuno iscpljen: Ne možemo više izdržati, jarac strašno smrdi!
Rabi mu reče: Idi kući i vrati jarca u štalu. I dođi opet nakon tjedan dana. 
Tjedan je prošao. Kad se čovjek vratio, lice mu je sjalo od radosti: Život je divan rabi, uživamo svaku minutu. Nema jarca – samo nas šestero.

Zašto rabi sve poslove obavlja sam?
Rabi Levi Jizchak posluživaše jednom goste u svojoj kući. Radio je teško i čak je vlastitim rukama nosio slamu za njihove ležajeve. Tada ga upita jedan od gostiju: Recite učitelju, zar ne biste mogli za par groša najmiti nekog čovjeka da vam nosi slamu? Zašto se toliko napinjete i sve poslove obavljate sami?
A on mu odgovori: Vi tražite od mene da drugome prepustim činiti dobro – i da mu tada još također platim?!

Anđelu
Rabi Mojsije iz Kobryna običavao je deklamirati ovu pjesmu:
O anđele, anđele, nije tvoja zasluga što si na nebu. Ne mučiš se sa životnim uzdržavanjem, ne ogajaš djecu, nemaš čangrizavu ženu, ne gladuješ niti žeđaš, a nemaš ni napasti da se protiv njih boriš. 
Siđi malo u moj svijet, nađi ženu s kojom ćeš dane dijeliti, sinove i kćeri odgajti, s hranom i pićem ih opskrbljivati. I tek tada, daj da vidim, hoćeš li ostati anđeo...

Ogovaranje
Rabi Abraham Jaakob, cadik, primio je jednom u posjet čovjeka koji je nanizao bujicu tračeva o nekom gješniku da je učinio sve vrste grijeha. Rabi ga oštro pogleda i reče: Čini mi se da ti više uživaš u nabrajanju njegovih grijeha, nego što je on uživao dok ih je činio. I čiji su onda grijesi veći? Njegovi sljedbenici svi su grješnici kao što je i on, a ti pokušavaš mene rabija učiniti svojim sljedbenikom u ogovaranju i klevetanju.

Ljubav je moćnija od zakona
Svako djelo u znaku je ižaravajućeg ili reflektirajućeg svjetla. Kad nekome posudimo novac, vježbamo djelo u smislu ižaravajućeg svjetla. Povrat novca djelo je reflektirajućeg svjetla. Što otac čini za svoju djecu u njihovoj mladosti, ižaravajuće je svjetlo, a ono što djeca uzvraćaju ocu u njegovoj starosti, to je reflektirajuće svjetlo. Ižaravajuće svjetlo pripada principu milosti i ljubavi, a reflektirajuće principu običnog zakona. Zato je točna izreka da jedan otac može odgojiti desetoro djece, a desetoro djece ne može hraniti jednoga oca. Jer je princip ljubavi moćniji od zakona.

Transurfing 5 Jabuke padaju u nebo

Vadim Zeland

Energija čovjekovih misli u određenim je uvjetima sposobna matrijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se tajanstvena sila – izvanjska namjera.

Sloj vašeg svijeta ponovno vraća izgubljenu svježinu: sladoled vas podsjeća na onaj isti okus iz djetinjstva, a nada ponovno poprima mladenački zanos. No najvažniji je karakterističan osjećaj unutarnje slobode – privilegija da živite u skladu sa svojim načelima.

Stvarnost se očituje u dva obika: fizičkom koji možemo dotaknuti rukama i metafizičkom koji se nalazi izvan granica percepcije. Oba oblika postoje istodobno, međusobno se prožimaju i dopunjuju.

Energija misli ne nestaje bez traga. Ona može materijalizirtai sektor prostranstva varijanti koji po svojim parametrima odgovaraju odašiljanju misli.

U čovjekovoj svijesti se počinje stvarati nevesela realnost koja se postupno materijazira – postaje stvarna.

Čovjek izravnim djelovanjem utječe na objekte materijalnog svijeta, a svojim mislima utjelovljuje ono čega u tom trenu još nema.

Misaona slika ili kako to zovemo u transurfingu – slajd – može biti potpuno materijaliziran. Slajd treba sustavno vrtjeti u mislima dovoljno dugo vremena. Jedinini je problem što ljudi u pravilu nemaju dovoljno strpljenja. Oni se s oduševljenjem zapale za neku ideju, ali se potom brzo ohlade i pospremaju zamisao u ladicu.

Moj se svijet brine o meni! Sjetite se da se nekada u djetinjstvu svijet uistinu brinuo oo vama, a vi to niste cijenili, već ste prihvaćali kao normalno. Pogledajte u prošlost. Možda se nešto slično dogodilo kod bake na selu? Unutarnji se pogled vraća u te daleke dane kada ste se osjećali ugodno i spokojno. Fragmenti sjećanja se ponekad očituju vrlo živo. Čini se kao da iz kuhinje dolazi božanstveni miris – baka peče kolače. A možda sjedite na obali rijeke s udicom ili se na saonicama sanjkate niz brdo... Kako je to izgledalo? Sjećate li se tog karakterističnog osjećaja bezbrižnosti?

Čovjek odrasta, a svijet za njega čuva sve najbolje, dariva ga novim čudesni igračkama i s ljubavlju ga njeguje. Svijet se brine o svojem pitomcu. On je ljubimac i miljenih svijeta. Sretnih otkriva mnoštvo novih zadovoljstava zato što mu se sve događa po prvi put, ali nije svjestan da u tom trenutku uživa u životu. To shvaća tek nakon mnogo godina dok se sjeća kako je sve bilo dobro i ispravno u usporedbi sa sadašnjim stanjem.
No zašto s vremenom sve boje života gube sjaj i lakoću bezbrižnosti smjenjuje uznemirujuća briga? Zato što se s odrastanjem broj problema povećava? Ne, već zato što odrastanjem čovjek postaje sklon izražavanju negativnih odnosa. Nezadovoljstvo je puno snažniji osjećaj, nego jednostavno zadovoljstvo zbog ugode i spokoja.
Ne shvaćajući da je ionako bez obzira na sve sretan, čovjek od svijeta sve više zahtijeva. Zatjevi pitomca rastu, on postaje razmaženiji i nezahvalniji. Svijet naravno ne uspijeva zadovoljiti brzorastuće potrebe i razmaženko već počinje iz sve snage izražavati pretenzije. Mijenja svoj odnos prema svijetu: Ti si loš! Ne daješ mi sve što želim! Ne brineš o meni! I u taj se negativan odnos već unosi sva sila jednistva nezadovoljne duše i hirovitog razuma.

To nije isprazan poziv da na svijet gledate s optimizmom, već konkretan posao oblikovanja svoje stvarnosti.

Najvažnije je da ne žurite. Jer u skladu s trećim principom ogledala njemu treba vremena kako bi se sve vratilo u prijašnje stanje. U početku vam treba strpljivost i prisebnost. Morate razumjeti da obavljate konkretan posao oblikovanja svoje stvarnosti. 
Posao se sastoji od sljedećg. Kad se nađete u bilo kojoj prilici, čak i onoj najbeznačajnijoj, ponavljajte formulu amalgama – u bilo kojoj prilici, bez obzira na to događa li se nešto loše ili dobro. A ko se susrećete s nečim dobrim, ne zaboravite potvrditi da se svijet uistinu brine o vama. Konstatirajte tu potvrdu u svakoj sitnici. Kad naiđete na eugodne okolnosti i dalje ponavljajte da se sve odvija kako treba, po principu koordinacije namjere.
Na koji god način da se poslože okolnosti, vaša bi reakcija trebala biti jednoznačna – svijet se u svakom slučaju brine o vama.

Otopite led nepovjerenja. Kad naiđete na problem, čak i onaj najmanji, recite si: Dopuštam svijetu da se brine o meni. To ne znači da baš ništa ne treba poduzimati i da treba sjediti prekriženih ruku. Riječ je o tome da se naviknete na pomisao da se sve treba složiti samo po sebi kako je najbolje za vas, po definiciji. Ogledalo će vašu predodžbu ispravno odraziti: Neka bude onako kako mislite!

Što se događa kad čovjek nešto mrzi? On u taj osjećaj unosi jedinstvo duše i razuma. Jasna slika koja se besprijekorno odražava u ogledalu ispunjava cijelo sloj svijeta. U svom životu u izobilju dobivaš ono što mrziš. To rezultira još većom čovjekovom ljutnjom čime se ponovo povećava snaga tog osjećaja. Mentalno čovjek sve šalje 'nekamo'. Neka sve ide ...! Ogledalo taj bumerang vraća nazad. Ti si poslao i tebi su poslali istim putem. Količina neugodnosti raste? Dakako! Ako stojiš isprd ogledala i vičeš: Nosi se! Kakav će se odraz pojaviti? Odraz tebe kako nestaješ zajedno sa svojim svijetom.

Lijepima postaju oni koji imaju sklonost diviti se samima sebi – u tome je njihova tajna. Oni se povode za pravilom: Ako se sviđam sebi, to će se neprestano potvrđivati.

Da bi se lansirao mehanizam izvanjske namjere potrebno je ispuniti peti princip ogledala: potrebno je preusmjeriti pozornost s odraza na sliku. Drugim riječima, vlastite misli uzeti pod kontrolu. Ne razmišljajući o tome što ne želiš i pokušavaš izbjeći, nego o tome što želiš i pokušavaš postići.

Sve je vrlo lako. Negativan je odnos potrbno zamijeniti pozitivnim. Treba provesti inventuru misli i ukloniti sve pojmove određene česticom 'ne'. Nezadovoljstvo, neiskrenost, neodobravanje, nepovjerenje u uspjeh i tako dalje, sav taj otpad treba gurnuti u veću i baciti u smeće. Vaše bi misli trebale biti usmjerene na ono što želite i volite. Tek će se tada u ogledalu odražavati samo ugodne stvari.

Ako mislite da je namjera odlučno traženje od svijeta onoga što vam tobože pripada, ništa nećete dobiti. Shvatite da samo trebate izvršiti narudžbu i dopustiti svijetu da je ispuni. Jer ako zahtijevate, tražite, bojite se i sumnjate, jednostavno mu ne dopuštate da to učini. Sivjet u tom slučaju također nešto zahtijeva, traži, boji se i sumnja, to jest savršeno besprijekorno odražava vaš odnos. On je samo ogledalo.
Potrebno je to duboko osjetiti. Pustite svijet, dozvolite mu da za vas bude ugodan i to upravo sada. To je nepostojan, prolazan osjećaj, brzo odlazi, ali ga trebate uhvatiti. Zamislite na trenutak nevjerojatnu stvar: neprijateljski, problematičan, težak, neugodan svijet odjednom vam postaje radostan i ugodan. Vi mu to dopuštate. Odlučite sami.
Ne radi se o tome da po definiciji budete sretniji, nego da u svoj život pustite sreću.

Šesti princip ogledala glasi: opustite svoj stisak i dopustite svijetu da se kreće po tijeku varijanti. Unutarnja namjera mijenja svoju usmjerenost na suprotnu stranu što dovodi do paradoksa: kad se odreknete kontrole, dobivate stvarnu kontrolu nad situacijom.
Sve što vas okružuje pogledajte očima promatrača. Vi ste sudionik kazališnog komada i istodobno glumite s odmakom, opažajući svaki pokret u okolini. Ako vam štogod prdlože, ne žurite s odbijanjem. Ako dobijete savjet, pokušajte razmisliti o njemu. Ako čujete tuđe mišljenje, ne ulijećite u diskusiju. Ako vam se čini da netko nešto ne radi dobro, pustite ga. Okolnosti su se izmijenile, ne trebate se zabrinjavati, već pokušajte prihvatiti promjene. Čime god da se bavite, radite kako je najlakše. Ako se nađete pred izborom, dajte prednost varijanti koja vam lakše polazi od ruke.
To ne znači da se morate sa svime potpuno slagati. Jedna je stvar zatvoriti oči i prepustiti se utjecaju bujice koja te odnosi, a sasvim druga namjerno i svjesno kretati se po tijeku. Sami ćete shvatiti gdje treba zategnuti uzde, a gdje svjesno popustiti. Pustite svijet i pratite njegovo kretanje. Promatrajte ga kao mudar učitelj koji mladiću ostavlja slobodu izbora, samo ga s vremena na vrijeme pogurne u potrebnom smjeru. Vidjet ćete kako će se svijet obaviti oko vas.

Sedmi princip ogledala: svaki odraz doživljavajte kao pozitivan. O čemu god se radilo, ne možete točno znati je li to za vas dobro ili loše. Onda birajte najbolje!
Još bolje, kad se sve uspješno odvija, ne treba to prihvaćati ravnodušno, kao da se samo po sebi podrazumijeva, već radosno, s pojačanom osviještenošću da je sve prekrasno. Ma što da se događa, sve ide kako treba. Ovo nije ništa drugo nego poznati princip koordinacije namjere.

Zapravo nema nikakvog proturječja. Jedan čovjek nije sposoban svojom namjerom stvarno utjecati na život drugoga. čovjeku je dana moć da oblikuje samo sloj vlastita svijeta.

Slobodna energija dolazi iz svemira, teče energetskim kanalima i očituje se kao svježina ili životni tonus. To je zapravo energija namjere, zahvaljujući kojoj se čovjek osjeća sposobnim za aktivne i odlučne radnje. Ako ste iz dana u dan prikovani uz dosadan ili naporan posao, a snage imate samo za ispunjavanje rutinskih radnji i ništa vam se ne da, to dokazuje krajnje nizak stupanj energetike.

