Showing posts with label Deciji kutak. Show all posts
Showing posts with label Deciji kutak. Show all posts

Wednesday, 24 September 2014

Cirkus bez cirkusa



Priča o porodici koja je dramatično, na blagajni, odložila “cirkusku predstavu” – za sva vremena!… ~ Mama se obraća “deci u odraslima” i podseća ih: Ona, ta deca u odraslima - i mogu i smeju(!)… ~ Od nas, najviše od nas(!), zavisi - i naša i budućnost naše dece!

Nedeljno septembarsko popodne. Rešili smo da obradujemo decu cirkuskom predstavom na Zemunskom keju, nadajući se da je to jedan od cirkusa u kome životinje “maze i paze”. Nismo ni slutili da ćemo tog dana zatvoriti cirkuska vrata i sebi i deci verovatno za ceo život. Zašto? “Dobre tete” i čike iz cirkusa delile su flajere u vrtićima koje su donosiocima na blagajni “cirkusa” omogućavale popust.
Mama je tražila jednu dečiju i pet karata za odrasle, u koje spadaju i deca iznad pet godina, al’ ko će to da primeti(?). Dala je čika blagajniku onoliko para koliko je tražio i “šarene flajere” za svaku kartu, taman da od popusta bude i za kokice. Sledeći kupac još se nije pošteno ni smestio ispred šaltera kad je mama ukapirala da je čika naplatio veći iznos, praktično kartu više. Vratila se na šalter, izvinjavajući se sledećem po redu.
Lepo je čika blagajniku sve objasnila i zatražila da joj vrati više naplaćeni novac. „Neću, dokažite“, rekao je čika blagajnik. Mama je pokazala upravo dobijene karte i kusur. On i dalje nije hteo da vrati novac, nabacujući look, u stilu: „faca mu je stena kamenita“. Ali mama je znala da i stene ponekad pucaju i opet je pokušala da ga ubedi. Čika je tad to već grubo odbio i počeo da vređa mamu, pa je zbog nje, tako „opasne“, pozvao i obezbeđenje!!! Deca su već počela da bivaju uznemirena i da plaču.
Mama je razmišljala “100 na sat”: da li da odustane? Ako to učini, kakav će primer dati svojoj deci i svim mališanima koji, dok čekaju da uđu u šareni dečiji circus, posmatraju šta se na blagajni događa: da mogu da vam ukradu novac a da se vi jedino možete il’ morate povući!!!
„Neću da se pomerim dok ne dobijem svoj novac“, uporna je bila mama! Ljudi iz reda stali su na njenu stranu, ali čika blagajnik nije za to “hajao”. Mama je sad već otresito zahtevala da se pojavi njegov pretpostavljeni i došla je „ne liči al’ kažu da jeste“ - direktorka, još ljuća, još neprijatnija, od svojih “potčinjenih”. Pa zar takvi ljudi da zabavljaju njenu decu? Tada je mama rešila da im vrati sve karte, a oni njoj novac i to istovremeno – ruka ruci. Jer, nisu joj više ulivali nikakvo poverenje.
Nisu pristali... Priča je ubrzano dobijala elemente drame! Na žalost i za nevericu, epilog je bio da je grub čika blagajnik iznenada stisnuo i uvrnuo mami ruku, ostavivši joj na toj ruci masnice i hematom, a obezbeđenje je brutalno sprečilo tatu da joj priđe i spasi je od nasilnika!!! Pri tom su deca, ne samo od ove mame i tate, nego i mnoga druga, vrišteći i plačući, na najgori način bili primorani da budu svedoci prevare i napada od onih kod kojih su došli da sa roditeljima podele lepo, mirno i zabavno nedeljno popodne.