Energetski se kanali sužavaju kao kod stare cijevikoja je nakupila kamenac, zbog čega se mlaz energije pretvara u tanki mlazić.

Oslobodite se, dajte si više prostora. Sastavite popis ograničenja koja vas opterećuju i skinite ih s vrata. Tada ćete se odmah osloboditi rezerve energije namjere i omogućiti vam da se krećete dalje. 

Ako danas intenzivno uvježbavate svoju energetiku, sljedeći dan očekujte posljedice. Mislite da će doći do porasta? Koješta! Obrnuto, potpuna malaksalost. Jer ako nakon duljeg prekida provodite intenzivne tjelesne vježbe, sljedećeg vas dana bole svi mišići. Isto se događa i s vježbanjem energije namjere, samo što u tom slučaju ne osjećate bol, već umor i potištenost. To vas ne treba uznemiriti, zato što će uskoro sve doći na svoje mjesto.

Skepticizam i apatija svjedoče o niskom stupnju energetike.

Mogli ste primjetiti da se nadahnuće katkad neobično ponaša. Ponekad postoje trenuci duhovnog poleta kada se nemoguće čini mogućim, ali se iz nekog razloga entuzijazam ubrzo gasi i zamjenjuje ga pragmatičnost. Optimistična vatra brzo dogorijeva i oko vas se opet stvara prethodna slika svijeta u kojemu se ideje ponovno počinju činiti beznadnima. Kakva korist od nadahnuća koje može graditi samo kule u oblazima? 
To uopće nije nadahnuće, nego euforija. To se stanje javlja pri naglom prijelazu iz niskog stupnja energetike u visoki. Sličan se prijelaz događa pri upotrebi jakih stimulansa ili kad jednostavno neka neobična informacija uznemiri maštu.

Stvarne ideje zapravo nastaju samo iz stabilne energije namjere. Pritom se nalaze blizu tijeka varijanti.

Potrebno je da se naviknemo stalno obraćati pozornost na stanje oko nas, doživljavati se kao dio svijeta, nalaziti se u njegovom kontekstu, tražiti one poveznice koje nas s njim spajaju. Drugim riječima, potrbno je biti zaseban djelić svijeta i istodobno se u njemu izgubiti.

Besciljno izvodeći vježbe, beskorisno trošite vijeme i snagu. Kad pozornost nije usmjerena na cilj, nego na napor, tada jednostavno trošite fiziološku energiju i to je sve. Jer napor je put do cilja, sredstvo njegova postizanja.

Mala svjetiljka može osvijetliti samo uzak prostor. Usko usmjereno svjetlo lasera vidljivo je na udaljenosti od puno kilometara. Stoga, ako želite da vaša energija funkcioniram morate je precizno usmjeriti na cilj.

Navikavajte se razmišljati o onome čime se bavite u određenom trenutku.
Upravljajući tijekom svojih misli, stvarnost podčinjavate svojoj volji.
Nevažno je što misli i postupci nisu pod kontrolom. Glavno je imati naviku da ih vraćate u struju slajda usmjerenog na cilj. Kad se prema navici vaše misli stalno iznova vraćaju k cilju, slajd postaje stalni pratitelj – njegova se slika uvijek nalazi u pozadini, u kontekstu svega što vam se događa. U tom slučaju ne moramo sumnjati – slika će biti oblikovana i ogledalo svijeta će je neizbježno odraziti u stvarnosti.

Svaki čovjek živi u svojoj određenoj sredini, okružuje ga mnoštvo ljudi i materijalnih objekata. Kako iz tog šarolikog okruženja izdvojiti zasebnu sferu postojanja? Vrlo jednostavno. Ako odbacimo sve materijalno, ostaje samo bit koja nas najviše zanima: kako stvari stoje, dobro ili loše? Okruženje može biti bogato i siromašno, prijteljsko i agresivno, ugodno i neugodno, ali sve to nije važno. Važno je koliko je čovjek sretan u tim uvjetima, dobiva li sve čemu teži, slažu li se okolnosti na zadovoljavajući način. Upravo ta osobina sloja – njegova nijansa –ima presudan utjecaj na sve što se događa u materijalnoj stvarnosti.

Sve je negativne misli potrebno odlučno i snažno odbaciti kako vam ne bi uništavale vaš svijet. Neka nestanu! Jednako tako iz kuće treba iznositi smeće i brisati prašinu. Treba se osloboditi svakojakih starih prnja. U suprotnom će, ma koliko se trudili, poslovi cijelo vrijeme ići loše. 
Međutim, postoji takva vrsta smeća koja se ne može tako lako izbaciti iz našeg svijeta. To su prije svega osjećaj krivnje, zatim kompleks sumnje manje vrijednosti, sumnje, uznemirenost, strahovi, nezadovoljstvo, mržnja i loša očekivanja. Oni su kao ranice kojih bismo se rado riješili, ali ne možemo. Znači, liječit ćemo ih. Sredstva postoje.

Kako ubuduće ne biste tamnu zonu pustili u svoju stvarnost, prije svega morate povisiti vlastitu energetiku – kad ona dosegne potrebnu razinu, neugodnosti će prestati. I naravno, činite sve što smo spominjali kako biste održali vlastiti sloj svijeta čistim. 
Ako ste trenutačno depresivni, morate prvo ispraviti stvarnost – izvesti sloj svojeg svijeta iz tamnog oblaka na čistu zonu prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept – jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako umiriti uplakano dijete? Nagovaranje neće djelovati. Treba se malo pomučiti, pokazati zabrinutost, suosjećati s njim, obratiti pozornost na njega. Kad vam je loše, dijete u vama plače. Pobrinite se za njega. Bez obzira na to što mnogi od nas izgledaju ozbiljno, čvrsto, strogo, svi mi u biti ostajemo djeca.

Zašto se duša želi zabavljati? Naravno, zato što je dobro kad je veselo. A zašto je to dobro? Zato što humor smanjuje važnost. Upravljanje stvarnošću je nemoguće uz prisutnost suvišnih potencijala koji blokiraju energiju namjere i iskrivljuju ogledalo.

Kad veselje smanji napetost duša postaje slobodna.

Sklonost intuiciji još je jedno svojstvo koje na svaki način treba razvijati. Kod indigo djece prevladava desna polutka mozga. Naš obrazovni sustav koristi pristup koji više odgovara lijevoj polutci i kojemu cilj nije razvoj sposobnosti i navika. Sustav prisiljava djecu da uče lekcije i da marljivo ispunjavaju obveze. Namjera nije usmjerena na usvajanje znanja, već na marljivo izvršavanje obveze.

Iz korjena izmjenite metodu podučavanja: ne naučiti, nego učiniti u praksi.
Treba promjeniti cilj poduke: ne ispunjavati obveze, nego podučavati druge. Postoje specijalne škole u kojima djeca doslovno podučavaju jedna drugu, tj naizmjence igraju uloge učenika i učitelja.

Indigo djeca odlikuju se posebnim svojstvima, među kojima je jedno od važnijih – individualnost. U svijetu klatna djeci je teško očuvati u sebi to svojstvo. Zato na umu uvijek treba imati osnovno pravilo transurfinga: Dopustite si da budete to što jeste, a drugima da budu ono što jesu.

U vašoj je moći da djeci pomognete da odrastu u značajne osobe. U strukturu se znaju uključiti i sama.

Čarobna sila predmeta krije se u odnosu prema njima. Ako je čovjek uvjeren da talisman ili ritual ima nekakav magičan učinak, on samim tim učvršćuje namjeru.

Slajd ne treba gledati sa strane kao kad gledate sliku, nego trebate živjeti u njemu, pa makar virtualno.

Redovitost je glavni uvjet uspjeha. Može vam se činiti nevjerojatno da tako lako svojim mislima možete oblikovati svoju stvarnost. Jeste li ikad pokušali barem tijekom jednog mjeseca sustavno i svjesno usmjeravati svoje misli prema cilju? Uglavnom niste. Navikli ste puštati svoje misli stihijski. One se rasipaju u bezličnoj masi prostranstva i zato nema vidljivih rezultata.

Sloj vašeg svijeta u običnom se stanju kreće u prostranstvu po tijeku varijanti uz najmanji gubitak energije. Intenzivna vizualizacija dovodi do toga da se tijek ispravlja i najkraćim putem ide prema cilju.

'Ne razumijem se osobito u tehniku transurfinga, ali nakon što sam promijenila svoj odnos prema životu, u meni se stvorio snažan osjećaj da je sve predivno i da će biti još bolje. Sve je stvarno onako kako treba biti' - možete zaboraviti sasvim na sve postupke, ali ako uspijete u sebi održavati takav cjelovit osjećaj, to će biti dovoljno.

Potrebno je shvatiti jednu jednostavnu stvar: u ovom svijetu postojite vi i postoji ogledalo. Sve dok je vaša pozornost usredotočena na odraz, nalazite se unutar ogledala. Sve što se u njemu događa, događa se neovisno o vama. Vaš je život sličan kompjutorskoj igrici u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je da poduzimate određene pokušaje da djelujete na to što se događa. Ali ste išeni onog glavog: nemate mogučnost izlaska iz igre.
Međutim, u takvoj vas poziciji drži samo jedno – vaša pozornost. Možete izaći iz ogledala. Unutar njega je nesvjestan san, izvan njega – svjestan san. Svarnost je jednaka s jedne i s druge strane jer je ogledalo dvostrano. Ali u ogledalu ne upravljate stvarnošću, već ona upravlja vama. U ogledalu ste pod utjecajem iluzije da odraz možemo izmijeniti ako ga dodirnemo rukama. No to je moguće samo na onoj strani na kojoj unutarnja namjera postane izvanjska. Da biste izašli van, morate preusmjeriti pozornost s odraza na sliku. Osvještavanje da stojite pred ogledalom, dobivate sposobnost oblikovana stvarnosti svojim mislima.

Svi ljudi naslućuju da za dostizanje novih, neosvojenih vrhunaca uspjeha treba izaći iz kolektivnog stroja i uputiti se svojim putem, ali svjejedno nastavljaju uporno koračati tuđim tragovima pokušavajući ponoviti tuđe iskustvo.

Nema potrebe sastavljati – tamo to već postoji – treba samo misrno slijediti tijek varijanti. Sve genijalno je neočekivano jednostavno.

Sve se genijalne zamisli nalaze u Vječnosti i dolaze do razuma preko duše. Zadaća razuma nije da osmišljava ideju, već da je prepozna kad mu padne na pamet. To se obvezno događa ako se izađe iz kolektivnog stroja i krene vlastitim putem, pokoravajući se naredbama srca.

Sami sebi postavite pitanje, formulirajte ga jasno i na neko vrijeme ga zaboravite. Za nekoliko dana odgovor će doći sam.

Jedni su se usudili uzeti svoje pravo, a drugi do sada još nisu zaključili, a i ne vjeruju, da su sposobni i toga dostojni. 
Uzmite si pravo da budete izabrani. Odlučite: od ovog trenutka ja sam izabrao sebe.

Cijeli su vas život tjerali i nastavljaju vas učiti kakvi biste trebali biti, kako postupati, što čitati, čemu težiti. Sada si uzmite pravo da postavite vlastita pravila. Sami odlučite što je za vas ispravno, a što nije, budući da sami oblikujete sloj svojeg svijeta.
Koristeći se privilegijom da donosite vlastite odluke, živite u skladu sa svojim uvjerenjem.

Da bi duša i razum bili u jedinstvu, sve to morate dobro osvijestiti i priviknuti se na to. Objašnjenje imate, ostaje vam samo da obaviještenost pretvorite u znanje. Na koji način to učiniti? Svojim iskustvom. Djelujte i uvjeravajte se.
Samo ne smijete dopustiti da se Gospodareva volja pretvori u diktat razuma. Odluka ima snagu samo ako su duša i razum ujedinjeni.

Koliko god tumačenja bila zamršena, bit je na površini i izgleda vrlo jednostavno: stojite pred ogledalom u kojem se odražava slika vaših misli.

Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja. 
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. 

Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja. Takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta njegove ljubavi.

Transurfing Prostranstvo varijanti

Vadim Zeland

Ne treba mijenjati sebe, već se treba vraćati k sebi.

Svaki put kad sam se trudio boriti s ovim svijetom, on je u početku namjerno popuštao, ulivajući mi nadu, ne bili me zatim dobro opalio po nosu. Samo filmski junaci dolaze do cilja, sklanjajući sve sa svog puta. U stvarnosti je drukčije. Život je sličan rultu. U početku dobiješ jednom, dvaput, triput. Umišljaš da si pobjednik i već ti se čini da je cijeli svijet tvoj, no u konačnici uvijek ostaješ gubitnik. Ti si tek praznična guska, koju šopaju kako bi je potom ispekli i pojeli uz zvuke vesele glazbe i smijeha. Pogriješio si, to nije tvoj blagdan. Pogriješio si...

Savjetnici su i za taj slučaj imali spreman odgovor: slab si, prvo se promijeni, a onda traži nešto od svijeta. Pokušao sam se boriti protiv sebe, ali pokazalo se da je to još teže.

Svaki je čovjek slobodan izabrati vlastitu sudbinu. Jedinstvena sloboda kojom raspolažemo je sloboda izbora. Svatko može izabrati sve što poželi.

Sigurno vam je poznata ideja da je stvarnost iluzija koju stvaramo mi sami. Premda, nitko nije smisleno objasnio odakle ta iluzija dolazi.

Čovjekov život, kao i svako drugo kretanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijati uvijek nalazi blizu svog uzroka. Jedno slijedi za drugim te se stoga sektori sudbine postrojavanju u liniji života. Scenariji i scenografije sektora najednoj takvoj liniji uglavnom su istovrsni. Čovjekov život teče ravnomjerno u jednom smjeru sve dok se ne dogodi nešto što mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrati i prelazi na drugu liniju života.

S jedne strane materijalna se realizacija kreće kroz prostor i vrijeme, a s druge varijante ostaju na mjestu i postoje vječno? Znači li to da je sve bilo, da sve jest i da će sve biti? Zašto nebi značilo? Vrijeme je zapravo tako statično kao i prostor. Protok vremena osjeća se kao vrtnja filmske role i nizanje kadrova jednog za drugim. Razmotajte rolu filma i pogledajte sve kadrove zajedno. Kamo se izgubilo vrijeme? Svi kadrovi postoje istovremeno. Vrijeme je statično sve dok ne počnemo promatrati kadar za kadrom u nizu. I u životu je isto tako, stoga se duboko u našoj svijesti usadila ideja da sve dolazi i prolazi.
Ustvari, sve što je zapisano u polju informacije oduvijek je ondje bilo i ondje će i ostati. Linije života postoje kao i filmske vrpce. Ono što je prošlo nije nestalo, već je ostalo. Onošto će tek biti, postoji i sada. Tekući odsječak života je materijalna realizacija prostranstva varijanti na određenom odsječku linije života.

Čovjekova spoznaja oblikuje njegovu sudbinu. 

Odašiljanje energije misli materijalizira potencijalne varijante.
Odašiljanje energije misli 'osvjetljava' određeni sektor prostranstva varijanti, što rezultira time da varijanta dobiva svoje materijalno utjelovljenje. Odašiljanje, isto kao i sektor, ima određene parametre. Odašiljanje misli nalazi svoj sektor, varijanta se ostvaruje i tako se događa da spoznaja određuje zbilju.

Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti. Svako biće ima svoje parametre odašiljanja misli.

Svako biće ima svoju spoznaju i oblikuje sloj svojeg svijeta. Može se reći da sve na ovom sivjetu nosi u sebi česticu Boga i na taj način On upravlja cijelim svijetom.
Svaki čovjek ide svojom linijom života. Istovremeno svi ljudi žive u istom svijetu. Materijalni je svijet jedan za sve, no konkretna je realizacija različita za svakog čovjeka. Recimo da ste turist i šetate se predivnim gradom. Divite se znamenitostima, oduševljavate se ljepotom arhitekture, vidite nasade cvijeća, vodoskoke, parkove, nasmiješena lica bezbrižnih građana. Prolazite kraj kontejnera uz koji se zaustavio beskućnik. I on se, kao i vi, nalazi u isstom svijetu, a ne u drugoj dimenziji. A ipak, on ne vidi isto što i vi. On vidi prazunu bozu u kontejneru, prljav zi, dvog konkurenta koji nije uspio ranije dohvatiti bocu i razmišlja neće li privući policajca, koji je bacio podozriv pogled. Vi živite na jednoj liniji života, aon na drugoj. Vaše su se linije života presjekle u točki prostranstva varijanti, stoga je ovaj svijet, kao materijalna realizacija, zajednički za vas oboje.

Promotrimo energiju kao neku apstraktnu silu, koja je nevidljiva, no zato ništa manje stvarna. Za naše je ciljeve sasvim dovoljno prihvatiti činjenicu da je energija čovjekovih misli u potpunosti materijalna. Energija misli ne vrti se zaključana u čovjekovoj glavi, već se širi prostorom i uzajamno djeluje na energetsko polje oko nje.

Životne okolnosti oblikuju se ne samo pomoću konkretnih postupaka već i pomoću karaktera čovjekovih misli. Ako ste neprijateljski nastrojeni prema svijetu, on će vam odgovarati na isti način. Ako postojano izražavate svoje nezadovoljstvo, povoda za njega bit će sve više. Ako u vašem odnosu prema stvarnosti prevladava negativnost, tada će i svijet prema vama okretati svoju lošu stranu. I suprotno, pozitivan odnos bit će najprirodniji način da izmijenite svoj život na bolje. Čovjek dobiva ono što bira. Takva je stvarnost, sviđalo se to vama ili ne.
Dok su vaše misli manje-više istovrsnog smjera, nalazite se na jednoj te istoj liniji života. Kako se odnos prema stvarnosti mijenja na ovu ili onu stranu, parametri odašiljanja misli dobivaju nove karakteristike te materijalno sotvarenje sloja vašeg svijeta prelazi na drugu liniju. Tamo se događaji već odvijaju prema drugom scenariju, u skladu s parametrima vašeg odašiljanja. Ako je scenarij na neki način neugodan, borit ćete se i truditi izmijeniti situaciju. U susretu s preprekama, svatko reagira negativno, izražavajući nezadovoljstvo ili padajući u depresiju. Vaše odašiljanje misli prestrojava se na liniju gdje su prepreke još veće. Rezultat koji dobivamo: život kreće nizbrdo.

Zabrinuto razmišljate o problemima i oni uvijek postoje u vašem životu. 
Pokušavajući izmijeniti neugodne trenutke u scenariju, razmišljate upravo o onom što vam se ne sviša. Time se vaš izbor uspješno ostvaruje i vi dobivate ono što ne želite. 
Na toj liniji života nemoguće je bilo što izmijeniti. Upravo tako, kao u galeriji slika, ne možete ukloniti ili presložiti kompoziciju koja vam ne odgovara. Ovdje niste gopsodar. No nitko vas ne sprečava da se vratite i prijeđete u drugu dvoranu kako biste gledali ono što vam se više sviđa. Naravno, prijelaz na liniju života, gdje svatko ima ono što mu treba, ne ide samo po želji. Ne ispunjavaju se želje. Nije stvar u sadržaju misli, već u kvaliteti. Obično maštanje ili želja još nisu izbor. Maštanja se ne ostvaruju.

Nemamo razloga žaliti se na svoju sudbinu, jer nam je dano pravo birati.

Sudbini ne možeš pobjeći. I to je do određenog stupnja istina, jer ne treba mijenjati scenarij varijante. Boriti se sa svijetom oko sebe kako bi izmijenili svoju sudbinu jako je teška i neplemenita zadaća. Ne valja se truditi izmijeniti scenarij, može se jednostavno izabrati varijantu po volji.

Nije li jednostavnije učiniti tako da vam svijet krene ususret? On se samo i bavi time da ostvari vaš izbor.

Svakome služimo, no sebi – tek na kraju.

Nove snage životno su nužne za klatno, bez njih će se ono zaustaviti, i zbog toga je bitka klatna – prirodna i neizbježna borba za život.

Klatnu je svejedno s koje ćete ga vi strane njihati. Njemu odgovara i pozitivna i negativna energija. Glavno je da frekvencija emitiranja bude rezonantna.

Jedan od klatnu najdražih načina za dobivanje pristupa vašoj energiji: izbaciti vas iz ravnoteže. Izbačeni iz ravnoteže započinjete se 'ljuljati' frekvencijom klatna i na taj način ljuljate i njega.

Najčvršća nit pomoću koje vas klatno može držati jest strah.

Dopuštate da informacije o katastrofama i stihijama prolaze pored vas. Pa, ako se to vas ne tiče, zbog čega nepotrebna rastrojstva? U tom slučaju, u pravilu se negdje zbiva katastrofa, ali se vi osobno nalazite na liniji života dje niste žrtva, nego promatrač. Ta linija, na kojoj ste vi žrtva ostala je po strani. I obrnuto, ako u sebe puštate informaciju o katastrofama i nesrećama, kritizirate i raspravljate o tome s poznanikom, sasvim je moguće da se uskoro prebacite na liniju na kojoj ćete biti žrtva.
Pto je jača vaša želja da nešto izbjegnete, to je veća vjerojatnost da ćete to dobiti. Aktivno se boriti s onim što ne želite – znači uložiti svu snagu kako bi to bilo u vašem životu. 

Boriti se s klatnom je beskorisno. Kao što je več rečeno, boriti se s njime – znači davati mu svoju energiju. Prvi i glavni uvjet za uspjeh jest odustajenje od borbe s njime. U prvom redu, što aktivnije izmičete klatnima koja vam dosađuju, to će ona aktivnije navaljivati. Možete beskonačno ponavljati: 'Ostavite me već jednom na miru! Maknite se svi od mene!' čini vam se da se mičete od njih, a ustvari hranite klatna svojom energijom, i ona se još više lijepe za vas. Drugo, nemate pravo nikoga na ovom svijetu osuđivati i mijenjati. 
Treba ga mirno prihvatiti kao nužnost, kao neizbježno zlo, i potom otići. Izražavanjem mržnje u bilo kojem obliku, predajete energiju klatnu.

Nije važno volite li nešto ili mrzite. Ako su vaše misli privezane za vaše osjećaje, energija misli učvršćuje se na određenoj frekvenciji – zato dopuštate da vas klatno uhvati – i prebacujete se na odgovarajuće linije života na kojima predmeta fikcije ima u izobilju.
Ako nešto ne želite imati, jednostavno nemojte o tome razmišljati, ravnodušno prolazite pored toga i to će nestati iz vašeg života. Izbaciti iz života ne znači izbjegavati, nego ignorirati. Izbjegavati znači pustiti u svoj život, ali se aktivno truditi izbaviti se. Ignorirati znači nikako ne reagirati, i stoga, ne imati.

Kako se, dakle, zaštiti od klatna? Prazninom. Ako sam prazan, ne moće me ni za što uhvatiti.

Ako ignorirate klatno, ono će vas ostaviti na miru i priključit će se na druge, zato što ono djeluje samo na one koji prihvaćaju njegovu igru, odnosno započinju emitirati na njegovoj frekvenciji.

Za svaki složeni problem postoji jednostavno rješenje. Ključ rješenja leži uvijek na površini. Pitanje je samo kako ga prepoznati. Prepoznavanju smeta klatno, koje je i stvorilo problem.

Pozitivno uobičajenim stereotipima i navikama, dočekajte svaki problem kao dio puta koji treba prijeći, a ne kao prepreku koju je potrebno svladati. Ne ostavljajte u sebi mjesta za problem. Budite za njega prazni.
Ako trebate riješiti neki zadatak pri čemu je potrebno razmisliti, ne bacajte se odmah na logičko razmišljanje. Vaša je podsvijest izravno povezana s poljem informacije. Tamo već postoji rješenje za svaki zadatak. Stoga se najprije opustite, odbacite i najmanji strah i nemir. Ta već znate kakvo je rješenje. Oslobodite se, zaustavite tijek misli, promatrajte prazninu. Sasvim je vjerojatno da će se rješenje odmah stvoriti, i to vrlo jednostavno.

Uskoro ćete uvidjeti da postoji i druga strana. Ako ste se prije nalazili u središtu događaja, sada se oni odvijaju pored vas. Za one koji vas okružuju prestajete imati prijašnje značenje, sve manje obraćaju na vas pozornost. Brige se smanjuju, ali ne dolaze ni nove želje. Pritisak vanjskog svijeta slabi, ali to ne donosi prihode. Broj vaših problema se smanjuje, ali se ne povećavaju ni postignuća.

Čovjek je stvoren tako da mu je uvijek potrebno nečemu težiti.

Nužno je razabrati nametnute ciljeve zbog kojih se, trčući za njima, sve više udaljujete od smjera svog sretnog života. Zadatak je da, ostajući slobodni, birate životne smjerove na kojima vas čeka potpuni uspjeh i osobna sreća.

Klatno se stvara energijom ljudi koji razmišljaju na jednak način.
Klatno je energetsko-informacijska struktura.
Klatno čvrsto drži mentalnu energiju sljedbenika na svojoj frekvenciji.
Među klatnima se vodi žestoka bitka za sljedbenike. 
Destruktivno klatno nameće sljedbenicima tuđe ciljeve. 
Klatno igra na ljudske osjećaje, uvlačeći ih u svoje mreže.
Ako vi nešto aktivno ne želite, to će biti u vašem životu.
Osloboditi se klatna – znači izbaciti ga iz svojeg života.
Izbaciti iz života ne znači izbjegavati, već ignorirati.
Za gašenje klatna nužno je narušiti scenarij igre.
Pozitivna vizualizacija na blag način gasi čovjeka – klatno.
Energija ugašenog klatna prelazi k vama.
Problemi se rješavaju uništenjem ili gašenjem klatna, koja su probleme stvorila.
Da biste riješili problem dajte se u najam.
Kako biste izbjegli stanje obješenosti, trebate pronaći svoja klatna.
Nužno je stvoriti naviku podsjećanja na sve ovo.