Umesto toga, dobili su veliku traumu i “novu šetnju” sa roditeljima, ali po dežurnim beogradskim klinikama. Ubeđena sam da od toga dana više nikada neće mirno ni proći pored - cirkusa. Mama je zato rešila da im ne oprosti skupe dečije suze. I da ne dozvoli da se to desi i drugima. Obaveštene su “čike u plavom” i inspekcije koje štite prava građana. To je bio prvi korak.
Šta još može da uradi mama i svaki drugi građanin koji je pretrpeo poniženje i veliki stres, ali ima „samo“ lakše telesne povrede. Mama se raspitivala. Da ih tuži privatno i nabaci sebi deset puta veće troškove za suđenje? Šta može onaj koji je imao „sitnu“ novčanu štetu od par hiljada dinara. „Ta znate li za koje pare ja radim“, rekao je nabusiti radnik obezbeđenja onog istog cirkusa, koji je par minuta pre toga sprečavao tatu da svoju ženu i mamu izbavi iz kandži nasilnog blagajnika.
Deca su sve to gledala u šoku. Da li iko treba da obavlja svoj posao po cenu služenja nepravdi? Ko može da nadoknadi ukradene radoznalost, radost i sjaj u očima dece koja su sa roditeljima krenula na cirkusku predstavu, a dobili cirkusku dramu. Kako deci objasniti zašto te “dobre čike i tete” sa početka priče, koji dele pozivnice za cirkus, ipak nisu tako dobri i postaju strašni čuvari na ulazu u - svet dečije mašte? Da li treba dopustiti da se to ponovi? Da li je to SITNA STVAR? - Ne!!! Možemo li to sprečiti? - Da!!!
Potrebno je doneti nove zakonske regulative za tzv. sitne krađe i lake telesne povrede, koje ne bi podrazumevale odmah “100 evrića” za sudske troškove po osnovu privatne tužbe. Pa onda 100 po 100… Potrebno je da budemo solidarniji kada se ljudima pored nas nešto tako dešava i stanemo u njihovu odbranu, ne okrećući glavu, misleći da nama to nikad ne može da se desi. Nažalost, tog nedeljnog popodneva, na blagajni cirkusa pored Dunava, sve to uglavnom je izostalo.
Neka znaju - mame i tate - da najbolje uče svoju decu svojim ličnim primerom i delima. Da mogu da “nalete” na razne nepredvidive opasne situacije, čak i kad krenu zajedno, i naizgled bezbrižno - u šetnju, bioskop ili cirkus. I da nenadano dobiju - “cirkus bez cirkusa”. Uz veliku ljubav i strpljenje deca će shvatiti i prebroditi takve situacije. Sa odraslima je znatno teže. Jer, očigledno, oni se boje, oni ćute, oni najčešće stoje po strani. Oni olako pristaju na krađe i prevare; i sitne i krupne.
Današnji odrasli misle da ne mogu, da nemaju snage... Zato pišem, i obraćam se “deci u odraslima”. Podsećam ih! Ona, ta deca u odraslima - i mogu i smeju!!! Ne dozvolite da nam se to dešava.
Od nas, najviše od nas(!), zavisi i naša i budućnost naše dece. Nemojmo je nikad olako ispuštati iz - ruku!