Postoje li energetske stukture kojima nije nužna vaša energija? Čini se da postoje. Jedna od njih je val sreće ili vaš blagonakloni splet okolnosti. Svaki čovjek ima svoje valove sreće. Često se dogodi da vam nešto krene, a zatim slijedi niz drugih ugodnih iznenađenja. Doslovno je nastupilo bijelo razdoblje u životu. Sličan niz ne događa se uvijek, ali dogodi se ako vas je prva sretna okolnost razveselila i stvorila vam ugodno raspoloženje.
Kolo sreće ili sretan kao ptica nisu samo apstraktne metafore. Val sreće se oblikuje kao skup blagonaklonih linija života. U prostranstvu varijanti postoji sve pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, možete po inerciji skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i pomaknulo u stranu od zlatne žile.

Val nije zainteresiran za vas, zato ga je lako izgubiti. On će proći pokraj vas i neće se vratiti. Odatle i potječe sveopće uvjerenje da je pticu sreće teško uhvatiti. Ustvari, nije potrebno pribjegavati sili kako biste uzjahali val sreće. Sve je samo pitanje vašeg izbora. Ako ga primite u svoj život, on će biti s vama. Ako se pak prepustite utjecaju destruktivnog klatna i njegove destruktivne energije, odmičete se od vala sreće. Ljudi uvijek tako postupaju: ono što imaju ne čuvaju, a kad izgube plaču. Ptica sreće nema ništa protiv da pozoblje zrnje s vašeg dlana. Nju nije potrebno loviti. Sasvim je dovoljno ne tjerati je.

Ako vam je teško nekamo se preseliti, bolje je da ostanete živjeti u dosadnoj okolini jer niste podešeni na frekvenciju linije života gdje vas čeka dom iz mašte.

Neka vam se dom i ne sviđa, ali u krajnjoj liniji, budite zahvalni što vas je primio. Vani puše vjetar, pada kiša. Dom to sve prima na sebe, a vas čuva i grije.

Uvijek ima stvari i situacija koje trajno vladaju našim mislima. Naše nam se misli uvijek vraćaju poput bumeranga.

Umjesto da prihvaćate igru destruktivnih klatna, tražite klatna čija igra ide vama u korist. To znači uvesti naviku obraćanja pozornosti na sve dobro i pozitivno. Čim vidite, pročitate ili čujete nešto dobro, ugodno, što ulijeva nadu, usadite to u svoje misli i razveselite se. 

Praznici prolaze, a dolaze radni dani. Kako u sebi zadržati osjećaj praznika? Isprva ga treba pamtiti. Po navici guramo glavu u jednolike radne dane, zaboravljamo ono dobro i prestajemo se veseliti. To je loša navika. Klatna nas tjeraju na zaborav.
Potrebno je u sebi održavati plamičak praznika, brižno njegovati taj osjećaj. Treba mijenjati život na bolje, hvatati se za svaku slamku radosti, u svemu tražiti dobre znake.

Ne puštajte loše novosti u svoje srce, što znači i u svoj život. Zatvarajte se za loše i otvarajte se za dobre vijesti.

Kada se nalazimo u dobrim odnosima sa sobom i svijetom oko sebe, prenosimo skladno zračenje u svoju okolinu. Oko sebe stvarate područje skladnih gibanja, gdje se sve uspješno slaže. Pozitivan naboj uvijek vodi uspjehu i izgradnji.

Moguće je da čovjek kasni na avion kojem je suđeno da padne i zato se jako uzrujava. I naprotiv, propušta tu jedinstvenu priliku, osim ako to nije ulazilo u njegove planove.
Što negativnije čovjek razmišlja o svijetu koji ga okružuje, svijet je za njeg gori. Što se više uzrujava zbog svoje nesreće, lakše će doći nove. Kako vikneš, tako ćeš i odjeknuti.

Kada jednom naiđete na val sreće, klatno vas neće moći zbaciti u stranu. Na taj će način ptica sreće ostati u vašim rukama. A kako biste je zadržali, trebate oko sebe prenositi pozitivnu energiju – neojte biti isključivo pozitivnim prijemnikom, već i prenositeljem. To će rezultirati time da će se svijet oko vas brzo mijenjati nabolje. A vi ćete kliziti na sve uspješnije linije života.

Slične situacije mogu proizaći ne samo na poslu, već i u obitelji i među poznanicima. Stoga je važno da u svakoj situaciji u kojoj se dajete u najam, svoje obveze obavljate precizno kako vam ne bi mogli predbacivati. Za besprijekornost se treba pobrinuti vaš unutarnji promatrač, Čuvar. Inače ćete opet upasti u igru do vrata. Unutarnji Čuvar nema nikakve veze s podvojenom ličnošću. Jednostavno stvorite naviku da pratite što i kako radite.

Ako se ni tada ne možete voljeti, prestanite se boriti sa sobom i prihvatite se takvima kakvi jeste. Samo će u tom slučaju duša biti saveznikom razuma. A ona je vrlo moćan saveznik.

S gledišta transurfinga jako nam šteti loše navika izrašavanja nezadovoljstva zbog različitih sitnica. I obratno, navika iskazivanja sitnih radosti zbog različitih, čak i beznačajnih, stvari jako je korisna. Izbor je samo jedan: potrebno je zamijeniti staru naviku novom.

Tehnika zamjene navika vrlo je jednostavna. Prvo, zvuči banalno, ali nema zla bez dobra. Ako si zadate cilj u svemu lošem, po vašem mišljenju, naglasiti pozitivne momente, postići ćete ga bez muke. Pretvorite to u igru.
S novom ćete navikom generirati pozitivnu energiju koja će vas snažno usmjeriti na pozitivne linije života.

Nikada ne prezirite ljude zbog nečeg što nemaju. To je najopasniji oblik osude, jer se zbog djelovanja sila ravnoteže možete naći na mjestu onog koga prezirete. Za sile je to najizravniji i najjednostavniji način uspostavljanja narušenog sklada. Prezirete siromahe i beskućnike? I sami možete izgubiti novac i dom i ravnoteža je uspostavljena. Prezirete ljude s tjelesnim manama? Bez problema, nesretnim slučjem i vi možete postati takvi.

Nije potrebno dokazivati da vam javno izražavanje vaše nadmoći neće donijeti ništa osim zlobe onih oko vas. Uspoređujući se s drugima u svoju korist, čovjek na umjetan način nastoji postići samopotvrđivanje na tuđi račun.

Željeti imati i nemati: Moguće je izdvojiti tri oblika želje. Prvi je oblik kada silna želja prelazi u čvrstu namjeru imati i djelovati. Tada se želja ispunjava. Potencijal želje pritom se rasipa, jer se njegova energija usmjerava na djelovanje. U drugom obliku je to mučna želja bez djelovanja, koja čini suvišni potencijal u čistom obliku. On visi u energetskom polju i u najboljem slučaju beskorisno troši energiju stradalnika, a u najgorem privlači različite neugodnosti. Najpodmukliji je treći oblik kada silna želja prelazi u ovisnost o predmetu želje. Velika važnost automatski stvara odnos zavisnosti koji rađa golemi suvišni potencijal.
Ulazeći u odnos zavisnosti o predmetu želje, upadate u burni vodeni vrtlog gdje ćete jednostavno ostati bez snage boreći se za ono što želite. Na kraju nećete postići ništa i odustat ćete od svoje želje.

Ispunjenju vodi samo jedan oblik, kada se želja pretvara u čistu namjeru, oslobođenu suvišnih potencijala. Svi smo se naviknuli na to da se na ovom svijetu sve plaća, da ništa nije poklonjeno. Ustvari plaćamo samo za suvišni potencijal koji sami stvaramo. U prostranstvu varijanti sve je besplatno.

Postoji mišljenje: ako nešto jako želite, onda to možete i dobiti. Pretpostavka je da će vas silna želja odnijeti na onu liniju života gdje će se želja ispuniti. Ali, to nije tako. Ako je vaša želja prešla u zavisnost, u neku vrstu psihoze, histeričnu želju da postignete cilj pod svaku cijenu, znači da u duši ne vjerujete u njezino ispunjenje, već prenosite zračenje sa 'snažnim smetnjama'. Ako ne vjerujete, nastojite se svim silama uvjeriti te još jače tlačite potencijal. Postoji opasnost da na 'životno djelo' potratite cijeli život. Dakako, što se tu može učiniti. Umanjiti vaćnost cilja. Treba za njim ići kao u kiosk po novine.

Klatno će se ugasiti ako se prema situaciji odnosite s ironijom. A možete je sasvim ignorirati, ne pokazivati nikakve osjećaje i zanimanje. Tadaće doći do propasti klatna, a potencijal se neće pojaviti. Neka vam smirenje donese spoznaja da imate mogućnost izbora i da se njime možete koristiti.

Osjećaj krivnje je suvišni potencijal u čistom obliku. Stvar je u tome da u prirodi ne postoje pojmovi kao što su dobro i loše. Dobra i loša djela su za sile ravnoteže ekvivalentna. Ravnoteža se uspostavlja ako dolazi do pojave suvišnog potencijala. Postupili ste loše, postali ste toga svjesni i dobili osjećaj krivnje (mene treba kazniti) te ste stvorili potencijal. Postupili ste dobro, postali ste toga svjesni i dobili osjećaj ponosa (mene treba nagraditi) i također ste stvorili potencijal. Sile ravnoteže ne shvaćaju zašto treba kažnjavati ili nagrađivati. One samo uklanjaju nejednakosti u energetskom polju.

Kompleks krivnje može istinski pokvariti život, jer se čovjek stalno podvrgava djelovanju sila ravnoteže, odnosno raznoraznim kaznama za umišljene pogreške.
Eto zašto postoji poslovica: Drskost je druga sreća. Kao u pravilu, sile ravnoteže ne diraju ljude koje ne muči grižnja savjesti. Trebalo bi da Bog kazni nevaljalce. Reklo bi se da pravednost treba trijufirati, a da zlo treba biti kažnjeno. Ali priroda ne zna za osjećaj pravednosti. Nije li to tužno. Naprotiv, na valjane ljude s urođenim osjećajem krivnje stalno se obrušavaju nove nevolje, a nesavjesni i cinični zlikovci često prođu bez kazne i postignu uspjeh.

Odvažni ljudi se zapravo ne muče grižnjom savjesti i ne pate ni od najmanjeg osjećaja krivnje. Nemaju se čega bojati jer njihov unutarnji sudac tvrdi da je njihov čin ispravan.

Mnogi imaju tjelesnu snagu, ali snaga ličnosti je rijetka pojava.

Novac je teško voljeti bez nastojanja da njime vladate pa je praktički nemoguće izbjeći odnos zavisnosti.

Ako osjećate strah da ćete izgubiti novac ili da ga nećete zaraditi, premještate se na linije života gdje je novca uistinu sve manje i manje.

Neke je ciljeve moguće postići pomoću vreće s novcem. Većina ljudi tako i radi, nastoji doći do vreće. Razmišljaju o novcu, pomičući sam cilj u drugi plan. U skladu s principom transurfinga, nastoje prijeći na linije života gdje ih čeka vreća. No, radeći za tuđa klatna, jako je teško ili gotovo nemoguće doći do vreće s novcem. Tako ispada da nema ni novca ni ostvarenja cilja. Drukčije ni ne može biti, jer je umjesto na cilj zračenje mentalne energije uspjereno na umjetni surogat.

Ne mislite o novcu, mislite samo o tome što želite postići.

Nije potrebno brinuti kad gubite novac. On time ispunjava svoju misiju. Ako ste ga odlučili potrošiti, ne žalite. Nastojanje da skupite punašni iznos i trošite što manje vodi stvaranju snažnog potencijala koji se skuplja na jednom mjestu i nikamo ne vodi. U tom je slučaju velika vjerojatnost da ćete izgubiti sve. Novac je potrebno razumno trošiti kako bi bilo gibanja. Tamo gdje nema gibanja, javlja se potencijal. Ne bave se bogati ljudi dobrotvornim radom uzalud. Time umanjuju suvišni potencijal nakupljenog bogatstva.

Težnja savršenstvu u svemu kod nekih ljudi prerasta u fiksnu ideju. Život tih ljudi je sama borba. Pogađate s čime? Naravno, sa silama ravnoteže. Usmjerenje k postizanju savršenstva uvijek i u svemu stvara komplikacije na energetskoj razini, jer se ocjene neizbježno miješaju što stvara suvišni potencijal.
U nastojanju da sve radite dobro nema ničeg lošeg. No, ako se tome pridaje suvišno značenje, odjednom će se pojaviti sile ravnoteže. One će jednostavno sve kvariti. Nastat će obrnuta veza i čovjek će se sve više upetljavati. On želi savršenstvo, a dobiva baš suprotno, očajnički nastoji sve ispraviti, a ispada još gore. U konačnici, nastojanje za postizanjem savršenstva postaje navika, a može prijeći i u maniju. Postojanje se pretvara u običnu borbu što automatski zagorčava život okolini, jer idealist ne traži savršenstvo samo za sebe, već i za druge.

Svi smo mi gosti na ovom svijetu, svatko je spreman izabrati svoj put, no nitko nema prava suditi drugima, donositi presude i obilježavati ih ceduljama.

Kako bismo uspostavili ravnotežu sa svijetom oko nas i oslobodili se klatna, potrebno je umanjiti važnost. Moramo stalno kontrolirati koliko važnima doživljavamo sebe i svijet oko nas. Unutarnji čuvar ne smije spavati.

Jedina prepreka do ostvarenja želja je umjetno stvorena važnost.

Cijeli se život sastoji od borbe sa silama ravnoteže. Sve poteškoće, neugodnosti i problemi povezani su s djelovanjem sila ravnoteže. U svakom je slučaju suprostavljanje silama ravnoteže besmileno, jer će one svejedno obavljati svoj posao. Napori usmjereni na uklanjanje posljedica neće vas nikamo odvesti. Naprotiv, situacija će se samo pogoršavati. Jedino sredstvo protiv sila ravnoteže je uklanjanje uzroka, odnosno umanjenje suvišnog potencijala važnosti koji su stvorile. Životne situacije su toliko raznovrsne da se ne smije dati univerzalni ključ za rješenje svih problema.

Ako ste naišli na problematičnu situaciju, nastojite odrediti gdje trpite štetu, gdje se zapetljavate, čemu pridajete suvišno značenje. Odredite svoju važnost, a zatim je se odrecite. Zid će se srušiti, prepreka će se sama maknuti i problem će se sam riješiti. Ne prelazite prepreke, smanjujte važnost.

Ako vaša situacija jako ovisi o nekom događaju, nađite rezervnu varijantu. Nikada ne stavljajte sve na jednu kartu, ma kako pouzdana ona bila.

Potencijal važnosti rasipa se djelovanjem. Ne mislite, već djelujte. Ako ne možete djelovati, ne razmišljajte. Prebacite pozornost na drugu stvar, olakšajte situaciju.

Energetsku osnovu imaju samo namjere duše. Baš zato se ono što želite ne može postići običnom vizualizacijom slike. 
Nikada, ni u kojim okolnostima nemojte se hvaliti time što ste sasvim pravedno zaslužili, a još manje onim što još niste postigli. To je krajnje neugodno, jer će sile ravnoteže u tom slučaju uvijek djelovati protiv vas.
Osječajte se kao kod kuće, ali nemojte zaboraviti da ste u gostima. Ako se nalazite u skladnoj ravnoteži s klatnima oko vas, to jest ako ste s njima usuglašeni, život će vam teći lako i ugodno. Kao da ste u rezonanci sa svijetom koji vas okružuje, primate energiju i bez osobitog truda postižete svoje ciljeve.

Došli smo do zaključka; u svemu je važno poštovati princip ravnoteže. Moram vas upozoriti da pretjerano ne pazite na njega. U svemu je potrebno imati mjeru.

Ne puštajte sebe u negativnu informaciju.

Kako odrasta, život se čovjeku čini sve gorim i gorim.

Praznik je veseo, kino zanimljivo, more toplo. No, svejedno, to nije to. Boje su izblijedjele, doživljaji otupjeli, zanimanje se ugasilo. 

Ustvari, svijet sam po sebi ne propada i ne postaje gorim on se čini gorim za svakog pojedinačno. Paralelno s negativnom linijom života postoje linije svojevremeno napuštene na kojima je ranije sve bilo dobro. Izražavajući nezadovoljstvo, čovjek se ugađa na uistinu lošije putove. A zbog toga će stvarno doći na njih.
U skladu s načelom transurfinga u prostranstvu varijanti postoji sve i za svakoga.

Dijete jednostavno još ne zna može li biti gore ili bolje. 
Mladi samo otkrivaju svijet i raduju se životu, jer imaju više nade nego prigovora. Oni vjeruju da će biti još bolje. No zatim dolaze nevolje, čovjek počinje shvaćati da se ne ostvaruju sva maštanja, da drugi ljudi žive bolje, da se za mjesto pod suncem treba boriti. S vremenom prigovora ima više nego nade.

Što lošije mislite o svijetu, on postaje gori. U djetinjstvu nitko nije prevše razmišljao o otome je li svijet dobar ili nije, već ga je prihvaćao zdravo za gotovo. Tek ste počeli otkrivati svijet i niste ga previše kritizirali. Najvće uvrede išle su na račun vaših bližnjih, koji vam, na prijer, isu kupili igračku. Ali tada ste se počeli ozbiljno vrijeđati zbog svijeta oko sebe. Počeo vam je sve manje i manje ugađati. Što ste veće zahtjeve postavljali, rezultat je bio gori. Svi koji su preživjeli mladost i doživjeli zrelost, znaju da je mnogo toga bilo bolje.
Eto kakav opasan paradoks: susrećete se s neugodnim okolnostima, izražavate svoje nezadovoljstvo, što rezultira još težom situacijom. Vaše nezadovoljstvo se vraća kao trostruki bumerang. Prvo, suvišni potencijal nezadovoljstva okreće sile ravnoteže protiv vas. Drugo, nezadovoljstvo služi kao kanal kojim klatna izvlaće iz vas energiju. Treće, odašiljući negativnu energijeu, prelazite na linije života koje joj odgovaraju.

Smatrate da je život postao gori. Istodobno, onome tk je mlad, život se čini prekrasnim.
Uzrok ne leži u svojstvu čovjekove psihe da iz prošlosti briše ono loše i ostavlja ono dobro, jer je nezadovoljstvo usmjereno na ono što postoji sada pa se čini gorim od onog što je bilo ranije.

Na površini leže očite razlike u sudbinama: bogati i siromašni, oni koji napreduju i oni koji propadaju, sretni i nesretni. Svi oni žive na istom svijetu, no svakome je on drukčiji.

Jedan čovjek promatra svijet iz raskošnog automobila, a drugi iz kontejera za smeće. Netko je za praznike vesEo, a netko zabrinut zbog svojih problema. Jedan vidi veselu grupu mladih ljudi, a drugi razuzdanu bandu huligana.

Svaki je čovjek ugođen na svoj sektor u prostranstvu varijanti, zato svatko živi u svom svijetu. Svi se ti svjetovi slažu jedan na drugoga u slojevima i stvaraju ono što shvaćamo kao prostor u kojem živimo.

Istina je apstrakcija.

Čovjek s godinama moće steći materijalno blagostanje, no zbog toga nije ništa sretniji. Boje scenografije blijede i život ga sve manje veseli.

Psiha čovjeka je takva da on snažno reagira na negativne podražaje.
Strah i bijes snagom nadilaze radost i veselje.
Jeste li ikad čuli da normalan čovjek pati od pretjeranog veselja? A stresa i depresije ima gdjegod se okreneš.

Odašiljući energiju na frekvenciji negativnog događaja, čovjek prelazi na linije života gdje se slični događaji zbivaju sve bliže njemu samomu.
Čovjek dijeli te novosti sa svojim znancima i bližnjima, pridobiva njihovo zanimanje i suosjećanje. Energija klatna raste, a čovjek je frekvencijom svog zračenja sve bliže linijama događaja, gdje on više nije promatrač, već izravni sudionik.

Klatnu je svejedno jeste li vi za ili protiv. Njemu odgovara energija bilo kojeg predznaka.

Transurfing nije dogma i konačna instanca istine. Nijedna ideja nije apsolutna. Moguće je samo osvješćivati zakonitosti. A istina je uvijek tu negdje, no gdje točno, ne zna se.

Što ih više mrzite, češće ćete ih sretati u životu. I vezć znate zašto. Događa se da mislite o tome, što znači da zračite na frekvenciji linije života gdje predmeta vašeg nezadovoljstv ima napretek.

Znajte da se povremene financijske teškoće mogu dogoditi uvijek i svakome. To je svakodnevna neizbježnost kao, recimo, kiša na dan izleta. Ako zbog toga ne osjetite ljutnju, depresiju, nemir ili ne postanete kivni na život, njihovanje destruktivnog klatna neće dobiti poticaj i ugasit će se.

Nije dovoljno samo poznavati kako taj mehanizam funkcionira. Njega se treba uvijek sjetiti. Vaš čuvar ne smije spavati. Opomenite se svaki put kad po navici kao u snu prihvaćate igru klatna, odnosno iskazujete nezadovoljstvo, negodovanje, osjećate nemir, sudjelujete u destruktivnim raspravama i tako dalje.
Čim se trgnete, riješite se navike i spoznate pravila igre, postajete gospodar situacije, a ne žrtva okolnosti dok su svi oko vas poput zombija.

Odziv na negativan događaj potiče prijelaz na negativne linije života.
Potaknuti prijelaz uključuje nagativan događaj u sloj pojedinog čovjeka.
Ne puštajte bilo kakvu negativnu informaciju u svoj sloj svijeta.
Ne puštati ne znači izbjegavati, već namjerno ignorirati, ne zanimati se za to.

Kad bi razum shvaćao sve što mu duša želi reći, čovječanstvo bi dobilo izravan pristup polju informacija. Teško je zamisliti kakve bi visine dosegla naša civilizacija u tom slučaju. No, ne samo da razum ne zna slušati već ni ne želi. Čovjekova je pozornost neprestano zauzeta ili predmetima vanjskog svijeta ili unutarnjim promišljanjem i doživaljajima. Unutarnji monolog skoro nikada ne prestaje i nalazi se pod kontrolom razuma. A razum pak ne sluša slabe signale duše i autoritativno tvrdi svoje.

Razum je stalno zauzet svojim blebetanjem. Kada kontrola razuma oslabi, u svijest se probijaju intuitivni osjećaji i znanja. To se javlja kao nejasan predosjećaj koji također nazivaju i unutarnjim glasom. Razum se udaljio – ćutite osjećaje ili znanja duše. Upravo je to šum jutarnjih zvijezda, glas bez riječi, razmišljanje bez misli, zvuk bez glasnoće. Nešto shvaćate, ali nejasno. Ne mislite, već intuitivno osjećate. Svatko je nekad osjetio što je intuicija. Na primjer, osjećate da netko treba doći, ili da se nešto treba dogoditi, ili nešto jednostavno znate bez objašnjenja.
Razum je stalno zaposlen generiranjem misli. Glas duše doslovno je zaglušem tom 'miješalicom misli' i zato su intuitivna znanja teško dostupna. Kad bismo zaustavili tijek misli i jednostavno promotrili vakuum, mogli bismo čuti šum jutarnjih zvijezda, unutarnji glas bez riječi. Duša može naći odgovore na mnoga pitanja osluhnemo li njezin glas.

Zadatak se sastoji u tome da treba naučiti odrediti što duša govori razumu u trenutku donošenja odluke. A to i nije tako teško. Potrebno je samo narediti svom čuvaru da obraća pozornost na stanje udobnosti duše.
Donijeli ste odluku. Natjerajte razum da na trenutak zašuti i zapitajte se: Je li mi dobro ili loše? Zatim se prebacite na drugu varijantu rješenje i opet se zapitajte: Je li mi dobro ili loše?

Ako čovjek ne djeluje, ne preuzima inicijativu, ničemu ne teži i samo postoji, život upravlja njime. U tom slučaju čovjek postaje marioneta klatna i ona upravlja njegovom sudbinom po svom nahođenju. Zauzimajući takav položaj, čovjek se odriče biranja svoje sudbine. Njegov je izbor u tome što mu je sudbina predodređena: što mora, to će i biti.

Transfurfing predlaže sasvim novi put: ne moli i ne traži, već pođi i uzmi.

Potrebno je riješiti se unutarnje i izvanjske važnosti kako bi se čovjek riješio klatna.

Kao što je pokazano ranije, razum se stalno nalazi pod pritiskom umjetno stvorene važnosti i zato ne moće donositi učinkovite odluke. Unutarnja i izvanjska važnost zapravo su glavni izvor problema. Djelovanje sila ravnoteže pojavljuje se u obliku brzaca i virova na putu. Ako odbacimo važnost, tijek će prijeći u spokojnije korito. Treba li se predati tom tijeku također je pitanje važnosti. Izvanjska važnost prisiljava razum da traži složena rješenja za jednostavne probleme. Unutarnja važnost uvjerava razum u to da on zdravo razmišlja i donosi jedinu ispravnu odluku.

Tijek varijanti već u sebi sadržava rješenje svih problema. A i većinu problema je umjetno stvorio sam razum. Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te održati situaciju pod kontrolom. Njegove energične odluke u većini su slučajeva besmislena pljeskanja rukama po vodi. Gotovo svi problemi, osobito oni sitni, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijanti.

Ako nećete ulaziti u neistražena područja i nećete smetati tijeku varijanti, rješenje će doći samo od sebe – i to ono optimalno.

Potrebno je razraditi naviku biranja najjednostavnije varijante rješenja problema.

Kad uđete u stanje ravnoteže sa svijetom oko sebe, samo idite za bujicom. I sami ćete uvidjeti mnoštvo znakova koji će vas povesti. Olabavite situaciju, nemojte postati sudionik, već promatrač. Nemojte biti rob ni gospodar, već samo nositelj usloge. Naredite svom čuvari da vas upozori svaki put kad vaš razum nastoji donijeti 'razumno' energično rješenje. Dajte se u najam kao nositelj uloge, a posao promatrajte sa strane. Sve se obavlja mnogo lakše nego što se čini. Predajte se toj slobodi.

Svaki put kad morate donijeti neku odluku, zapitajte se koji je najlakši put traženja rješenja? Izaberite najlakši put potrage. 

Dobivate ono čemu dopuštate da uđe u scenarij vašeg života.

Kada tijek varijanti stvara obrat, prelazite na drugu varijantu života.

Znak se razlikuje od obične pojave po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života. Obično uznemiruju pojave koje su se javile nakon prijelaza na drugu liniju. Uznemiruju zato što se linije kvalitativno ralikuju jedne od drugih. Te razlike mogu biti različitog karaktera, a katkad ih nije moguće jasno objasniti. To je osjećaj kao da nešto nije u redu. Kada dođe do prijelaza, intuitivno ga osjećamo, katkad primjećujući javne promjene u obliku znakova; kao d krajičkom oka vidimo ili predviđamo da se pojavilo nešto novo u tijeku. Znakovi služe kao pokazatelji. Oni nam govore da se nešto izmijenilo i da se nešto događa.