Autor: BJ

Sunday, 29 September 2013

The Croods

Da li vas zanima kako da krenete u bolju "sutrasnjicu"? Da li je i kada kasno krenuti u nesto novo i promeniti se? Da li uopste treba rizikovati ako nismo sigurni sta nas ceka..tamo? Koja je razlika izmedju zivota i neumiranja?  Da li je novo  - opasno? Sta znaci zagrljaj? U cemu je snaga porodice i da li treba primiti "uljeze"?..

Odgovori na sva ova i jos mnoga pitanja mogu se naci u odlicnom crtanom filmu koji je za sve one koji mogu jos uvek da porastu..ma koliko godina imali :-)

 http://www.ofilmovi.net/the-croods-2013/online-sa-prevodom-video_be169726b.html

Saturday, 20 July 2013

Ako možeš da veruješ u sebe, bićeš privlačna u najvažnijem smislu te reči!

Dr Kelly M. Flanagan je američki klinički psiholog, koji na svom blogu UnTangled redovno piše o životu, ljubavi i društvu. Njegovo nedavno pismo kćerki, u kojem jojobjašnjava šta je zaista važno u životu i vezama, privuklo je veliku pažnju javnosti. Prenosimo ga u celosti. 

"Draga Slatkice,

Nedavno smo tvoja mama i ja pretraživali Gugl. Negde na pola kucanja našeg pitanja, Gugl je ponudio listu najpopularnijih pretraga na svetu. Na samom vrhu liste bilo je pitanje "Kako ga držati zainteresovanim?".

To me je trglo. Pregledao sam bezbroj tekstova o tome kako biti seksi i seksualan, kada ga voditi na sendvič, a kada na pivo i šta raditi da bi se on osećao pametnije i superiornije.

I naljutio sam se.

Mala moja, nije, nije bio i nikada neće biti tvoj posao da ga "držiš zainteresovanim".

Mala moja, tvoj jedini zadatak je da znaš duboko u sebi – u tom nepoljuljanom mestu koje nije zbunjeno odbijanjem, gubitkom i egom – da si ti vredna interesovanja (Ako uvek možeš da se setiš da je i svako drugi vredan interesovanja, bitka tvog života će biti najvećim delom osvojena. Ali o tome drugi put).

Ako možeš da veruješ u sebe na ovaj način, bićeš privlačna u najvažnijem smislu te reči: privući ćeš pažnju dečaka koji je sposoban sam sebe zainteresovati i koji će želeti da provede svoj život investirajući u svoje interesovanje u tebe.

Mala moja, želim da ti pričam o dečaku kojeg nema potrebe držati zainteresovanim, jer on zna da si ti interesantna.

Nije mi važno ako stavlja laktove na sto dok jede – dok god svoje oči drži na tvom nosiću dok se smeješ. I ne može prestati da te gleda.

Nije mi važno ako ne može igrati golf sa mnom – dok god može da se igra sa decom koju mu budeš podarila i na sve divne i frustrirajuće načine otkrije da su ista kao ti.

Nije mi važno ako ne prati svoj novčanik – dok god prati svoje srce, ono će ga voditi ka tebi.

Nije mi važno da li je jak – dok god ti daje prostora da pokazuješ snagu koju imaš u svom srcu.

Uopšte mi nije važno za koga glasa – dok god tebi svakodnevno ukazuje čast i poštovanje u kući i svom srcu.

Nije mi važno koje je boje kože – dok god platno vaših života boji bojama strpljenja, požrtvovanja, ranjivosti i nežnosti.

Nije mi važno ako je odgajan u ovoj ili onoj religiji, ili ni u jednoj religiji – dok god je odgajan da ceni ono što je sveto i da zna da je takav svaki trenutak života i svaki trenutak života sa tobom.

I na kraju, mala moja, ako naiđeš na takvog muškarca, i on i ja nemamo ništa drugo zajedničko, biće nam zajednička najvažnija stvar:

TI.

Jer, na kraju krajeva, mala moja, jedina stvar koja je potrebna da bi ga "držala zainteresovanim" si ti.

Tvoj večno zainteresovan muškarac,

Tata "

Ovaj post je, naravno, posvećen mojoj kćerki, mojoj Slatkici. Ali, želim da ga posvetim i šire.

Napisao sam ga mojoj ženi, koja je hrabro držala do svojih vrednosti i uvek me smatrala odgovornim da sam ona vrsta "dečaka".

Napisao sam ga za svaku odraslu ženu koju sam upoznao u mojoj ordinaciji i van nje – žene koje nikada nisu imale glas oca.

Napisao sam ga i za generaciju dečaka koji će biti muškarci i koje treba podsetiti šta je stvarno važno – da bi moja devojčica našla nežnog životnog saputnika, potrebno je da bar jedan od vas shvati ovo što sam napisao. Molim se za vas.