Glavno je samo da oprez ne preraste u nemir i sumnjičavost.

Ma kako bilo neobično, najjasniji i najrazumljiviji putokazi su fraze ljudi nabačene beznačajno, spontano, bez prethodnog promišljanja.
Spontane fraze su one koje se iznose nepromišljeno. Sjetite se slučaja kad odgovarate na nečiju repliku doslovce odmah, bez razmišljanja. Odgovor kao da već negdje postoji u dubini svijesti i silazi s vaših usana zaobišavši analitički aparat razuma. 
Kada razum drijema, duša govori, a ona se odmah izravno okreće polju informacija.

A ako je vaš razum već donio odluku i prekasno ste se sjetili šuma, pobrinite se da u pamćenju zadržite kakve ste osjećaje imali kad ste donijeli odluku. Te je osjećaje moguće okarakterizirati kao 'dobro mi je' i 'loše mi je'. Ako ste odluku donijeli teška srca, ako ste osjećali mučninu, jednoznačno ste izabrali 'loše'. Ako je u tom slučaju moguće promijeniti odluku, hrabro je mijenjajte.

Gromoglasni grohot zdravog razuma prigušuje šapat duše. Razum se uvijek svojski trudi dokazati da je u pravu. 

Ako ignorirate duševnu neugodu, u većini slučajeva ništa se strašno neće dogoditi, no katkad vam se dogodi da grdno požalite. Zato je bolje, ako je moguće, odreći se želja i postupaka koj izazivaju neugodu, sumnju, bojazan i osjećaj krivnje. To će vam uvelike olakšati život i izbaviti vas od gomile problema.

Nevolja razuma također je u njegovoj sklonosti da preprekama smatra događaje koji se ne uklapaju u njegov scenarij. Razum obično sve unaprijed planira, proračunava, a ako se zatim dogodi nepredviđeno, počinje se aktivno boriti kako bi događaje usmjerio na svoj scenarij. To otežava situaciju. Jasno, razum ne može idealno isplanirati događaje. Zato i treba dati više slobode tijeku. Tijek ne zanima upropaštavanje vaše sudbine. To je opet nesvrsishodno. Sudbinu upropaštava razum svojim nerazumnim djelovanjem.

Razum misli: pa sve sam unaprijed isplanirao i proračunao. Valjda bolje znam štoje za mene dobro, a što loše. Ja sam razum.

Zamislite koliko bi život bio radosniji da razum umanji svoju važnost i prizna pravo na postojanje odstupanja u scenariju!

Baš nevoljnost razuma da dopusti odsupanja u svom scenariju ne dopušta mu korištenje gotovih rješenja iz stuje tijeka varijanti. Manijakalna sklonost razuma da sve drži pod kontrolom pretvara život u mučnu borbu s tijekom.

Ne predlažem da se sa svime slažete i da sve prihvaćate. Jednostavno promijenite taktiku: prenesite središte s kontrole na promatranje.

Problemi se povoljno rješavaju bez vašeg znanja. Što ste potsigli, iako ne po planu, uopće nije tako loše. Slučajno nabačene fraze uistinu imaju snagu. Vaša duševna neugoda poslužila je kao upozorenje. Niste tratili suvišnu energiju i ostali ste zadovoljni. To je taj raskošni dar tijeka razumu o kojem sam govorio na početku.

Klatna ometaju kretanje u skladu s tijekom. Na svakom koraku smještaju čovjeku provokacije prisiljavajući ga da mlati rukama po vodi.

Nikada ne kritizirajte ono što je prošlo i što ne možete izmijeniti.
Promatrajte više i ne žurite se kontrolirati. Osjećaj za mjeru doći će sam.

Ako se morate nagovarati, znači da duša govori 'ne'.

http://blog.dnevnik.hr/procitano/2010/10/index.html

Transurfing – Upravljanje stvarnošću

Vadim Zeland

U svakodnevnoj stvarnosti čovjek živi pod utjecajem okolnosti i nije sposoban značajnije utjecati na tijek događanja. Život se 'događa' slično kao što se događa u nesvjesnom snu. Događaji se odvijaju zadanim putem ne obraćajući pozornost na vaše 'želim' ili 'ne želim'. Moglo bi se pomisliti da je tu fatalnu neizbježnost nemoguće obuzdati. Zapravo, iz takvog položaja postoji savršeno neočekivani izlaz. Čovjek ne sluti da je zarobljen u zrcalnoj iluziji.
Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno dvostruko ogledalo – na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire metafizičko prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju scenariji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina dopuštenih položaja točke na kooridatnoj ravnini. U prostranstvu varijanti zapisano je sve što je bilo, što jest i što će biti. Odatle nam dolaze snovi, vidovitost, intuicije i spoznaje.

Život postaje sličan igri u kojoj vi ne određujete pravila. Naravno, dopušteno vam je utjecati na ono što se događa, ali lišeni ste glavne stvari: nisu vam objasnili kako da se iz pijuna pretvorite u onoga koji pomiče pijune.

Čak i svježina promjene koja oživljava život kratkotrajni bljeskom gubi sjaj istom brzinom. Neobično postaje uobičajenim, radost praznika gubi se u svakodnevnici. Dosadno...

Cilj i smisao života svih bića je upravljanje stvarnošću.

Čovjek se u pravilu pnaša jednoznačno. Pokušavajući postići željeno, na okolinu pokušava utjecati pravocrtno, po principu 'daj'. Izravno djelovanje koje se zasniva na neposrednom kontaktu, jedan je od oblika upravljanja.

Svaki čovjek na najizravniji način stvara sloj svojega svijeta. Ali najčešće ne razumije kako se to događa.

Zašto se događa da dobivate ono što ne želite, osobito ako to stvarno nikako ne želite. Kad nešto mrzite ili od nečega strahujete svim srcem, izvanjska vam namjera sve to pruža u izobilju. 
Energija misli stvorenih u jedinstvu duše i razuma potencijalnu mogućnost utjelovljuje u stvarnost. Drugim riječima, sektor prostranstva varijanti koji odgovara parametrima odašiljanja misli, materijalizira se ako su osjećaji duše jednaki mislima razuma.

Njih ništa ne dira zato što vi njima niste zanimljivi. Njima ne pada na pamet da vas uspoređuju i procjenjuju, tj. da ulaze s vama u odnos zavisnosti. U tom smislu ne mare za vas – ne pridaju vam značenje i ne uključuju vas u sloj svojeg svijeta, a zbog toga niti ne pate.

Buka susjeda izbacuje vas iz ravnoteže i vi ih tiho (ili glasno) počinjete mrziti. Upravo je vaša razdražljivost izvor energije. Nastaju odnosi zavisnosti koji stvaraju polarizaciju. Bijesni osjećaji poput 'Mrzim ove susjede!' stvaraju snažan magnet koji će k vama privlačiti nove stvari koje vas razdražuju.

A neprijateljstvo prema susjedima, kao ljudskoj vrsti općenito, može privući još primjetnije posljedice – poplavu, pa čak i požar.

Ako postoji jedan pol, mora se pronaći i drugi. Polarizacija stvara magnet za neugodnosti. Privlači se sve što izaziva mržnju. Proganja nas sve što nas nervira. Događaju nam se krajnje nepoželjne stvari. I nema tu nikakve mistike – to je zakonitost.

Osnovno pravilo transurfinga: Dozvoliti sebi biti to što jeste, a drugima da budu ono što jesu. Nužno je svakoga pustiti da radi po svom. Opustiti svoj stisak.
Što ste ustrajniji u svojim željama i pretenzijama, jači je magnet koji privlači sve suprotno. Događa se doslovno sljedeće: držite svijet za šiju, a on se odupire pokušavajući se osloboditi.
Vršiti pritisak i ustrajati je beskorisno jer se situacija time još više pogoršava. Umjesto toga je potrebno svjesno promijeniti svoj odnos prema situaciji u skladu s pravilom transurfinga.

Recite sami sebi: 'Dovraga i oni!' jednostavno ih izbacite iz sloja svojeg svijeta.

Potrebno je samo olabaviti stisak i prestati 'držati svijet za šiju' i on će postati srdačan i poslušan. A onaj tko 'ne olabavi' ići će naokolo poput magneta privlačeći k sebi sve što ne želi.

Puno toga možemo pripisati percepciji: kad žuriš, čini se kao da ostatak svijeta usporava. No prisutni su i očiti znakovi: lift ili automobil je u kvaru, autobus kasni, na cesti se stvara prometni čep – to je već nekakva zlonamjerna stvarnost.

U psihologiji nesvjesnog općenito ima puno rupa. Ma kako neobično bilo, u većini slučajeva ljude pokreću nesvjesni motivi. Nozadivljujuće je da se pokretačka snaga koju oblikuju podsvijesni motivi ne nalazi unutar ljudske psihe, već izvan nje. 
Ta su snaga nevidljive, ali stvarne energetsko-informacijske strukture koje je stvorila energija misli živih bića – klatna.

Razina čovjekove svjesnosti osobito je niska kad je kod kuće ili među gomilom. U poznatim je uvjetima potreba za povišenom samokontrolom mala i zato se čovjek ponaša opušteno i gotovo spava. Suprotno tome, u vanjskom, ali uskom krugu ljudi, svjesnot je najaktivnija i pod samokontrolom. Tijekom većeg okupljanja ljudi aktivnosti čovjeka ponovno postaju spontane, ali pritom još dolaze u snažnu koleraciju s općim ushićenjem cijele mase.

Zašto ljudi s takvom žestinom ubijaju sebi slične jer se ti drugi klanjaju nekim svojim bogovima? Komu t smeta? Ljudi zbog ratova žive u bijedi i umiru ih deseci, stotine tisuća, milijuni. Gdje je nagon za samoodržanjem? Borbu za bogatsvo i teritorij još je moguće razumijeti, ali kako objasniti borbu za uvjerenja?
Ideja o miru bliska je svima, ali ratovi ne prestaju. Ideja o jednom Bogu je očita. Ideja dobra, pravednosti i jednakosti – mogli bismo još dugo nabrajati. Svima je to jasno, međutim, zdrav razum ne djeluje, već pobjeđuje zlo. Odakle zlo dolazi?
Klatna su univerzalni izvor zla.

Glavno je da ne budete marioneta, već da djelujete svjesno kako bi te strukture iskoristili za svoj interes.

Kako biste se oslobodili klatna, potrebno je postati ravnodušan. Ali to je teško postići.

Ako 'klaun skače'm znači da je vaša pozornost uhvaćena u neku omču. Uvukli su vas u igru klatna kojoj je cilj povećati energiju konflikta. Da biste se oslobodili omče, morate preusmjeriti pozornost.

S razvojem tehničkih sredstava masovnog informiranja, pravilo klatna osvojilo je neograničenu vlast. Duševno stanje čovjeka na svakom se koraku podvrgava nevidljivoj, ali vrlo učinkovitoj obradi s ukorjenjivanjem obrazaca ponašanja i mišljenja. 

Prvi princip freilinga: odrecite se namjere da dobijete, zamijenite je namjerom da date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.

Dozvolite si biti ono što jeste znači prihvatiti sebe sa svojim nesavršenstvom. Dozvoliti drugome da bude ono što jest znači ukloniti s njega projekciju svojih očekivanja. Tako će se situacija u kojoj jedan želi ono što drugi ne prihvaća, na nepojmljiv način riješiti sama od sebe.

Kad se čovjek licem u lice susretne s činjenicom da se ne uklapa u oblikovane standarde, osjeća duševnu neugodu. Mori ga strah od poraza, osjeća svoju inferiornost i usamljenost u tom neprijateljskom svijetu.

Iz tog labirinta ipak postoji izlaz. Sastoji se u tome da se treba odreći pravila klatna i krenuti svojim putem. Tko se toga drži, steći će divno svojstvo što stvara osjećaj od kojeg doslovno zastaje dah – unutarnju slobodu. Takvi ljudi postoje.

Treba se samo prestati plašiti da 'nisam kao svi' i početi se tome radovati. Naravno, ne treba ni otići u krajnost.

Zamislite ulicu prepunu ljudi na kojoj svatko ide za svojim poslom. Odjednom se pojave ljudi u crnom, sve ih poredaju i natjeraju da stupaju. Netko pokuša izaći iz kolone, ali ga odmah grubo vračaju natrag.
Fantastika ima tendenciju da s vremenom postane stvarnost. I ta se tedencija ubrzava.

Nitko od njih neće postati novi Michael Jordan sve dok ne dokući da mora izaći iz kolone.
Oni koji krše pravilo klatna postaju ili vođe ili odmetnici. Jedni se uzdižu među zvijezde, druge drušvo odbacuje. Razlika između jednih i drugih je u tome da su prvi uvjereni da imaju puno pravo kršiti pravilo kratna, a drugi u to sumnjaju.

Cijela tajna je u tome da iz kolone treba izaći bez borbe. Možete jednostavno izaći, i mirno se smješeći mahnuti rukom ljudima u crnom u znak pozdrava. A zatim krenuti svojim putem. Oni će nastojati iz petih žila da vas ponovno vrate u kolonu, ali ništa ne mogu učiniti ako se odreknete borbe s njima.

U skladu sa svojim zakonom klatno čini sve da poveća energiju nastalog konflikta. Bitke iz kojih klatna crpe energiju vode se neprestano. No svi ti sukobi u pravilu nastaju između dvije ili nekoliko suprostavljenih struktura. Primjera je mnogo – ratovi, revolucije, konkurencija i slični oblici suprostavljanja.

Što je živi organizam primitivniji, manje je svjestan svojih motiva i utjecaja. Ako biće živi povučeno, njegovo se djelovanje odfeđuje unutarnjim programom, kompletom instinkta. No kada se bića udruže u grupe, odmah se priključuje vanjski program, klatno, koje počinje upravljati ponašanjem zajednice.

Ako dijete nema unutrnji oslonac, samouvjerenost, počinje instiktivno, odnosno nesvjesno tražiti uporište koje bi mu omogućilo da učvrsti svoj položaj. I taj oslonac pruža klatno, ali ne besplatno, već kao zamjenu za podređivanje pravilima strukture.

Čovjek koji se u potpunosti predao utjecaju strukture praktički je nesvjestan i ne čuje glas duše. To znači da nikada neće pronaći svoj put i cijeli će život teško raditi u korist strukture.

Možemo li na primjer, u ljetnom kampu steći željenu samouvjerenost, a da se ne podređujemo pravilu klatna i da se istodobno ne pretvorimo u odmetnika? Bez problema. Da bismo to postigli, potrebno se samo probuditi i pogledati prestavu očima gledatelja, bez napuštanja scene.

Pravilo transurfinga: Dopusti sebi da budeš to što jesi, a drugima da budu ono što jesu.

Kad čovjek nije upoznat s pravilima igre, okolina mu počinje izgledati zastrašujuće i neprijateljski. I tako stvoren osjećaj samoće i utučenosti čovjeka navodi da se uspava i podredi pravilu klatna.

Klatna ne postavljaju svoje sljedbenike na ključne pozicije zbog njihovih zasluga, već zbog najpotpunijeg slaganja sa sustavom. Naivno je misliti da pri usponu u karijeri, osobito u vladajućoj hijerarhiji, ljudi napreduju u skladu sa svojim istaknutim osobinama i postignućima. To je tako u odrešenom stupnju, ali istaknute osobine i postignuća nisu najvažniji.
Glavni kriterij nije koliko dobro čovjek obavlja svoj posao, već koliko to pravilno radi s gledišta sustava. Klatno se najprije brine o stabilnosti. Zato biste i vi trebali svoje postupke orijentirati u prvom redu na održavanje stabilnosti sustava.

U manjim kolektivima mogu se više cijeniti kreativnost, samostalnost, entuzijazam, inicijativa. Ali u upravnom aparatu ili većem poduzeću funkcioniraju sasvim drugi zakoni i sasvim drugačija etika – korporativna.
Korporativna etika pretpostavlja stroža pravila, disciplinu i pouzdanost. Inicijativa se često kažnjava, samostalnost se dočekuje oprezno, kreativnost nema presudnu ulogu. U takvom sustavu ne treba djelovati 'bolje', nego 'pravilnije'.

Zajednički im je urođeni osjećaj vlastitog dostojanstva i težnja za neovisnošću. Indigo djeca su svjesna svojih vrijednosti i kao da su uvjerena da su zaslužila biti ovdje u ovom životu.
Ta djeca zadivljuju odrasle svojom razumnošću. Kod njih je razvijena svijest i trijezni pogled na svijet koji nisu karakteristični za njihovu dob. Odbijaju se prikloniti općepriznatim autoritetima.
Indigo djeca ne prihvaćaju konzervatizam. Jasno im je da neke stvari treba raditi sasvim drugačije, dok se ostali ljudi po navici povode za općeprihvaćenim normama i pravilima. 
Ne može ih se nazvati prilagodljivima. S gledišta odgoja moćemo reći da se njima ne može upravljati. Lukavi su.

Tijekom tisućljeća se smjena generacija odvijala ravnomjerno i čak polako. Ali u posljednje se vrijeme uočava nekakav ubzani proces onavljanja novih generacija – svaka sljedeća se sve radikalnije razlikuje od prethodne. Indigo djeca većimaju svoju djecu koja su karakternim obilježjima nadmašila same roditelje.
Što se događa? Proces revolucionarne obnove ljudske svijesti ne može se dogoditi sam po sebi, bez posebnih uzroka. Kao što je poznato, u prirodi i društvu sve teži k ravnoteži. Znači da se obnavljanje svijesti javlja kao protuteža nekom drugom procesu.
Nije teško svhatiti o kojem se procesu radi. Posljednjh se desetljeća istodobno s razvojem strukture informiranja i telekomunikacija oblikovala moćna mreža klatna koja trajno obavija cijelu Zemlju.
Znanstveno-tehnološki napredak u cijelosti nije tako opasan kao informacijska komponenta koja stvara blagotvornu osnovu za formiranje i održavanje klatna. Što je više grupa pristaša koji razmišljaju u tom smijeru, jače je klatno, a prema tome i njegov utjecaj na ljude.
Kako bi se dobila kontrola nad sviješću velike količine ljudi, uopće nije obavezno smjestiti ih u spremnike s cjevčicama ko u filmu 'Matrix'. Sasvim je dovoljno sagraditi sveobuhvatnu informacijsku mrežu i ljudi će automatski zauzeti mjesta u njezinim ćelijama.
Što prdstavlja čovjek u informacijskoj ćeliji? To je takozvani socijalni element čija je svijest uglavnom uvjetovana njegovim položajem u strukturi koja zapravo podsjeća na matricu.
Struktura neprimjetno, ali čvrsto obavije svakog člana određenim kompletom stereotipnog razmišljanja i ponašanja. Čovjeku se čini da djeluje slobodno, prema svojoj volji. Zapravo nema mišljenje o slobodi zato što 'konfiguraciju' njegove volje oblikuje struktura. Čovjek oduzete volje igra nametnutu igru.
Moglo bi se pomisliti da je svatko slobodan raditi sve što želi. Tako se deklarira sloboda. A svatko može željeti samo ono što je u skladu s interesima strukture. Struktura podučava što treba željeti.
I upravo se radi o procesu podređivanja volje (namjere). 

Tendencija podređivanja volje rezultira uzvratnom reakcijom – pojavom djece s urođenom težnjom za neovisnošću. To je prirodan proces. Tako se očituje sila ravnoteže kao odgovr na razrastanje mreže klatna.
S jedne strane klatna pokušavaju urediti svijet, stjerati ljude u strukturu sličnu matrici. S druge, indigo djeca uravnotežuju prevlast klatna kao da na taj način ispunjavaju predodređenu misiju. Ponašanje ove djece usmjereno je na rušenje pravila. Stisnuta u okvire stereotipa i uvjetovanosti, trude se osloboditi.
Sva su djeca, a osobito indigo djeca, vrlo osjetljiva na suvišne potencijale. Na primjer, odmah mogu prepoznati bilo kakvu neiskrenost. Kad im se netko dodvorava, počinju se bezobrano ponašati. Ako ih se pretjerano hvali, postaju hirovita.
Bilo kakav poredak stvara polarizaciju koju djeca odmah pokušavaju uništiti. 'Neću spavati, neću kašicu, ja ću sam!' Sklonost prema neposlušnosti i nestašluku kod djece javlja se zbog njihove priodne želje da se oslobode izvanjskog upravljanja.
Ponekad se može činiti da djeca neke stvari rade u inat. U takvim slučajevima djeluju nesvjesno, nenamjerno. Ona ne planiraju i ne osmišljavaju svoje drsko ponašanje. To se događa prirodno, samo od sebe. Na taj se način očituje djelovanje sila ravnoteže kao odgovor na pravila koja roditelji pokušavaju nametnuti svojoj djeci.
Težnja indigo djece prema neovisnosti vidljiva je i u odnosu prema religiji. Indigo djeca dolaze na ovaj svijet s izoštrenim osjećajem samopoštovanja i nepokolebljive samouvjerenosti da su ona Božja djeca. Trebaju li im onda posrednici za komunikaciju s Bogom? Teško.
Indigo djeca više se ravnaju prema glasu srca, nego razuma. Odrasli smatraju da postupaju dobro kad se pridržavaju pravila. Djeca se pridržavaju mišljenja daje glavno sve raditi od srca, s ljubavlju, a ne onako kako se čini ispravnim.
A što ak su nekada, u prošlim životima vaša djeca bili vaši roditelji? I sada ste zamijenili mjesta. Te vas drevne duše opet nastavljaju podućavati prenoseći vam mnogo mudrih lekcija. 
Razumnost indigo djece posljedica je njihove povećane osviještenosti. Svjesna su onoga što se oko njih događa i tko je tko. Osviještenost se pojačava kad se fokus pozornosti usmjerava prema sebi, a ne na izvanjski svijet. Jer ako je čovjek potpuno opterećen brigama koje su mu izvana nametnute, sav se predaje nesvjesnoj igri. Potpuna svjesnost indigo djece suprostavlja se tendenciji 'uspavljivanja svijesti' ljudi u mrežama klatna.
Sva se indigo djeca od rođenja odlikuju izrazitom individualnošću. U ranom su djetinjstvu vrlo lijepa i privlačna. Tajna privlačnosti ove djece je u harmoničnom jedinstvu duše i razuma. Prihvaćaju se onakvima kakva jesu i zato se početna duševna ljepota ne izobličuje lažnim maskama razuma.
Zašto se u procesu odrastanja kod tih prekrasnih stvorenja pokazuju neke neugodne crte i slabe strane? Pa ona su Božja djeca i zato su lijepa i moćna kao i sam Bog, bez obzira na bespomoćnost rane dobi. Ona u početku posjeduju snagu Stvoritelja koja može stvarati novu realnost. Ali sposobnossti Božje djece ne uspijevaju izaći na vidjelo i ostvariti se zato što im klatna oduzimaju njihovu božansku snagu – jedinstvo duše i razuma.
Djeca dolaze na ovaj svijet i s povjerenjem ga gledaju svojim široko otvorenim očima – biserima. Život im se predstavlja kao vrlo obećavajući i pun nade. Ali u svijetu vladaju klatna koja djeluju po principu 'podijeli pa vladaj'. Klatna ujedinjuju namjere i težnje ljudi rušeći pritom jedinstvenost i integritet ličnosti. Odvajanje i otuđenje razuma od duše dovodi do gubitka božanske ljepote i snage.
S vremenom dolazi do rušenja svih malih i velikih nada. Kod jednih se taj proces događa polako i bezbolno, kod drugih, manje sretnih, brzo i intenzivno. Ako pogledate u oči djeteta iz dječjeg odma, možete u njima istodobno vidjeti dvije naizgled nespojive stvari – nadu i očajanje. U tim očima kao da se zaledilo nazvršeno pitanje 'Zar je moguće?'
Svijet klatna djeci stalno ukazuje na njihovu ranjivost i nesavršenost. U početku se u njihovoj svijesti stvara nepovjerenje, a zatim i strah na koji se tako dobro naviknu da postaje uobičajen. No, ne može se samo tako prestrašiti i pobjeći – treba nekako preživjeti u toj agresivnoj sredini. Kad se nađu pod moćnim utjecajem strukture, Božja su djeca prisiljena postati njezinim elementima.
S godinama počinju strahovati što nisu kao svi, zato što ih oni koji su 'kao svi' mogu ' šikanirati' što se često i događa. U masi je sigurnije. A ako stojiš izvan mase, možeš biti odbačen. I tako djeca postupno gube darove koje su dobila rođenjem – neovisnost, osviještenost, intuiciju, individualnost. 
Sve su te osobine u najvećem stupnju prisutne kod indigo djece. Ali to je pogubno za srukturu i zato će se proces podređivanja volje sve više razvijati. Ne zna se tko će pobijediti u toj bitki.

Svako živo biće ima svoj cilj. A zašto je to tako? Zato što je proces postizanja cilja pokretač evolucije.

A što je sa čovjekom? Stvarnost pokazuje da čovjek, stvarajući strukture, sam postaje njihov rob. Čovjek gubi sebe i prestaje shvaćati tko je on i što želi.

Energija je osnovna roba.

Sve što je povezano s intenzivnim osjećajima, to jest s onima koji imaju puno energije, odnosi se na štetne sklonosti i sve us to krediti klatna. Zašto štetni krediti? Zato što su klatna po svojoj prirodi agresivna i sklona preuveličavanju energije konflikta. Sve što je privlačno, ali štetno, za čovjeka završava loše, prije ili kasnije. Što je više štete, izlučuje se više negativne energije. Pozitivna se energija nikada ne izlučuje u tako velikim količinama.

Otplatiti sve dugove i otići iz te poročne banke moguće je samo na jedan način: promjenom scenarija i scenografija. To nije teško učiniti, treba vam samo želja i malo mašte.
U svakom slučaju, čak i ako nema 'kreditno zaduženje', ali koristi civilizacijske proizvode, čovjek protiv svoje volje predaje klatnima dio svoje energije. Ljude u doslovnom smislu 'odvode na pašu', da ne kažemo 'uzgajaju'. Cijeli život civiliziranog društva neprekidan je proces potrošnje i davnja energije. I svu tu razmjenu energije kontroliraju klatna.