Thursday, 28 February 2013

Miš u lavu


Miš u lavu


Ima dana i nekih sitnih minuta,

kad se onaj šćućureni miš u meni uznemiri i uzjoguni pa cvili i drhti nepomičan i neuhvatljiv.
I, džaba tad rastresam svoju lavlju grivu i ogrćem crveno,
džaba u šapi nosim sir i krupno žito, on ostaje skriven i utučen.
Ma, samo repic da mu proviri, brčiće da pokaže pa da ga šapom stisnem.
Da ga primirim i ohrabrim, ispričam priču o lavu i mišu. Možda ga u prijateljskom zagrljaju
podsetim na sopstvenu hrabrost i snagu…


Basna: Lav i miš

Lav je bio umoran. On leže u hlad da se odmori i zaspa. Prolazeći tuda, miš reši da pretrči preko lava. Međutim, lav se probudi i ščepa miša.
Je li, malecki ? Zar se ti, kod tolike širine, usuđuješ da preko mojih leđa praviš put? Šta ćemo sada, govori? - viknu lav.
Moćni lave - odgovori miš umiljato. Mnogo sam pogrešio, priznajem. Molim te da mi oprostiš. Nikada više neću to da učinim, ovo je prvi i poslednji put. Uostalom pomisli: kakva bi to slava bila za lava da ubije miša? Lav se nasmeja i pusti miša zdravog i čitavog.
Posle nekoliko dana, lav se nesrećno uhvati u jaku mrežu koju su postavili lovci. Nije mogao da se izvuče, pa je rikao od jada i srdžbe.
To je čuo miš. Odmah je dotrčao. Kada je ugledao svog dobrotvora u mreži, nije gubio vreme. Počeo je da grize užad i malo po malo načinio dovoljno veliki otvor kroz koji se lav izvukao i tako izbavio.
Kakve se čudne stvari događaju na ovom svetu! - reče lav. Ko bi ikad pomislio da i miš može da spase lava od smrti!
autor: Ezop

Monday, 29 October 2012

Mudrost


Stari pas ovčar jurio je zečeve po šumi dok nije zabasao duboko u nju i shvatio da se izgubio. Našao se pored gomile nekih kostiju kada je začuo korake divlje životinje. Bio je to leopard koji mu se polako približavao.

- Šta ću sad - mislio je u sebi... i onda je brzo dohvatio one koske koje su stajale kraj njega da bi trenutak pre nego što ga je leopard opazio, rekao naglas:
- Baš je ukusan ovaj leopard, da mi je da nađem još jednog.
Čuvši to, leopard je ustuknuo i povukao se preplašen u šumu.
Međutim sve je to gledao jedan majmun sa grane, koji reši da ocinkari starog psa kod leoparda. Skočio je sa drveta i požurio da leopardu saopšti prevaru. Videvši kako majmun žuri negde stari pas posumnja u njegove namere i pođe da ga prati. Video ga je kako objašnjava leopardu o čemu je reč dok je leopard ljuto režao zbog načina na koji je nasamaren... i naravno, krene u osvetu.
Stari pas, videvši da leopard opet kreće u njegovom pravcu, samo se okrenu i mirno sede osluškujući svaki leopardov korak. Kada mu se već dovoljno primakao da može da ga čuje, stari pas, leđima okrenut leopardu, više za sebe reče:
- Ama gde li je taj majmun već jednom, poslao sam ga još pre sat vremena da mi nabavi leoparda i još ga nema...

Naravoučenije I:
Ne kači se sa starim psima, znanje i mudrost se stiču godinama.
Naravoucenije II:
Šta god uradili, uvek će se naći neki majmun u okolini koji cinkari.

Sunday, 28 October 2012

Matematika je laka



SABERI – Divna jutra i dane.