Predmetima civilizacije ipak se možemo koristiti, a da ne ulazimo u zavisnost. Osviještenost dijeli slobodnu ličnost od stada. Treba se samo probuditi i biti svjestan što se oko vas događa.

Odašiljanje misli pojačano eksplozijom energije premjestit će čovjeka na linije života s odgovarajućim osobinama. Klatno koje daje kredit služi za pojačavanje energije namjere. Samo klatno, ma koliko se njihalo, nema pristup izvanjskoj namjeri, što znači da nije sposobno materijalizirati sektor prostranstva varijanti.

Možemo reći da postoji samo još jedan način izbjegavanja plaćanja kamata na kredit – treba na vrijeme izaći iz igre. I ne samo izaći, nego se potpuno osloboditi i najmanje veze s klatnom, ugasiti odašiljanje misli na njegovoj frekvenciji. Drugim riječima, treba na neko vrijeme prebaciti pozornost na nešto drugo, a o igri više ne misiti.tek kada se prestanete njihati zajedno s klatnom, možete se spasiti od lijekva induciranog prijelaza. Nakon što je veza potpuno prekinuta, moguće je započeti novu igru.

Stvarnost je slična dvostranom ogledalu – ima dvije strane: fizičku, koju možemo dotaknuti rukama, i metafizičku, koja se nalazi izvan granica percepcije, ali ne i manje objektivnu. 

Na toj strani ogledala nalazi se prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju sceanriji svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan kao što je beskonačna količina mogućih položaja točke na koorinatnoj mreži. Tamo je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti. Bilo koji događaj koji se dogodi u našem stvarnom svijetu predstavlja materijalnu realizaciju jedne od mnoštva varijanti.

Paradoks je u tome da svi mi tamo odlaimo svaku noć. Snovi uopće nisu iluzije u uobičajenom smislu.

Prostranstvo varijanti je stacionarna matrica – struktura koj adređuje sve što jest i što bi se moglo dogoditi u našem svijetu.

Evo što je odlično – ako budućnost nije sudbinski predodređena, znači da uvijek ostaje nada da će biti bolje. Zadaća transurfinga nije u tome da se sa žaljenjem osvrćemo na prošlost ili sa strahom gledamo u budućnost, već da svjesno oblikujemo svoju stvarnost.
Energija čovjekovih misli u određenim je uvijetima sposobna materijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvo duše i razuma stvara se nedokučiva čudotvorna sila – izvanjska namjera – ona je ta koja utjelovljuje potencijalnu mogućnost u zbilju.

Nakon što se rodi u novom tijelu, duša se premješta u drugi plan dok razum zauzima čelnu poziciju. A što je to razum? Od trenutka rođenja to je prazan list papira n akoji možemo zapisati sve što želimo. Od samog početka života na taj se list nanosi šablona prema kojoj čovjek doživljava sebe i stvarnost oko sebe. I što je ta šablona nasnije napisana, veći je ponor između duše i razuma. Čovjek spoznaje stvarnost kako su ga to naučili raditi.
Svjesnost možemo podijeliti na dvije razine: prva je pozornost, a druga je percepcija. Odmah po rođenju percepcija nije ničime zamagljena. Dijete je potpuno otvoreno prema intuitivnom znanju i vidovitosti. Drugim riječima, ono ima neposredan pristup informaciji iz prostranstva varijanti i doživljava svijet onakvim kakav on jest.
Međutim, 'uspavani' odrasli uzimaju novorođenče u ruke i uguravaju ga u uske okvire snova koje smatraju svjesnim postojanjem. To se radi ograničavanjem slobode i usmjeravanjem pozornosti. Dijete tjeraju da usmjerava pozornost na atribute materijalne stvarnosti: 'Gledaj ovamo! Slušaj me! Ne radi tako, radi ovako!' Kad je pozornost zahvaćena, vidokrug percepcije senaglo sužava, svjesnost se gubi i čovjek tone u stanje koje se u malo čemu razlikuje od nesvjesnog sna.
Ustavi, ako je pozornost usredotočena na uzak krug stvari, čovjek hoda kao da se zagledao pod noge i stvarno nema mogućnosti osvrnuti se naokolo. Šablona svjetonazora, sa svoje strane, smješta čovjeka na Prokrustovu postelju stereotipa koji određuje 'kakav mora biti'. U nesvjesnom snu takva usredotočenost pozornonsti i percepcije dostiže maksimalnu razinu. Čovjek prihvaća situaciju kakav jest podrazumijevajući da je bespomoćan utjecati na tijek događaja. U konačnici se usnuli čovjek potpuno nalazi pod utjecajem okolnosti, san mu se 'događa' i on ništa ne može poduzeti. Scenarij se razvija spontano, u skladu sa strahovima i očekivanjima. Očekivanja i misli teku nekontrolirano.

Stvarnost se od sna razlikuje po tome što se u nju uvijek vraćate. Budući da su san i stvarnost u odnosu, da biste odredili radi li se o snu ili stvarnosti treba odabrati početnu točku. Snovi su nerealni u odnosu na stvarnost. A u odnosu na što je nerealna sama stvarnost? Gdje je točka odbrojavanja stvarnosti?
Kad umirete vraćate se na početnu točku odbrojavanja. No svaki put kad se ponovo rodite, zaboravljate polazište i tonete u novi san – sljedeći život. Kad biste se uspjeli sjtiti tko ste zapravo, osvijestili biste se da možete upravljati tim svojim snom – životom.

Prosvljetljenje je slično kao kad u početku bezuspješno lutaš uskim zapetljanim uličicama nepoznata grada, a zatim poletiš u nebo, s visine ptičjeg leta cijeli je kraj kao na dlanu i put do cilja odjednom postane vidljiv.

Dok hodate ulicom ili s nekim razgovarate, ili se bavite nekim svakodnevnim poslom, probudite se! Osvrnite se oko sebe, trijezno pogledajte što se događa. Svojom namjerom možete usmjeriti svoj svjet u potrebnom smjeru. Možete upravljati stvarnošću.

Kad se na javi sjetite da morate djelovati s odmakom, postajete svjesni, to jest spuštate se sa scene u gledalište ili ostajete na sceni kao aktivni gledatelj. Upravo su to polustupnjevi svijesti koji su već dovoljni da biste ispunili ostale principe transurfinga među kojima su najvažniji (kao što je već poznato iz prethodnih knjiga): snižavanje stupnja važnosti, kretanje po tijeku varijanti i koordinacija. Ti principi omogućuju da se i naslijepo sigurno krećete labirintom životnih situacija i izbjegavate najrazličitije neugodnosti.

Ima li ičega izvan granica vidljiva svemira? To nećemo saznati baš kao što ni leptiri koji skupljaju nektar u Africi neće saznati da postoji i Amerika i da u njoj također raste cvijeće. Nije li ovaj svijet i ovako dovoljno lijep? Zašto bi trebalo sve objasniti? Možemo jednostavno uživati u nektaru onih cvjetova koji su nam dostupni.

Potpuno se posvetiti služenju nekom apstraktnom Bogu znači okrenuti se od svoje duše. To nije ništa drugačije od privrženosti klatnu religije.

Religija je u biti komunikacija s Bogom preko posrednika. Obreda krštenja, vjenčanja i sahrane nema bez svjećenika. Ali ni to nije obvezno. Zar Bog neće prihvatiti svoje dijete ako se nije našlo vremena krstiti ga? Ako u svakome od nas postoji djelić Stvoritelja, nismo li mi njegova djeca? Jesu li vam potrebni posrednici za odnos s ocem i majkom? Ovo pitanje svatko rješava sam sa sobom.

Bog vam je dao slobodu da djelujete, pa uživajte u svojoj slobodi! Ne treba se zatvarati u ćelije samostana i gomilu vremena provoditi u molitvi. To nije služenje Bogu, nego lišavanje Boga radosti koju možete dobiti od punovrijedna života.

Uvijek dobivamo ono što odabiremo. Ako misliš da je tvoja sudbina lutati gustom šumom, znači da ćeš se trebati probijati kroz pokidano granje. A ako si dopustiš odvažnu misao da si sposoban uzdići se do neba tada ćeš poletjeti iznad šume i slobodno letjeti. Nitko te, osim tebe samog, ne zadržava.

Namjera svega živoga ovako ili onako svodi se na upravljanje stvarnošću. Ne svodi se na izvršavanje zakonitosti i pravednosti, na ispunjavanje želja i molbi, na nagrađivanje po zaslugama i na kažnjavanje, već na upravljanje stvarnošću – to se uistinu događa.
Nikome nije dano da radi ono što Bog ne želi. Sve je stvarno pod njegovom kontrolom. Samo upravljanje on ne ostvaruje centralistički sjedeći na tronu, već preko svih živih bića. Zar Bog ne može upravljati svijetom nalazeći se izvan njega? Svako biće u sebi nosi djelić Boga i zato se namjera pojedinog bića podudara s njegovom namjerom.
Stavljajući dušu kao dio sebe u sva živa biča, Bog im je podario sposobnost da upravljaju stvarnošću prema svojoj osviještenosti.

Bog je svakom živom biću pružio slobodu i moć da prema svojoj svijesti oblikuje svoju stvarnost. Ovisno o stupnju te svijesti život se pretvara u nesvjestan san u kojemu je uspavano biće bespomoćno i pod utjecajem okolnosti ili se pretvara u svjestan san koji možemo kontrolirati i usmjeravati snagom namjere.
Svima je dana sloboda izbora, ali se malo tko koristi tom privilegijom. Jer zašto se proces evolucije tako dugo razvlači ako namjera može ostvariti potreban sektor prostranstva varijanti? Zato što se praktički sva živa bića namjreom ne koriste svjesno i svrsishodn. Boraveći u nesvjesnom snu kao da žele nešto neodređeno, ne shvaćajući točno što. Dobiva se rasplinuta, nejasna i nekotrolirana namjera.

Ako je djelić Boga u svakome od nas, znači da je naša namjera udjedno i Božja namjera. Oblikujući snagom namjere svoju stvarnost, ispunjavamo Božju volju. Ako izražavate namjeru, računajte da je to Božja namjera. Kako možete sumnjati da će biti ispunjena? Za to si samo morate uzeti pravo.
Ne molite, ne zahtijevajte i ne tražite, nego stvarajte. Oblikujete svoju stvarnost pomoću svjesne namjere.

Kad se molite Bogu, to je isto kao da se Bog moli samome sebi. Kad nešto tražite od Boga, to je kao da Bog traži nešto od samoga sebe. A možemo to shvatiti i obratno: molite se samima sebi i tražite od sebe.

Uvjereni ste da vam ništa ne polazi od ruke s lakoćom, pa i dobivate po svojoj vjeri. Ali zar je Bog tako bespomoćan da mora nešto tražiti? On nema potrebe trošiti snagu na borbu s nepopustljivom stvarnošću. Može oblikovati novu realnost onako kako želi.

Ne molite, ne zatijevajte i ne tražite, nego stvarajte.

Znakovi
Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek varijatni stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama manje više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave ne morate primjetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.

Potaknuti prijelaz
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klana i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način negativan dogačaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.

Koordinacija važnosti
Ničemu ne pridajite suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama nego klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se solobodim važnosti, nemam što štititi i što osvajati – jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.

Koordinacija namjere
Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvđuje da je čovjek sposoban utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti – povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da 'nevolja nikad ne dolazi sama'. No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav postižu u svojim najgorim očekivanjima.

Linija života
Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica. Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazite na onim linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama razvoja događaja.

Materijalna realizacija
Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati. Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. 'Osvjetljavanjem' odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije. Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.

Klatno
Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak način, njihove se 'valne dužine misli' slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijske strukture – klatna. Te se strukture počinju razvijati samostalno i podčinjavati ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj destruktivnog klatna gubi slobodu – mora biti kotačić u velikom mehanizumu.
Što je više ljudi – sljedbenika – koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije 'njiše'. Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihala. Na primjer, ljuljačku se može zanjihati samo ulaganjem sile određene frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija. Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihala gase. Kada sljedbenika više uopće ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije: negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost, očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočarenje, ponos, oholost, prezir, gađenje, uvredu, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna je ta što klatno svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.

Sektor prostranstva varijanti
U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li, prostranstvo varijatni je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i scenografiju. Čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijati. Teoretski ne postoje nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijatni beskonačno.

Slajd
Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju drugima. Tako, dok komunicirate s ljudima, u svoj 'projektor' stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slaj je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati ljude da rade za nas. Ako namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta. Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijatni.

Sloj svijeta
Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta – zasebnu stvarnost. Ta stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene 'vremenske prilike': jutranja svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do prirodne katastrofe. 
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima, čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.

Tijek varijanti
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku varijatni.
Tijeku se ne treba aktivno suprostavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U prostranstvu varijanti postoji sve, ali s velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.

Transurfing
Značenje te riječi mogli bismo tumačiti kao 'klizanje kroz prostranstvo varijanti', ili kao 'transformaciju potencijalno moguće varijatne u stvarnost' ili kao 'prijelaz kroz linije života'. Ali općenito, ako se bavite transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće.

Reiling
Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.

Ciljevi i vrata
Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako nešto postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do vašeg cilja.
Ako idete prema svom cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništ aneće u tome omesti, zato što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata. Transurfing će vas naučiti kao da to učinite.‚
http://blog.dnevnik.hr/procitano/2010/10/index.html