POMNOŽI – Lepe reči i prijateljstva.

ODUZMI – Tugu, bes i neuspeh.

PODELI – Sreću, osmeh i ljubav.

~ nepoznati autor

Saturday, 27 October 2012

Dva vuka u nama - pouka Čiroki indijanaca




Jednom davno, stari Čiroki indijanac je svom unuku ispričao jednu životnu istinu:

- U duši svakog čoveka vodi se bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, predstavlja: bes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro, predstavlja: mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrodušnost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosećanje, veru...

Mali Indijanac se zamisli. Sve svoje misli usmeri na dubinu dedinih reči, pa ga zapita: - Koji vuk na kraju pobedi?

- Pobeđuje uvek onaj koga više hraniš...

Wednesday, 17 October 2012

AKO - IF Radyard Kipling


Ako 

Radjard Kipling



Posvećemo sinu.

Ako možeš da sačuvaš svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako možeš da vjeruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju,
ali im dozvoljavaš da sumnjaju,
Ako možeš da čekaš, a da se ne umoriš od čekanja,
ili da budeš žrtva laži a da sam ne upadneš u laž,
ili da te mrze a da ne daš razloga za za mržnju,
A da ne izgledaš suviše dobro niti govoriš suviše mudro.
Ako možeš da sanjaš, a da snovi ne gospodare tobom,
ako možeš da misliš, a da ti misli ne postanu cilj,
Ako možeš da se suočiš sa Uspehom i Neuspehom
i da tretiraš te dve varalice kao da su potpuno iste.
Ako možeš da podneseš istinu koju si izrekao
izopačenu od hulja da bi napravili zamku za budale,
 Ili da gledaš stvari kojima si posvetio život - polomljene
i staneš i popraviš ih pohabanim alatom,
Ako možeš da sabereš sve što imaš
i jednim zamahom sve staviš  na kocku,
izgubiš i opet počneš iz početka
i nikad ne izustiš reč o tom svom gubitku,
Ako možeš da prisiliš svoje srce i nerve i žile,
da te služe dugo iako ih više nemaš,
I da nastave tako i kada nema ničeg u tebi
sam volje koja im  govori: "istraj".
Ako možeš da razgovaraš sa najnižim,
i da sačuvaš svoje dostojanstvo,
ili da šetaš s kraljevima,
a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude.
Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrede,
ako svi mogu da računaju na tebe, ali ne suviše,
Ako možeš da ispuniš jedan  minut koji ne prašta
sa šezdeset skupocenih sekundi,
Tvoja je Zemlja i sve što je na njoj,
i,što je još više, bićeš Čovek, sine moj!
. . .


IF

Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobel prize 1907.

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;

If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don’t deal in lies,
Or being hated, don’t give way to hating,
And yet don’t look good, nor talk too wise.

If you can dream—and not make dreams your master;
If you can think—and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;

If you can bear to hear the truth you’ve spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken
And stoop and build’em up with worn-out tools:

If you can make one heap of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loos;
If you can force your heart and nerve and sinew

To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: “Hold on!”
If you can talk whit cowds and keep your virtue,

Or walk with Kings—nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty second worth of distance run,

Yours is the Earth and everything that’s in it,
And—which is more—you’ll be a Man my son!

* * *

Monday, 8 October 2012

Ko na koga liči?


Mama kaze:" Zlato moje,
oči su nam iste boje." 
A, tatin je glavni štos,
da ja imam njegov nos!


O, lepoto babina,
junačino dedina.
Moja pamet kaže tetka,
pa sve tako ispočetka!

Vidite iz ove priče
svi bi da na mene liče!

Friday, 21 September 2012

Fairy tales


"As you travel near and far,
No matter where you are,
Remember what your heart always knew,
That fairy tales really can come true."
-Marcia Grad-
"The Princess who believed in fairy tales"

Deca i odrasli :-)


Jedno dete uvek može odraslog da nauči trima stvarima:
  • da bude zadovoljan bez razloga
  • da se uvek nečim zanima i
  • da ume da zahteva, svim silama, ono što želi!!!

Paulo Koeljo "Peta gora"

Friday, 30 September 2011

Бајка о части

У нека давна времена живеше људи бистрог ума и племените душе. Лутали годинама по различитим крајевима тражећи место за свој дом. Кад дођоше до Велике Реке, решише да ту и остану. Подигоше своје куће, направише своје село, и израдише велико, бројно и здраво потомство. Изабраше себи и краља по имену Разум. Добише и веру, језик и писмо. И тако настаде народ. Беше надалеко познат по својој честитости и мудрости.

 Време је пролазило. Живот им беше богат. Али све што је добро, привуче и завидне људе. Из врло удаљених крајева, где су владале неслога и мржња, а краљица им била Завист, кренуше да нападају овај народ. Рушили су им куће, отимали децу, палили књиге ...

 Но, народ беше храбар и неустрашив. Зато Завист реши да убије Разум. Тако и би. Народ оста без краља те одлучи да власт припадне његовој жени. Она се звала Част. Имала је кћерку Слободу и сина Живот. И уместо да без разума народ пропадне, они су са Части постали још јачи. Част је владала поштено и достојанствено. Била је скромна, искрена и праведна. Кћерка јој је у свему помагала. Слобода је била најлепша девојка на свету и вољена у народу.

 Завист, већ бесна, покуша да убије и Част, али без успеха. Затим покуша да отме Слободу, али је и она била неухватљива. Народ их је добро чувао, баш као што се чува највећи завет предака. Но, Завист није мировала. Тражила је пут до зла. Тако наговори Живот да се одрекне мајке и сестре добијајући за узврат обећање - вечну славу и власт. Живот је поверовао. На превару затвори Част и Слободу у кутију заборава. Постаде краљ. Народ се уплаши новог краља јер Живот без Части и Слободе је Живот са страхом. Тада су истина и нада далеко, а туга и зло прве комшије. Завист је имала кћерку Лаж која се по наговору мајке уда за краља. Уз њу Живот постаде још суровији, а народ несрећнији. Живот и Лаж добише кћерку Превару и сина Заборава.

Дођоше још црњи дани. Народ је пропадао сваким даном све више. Од разумног, часног и слободног, остаде само преварени народ. И - заборављен.

 Не прође много, а Завист одлучи да оде одатле јер више није имала на чему да им завиди. Са њом одоше и кћерка Лаж и унука Превара јер им је, овакав какав је, Живот досадио. Кад је краљ остао сам, са сином Заборавом, осети неизмерну тугу и покајање за оно што је учинио свом народу, те паде у постељу. Син се сажали над својим оцем те одлучи да нађе кутију заборава. Није је било тешко наћи.
 Била је на путу, заборављена. Обрадовао се, али ју је узалуд покушавао да отвори. Седео је тужан данима поред очеве постеље надајући се да ће неким чудом оздравити.
 Једног дана виде га мали дечак златне косе и упита га:

 "Познајеш ли ти Част и Слободу?"

 "Не, ја сам се родио после њих," одговори Заборав, "али их познаје мој отац Живот."

 "Слушај ме добро," рече златокоси, "ако желиш да Живот оздрави, мораш испунити три задатка-жеље. Тако ће се кутија заборава отворити."

- Прва жеља: Учини да Живот заувек заборави на Завист, Лаж и Превару.
- Друга жеља: Врати народу Част и Слободу!
-Трећа жеља: Не дозволи да језик твог народа падне у заборав!

Заборав све тако учини, па се Живот изнова пробуди. Уз њега су и Част и Слобода живели дуго и срећно. Живе и данас али их треба чувати од кутије заборава.



 Никола Боровчанин 6/1 ОШ Васа Чарапић,
 Бели Поток код Београда, 27.01.2011.