Monday 12 December 2011

Govoris li mojim mozgovnim jezikom - NLP komunikacija

http://www.mcb.rs/blog/2011/11/10/govoris-li-mojim-mozgovnim-jezikom-nlp-komunikacija/

Dragana Guzina, MCB blog

Ključ za rešenje svih problema – USPEŠNA KOMUNIKACIJA!

Komunikacija je sve. Ona je neprekidna, nikada ne prestaje, ne može joj se odrediti ni početak, ni kraj. Sve što je izrečeno, prećutano, urađeno ili ne urađeno, sve je komunikacija. Ako sretnem poznanika na ulici i pređem na drugu stranu pre nego mu priđem dovoljno blizu da moram da se javim, da li je to komunikacija? Naravno, šaljem mu jasan signal da ga izbegavam (pod uslovom da me je prethodno primetio). Mi komuniciramo ne samo rečima, već i našom gestikulacijom, našim postupcima, pa čak i pogledima. Konstantno šaljemo i primamo signale, kodiramo ih i kreiramo naše mape sveta i razumevanja drugih. I što smo bolji komunikatori, to je naša socijalna mreža veća, omiljeniji smo, nailazimo na više razumevanja, lakše plasiramo svoje ideje, drugi ljudi nas prirodno prate, jednom rečju USPEŠNIJI SMO! Ali šta čini uspešnog komunikatora?


Da li vam se nekada dogodilo da sa nekim razgovarate, ali da se vaše reči odbijaju o njega ili nju kao o zid i imate osećaj da ništa ne dopire do vašeg sagovornika? Ili obrnuto, da apsolutno nemate pojma šta vaš sagovornik želi od vas? Bolje rečeno, čini vam se kao da ne govorite istim jezikom?
Šta biste rekli kada bi vam neko saopštio da ste u pravu, da u takvim situacijama diskomunikacije zaista ne govorite istim jezikom iako su vam sve reči i gramatička pravila poznate? Vi koristite isti fonetski sistem, ali vaš mozgovni jezik se verovatno veoma razlikuje!
Naime, postoji nešto što se zove primarni sistemi reprezentacije. To je model neuro-lingvističkog programiranja (grrr još čudnih reči!) koji nam omogućava da otkrijemo kako ljudski um procesira informacije, odnosno otkriva nam šta i kako neko misli. Nije nikakva vudu magija, i ukoliko ste zainteresovani i spremni da uložite malo truda, videćete da vrlo lako možete izvežbati sebe da kod drugih prepoznajete obrasce opažanja sveta i te fine jezičke nijanse koji čine da nam se neko odmah dopadne ili pak podižu zid nerazumevanja.
Svi mi kreairamo reprezentacije sveta koji nas okružuje koristeći pet osnovnih čula – vid, sluh, dodir, ukus i miris. Naše misli su u našim glavama kodirane kroz slike, zvukove, osećaje, pokrete, mirise i ukuse. U vezi sa tim, razlikujemo i 3 velika sistema reprezentacije – vizuelni (slike), auditivni (zvukovi) i kinestetički (osećaji, pokreti, mirisi i ukusi). Svi ljudi koriste sva tri sistema reprezentacije, ali je jedan u većini slučajeva dominantan. To čini da razumemo one koji su nam slični, a u disharmoniji smo sa različitostima (npr. Osoba sa dominatnim vizuelnim sistemom reprezentacije veoma lako razume drugu osobu koja na isti način obrađuje informacije, ali ima poteškoće u komunikaciji sa osobom koja ima kinestetički pogled na svet). Naravno, postoje i oni kod kojih su sva 3 sistema reprezentacije podjednako razvijena i njih obično percipiramo kao izvrsne komunikatore, oni jednostavno mogu sa svima da se sporazumeju i izgrade dobar odnos. To je definitivno nešto što bi bilo dobro naučiti, zar ne? Ali, kako?
Interesantno je da se dominantan sistem reprezentacije nekog pojedinca manifestuje, između ostalog, u njegovom govoru, pokretima očiju, načinu disanja, gestovima,…

Vizuelni tip ljudi razmišlja u slikama i oni u svom govoru koriste predikate koji nas upućuju na vizuelni način razmišljanja, npr. gledati, jasno, sjajno,uočiti, pokazati, razjansiti,…Kada ljudi razmišljaju vizuleno, njiove oči se kreću prema gore ili su usmerene u neku tačku u prostoru ispred. Kada gledaju gore desno, oni se sećaju nekog događaja iz prošlosti, a gore levo stvaraju neku sliku prvi put. Vizuelci se prepoznaju po uspravnom držanju, plitko i brzo dišu gornjim delom grudi, glas im je visok, ritam govora brz, većina gestikulacije se odvija u predelu grudi. Pamte tako što gledaju slike. Vole tabele i grafikone, vole boje. Izgled im je veoma važan. Oni čine oko 45% populacije.
 


Auditivni tip ljudi bolje razlikuje zvukove, nego slike i osećanja. Njih veoma često mogu ometati zvukovi, a njihovi perceptivni filteri su podešeni za slušanje, ne za gledanje. Auditivci koriste izraze poput slušati, govoriti, čuti, zvučati, melodija,… Ljudi koji misle u zvukovima pokreću oči u levu ili desnu stranu. Pokret u desno ukazuje na zapamćene zvukove, a u levo na konstruisane zvukove. Prilikom disanja širi se celi grudni koš, dišu iz sredine pluća. Imaju bogat, melodičan glas, vrlo rezonantan sa širokim rasponom. Glava im je ponekad nagnuta na jednu stranu, kao da nešto osluškuju, ponekad dodiruju svoje uši. Oni pamte slušajući, uče po fazama i koracima i redosled faza im je veoma važan.Vole muziku i telefonske razgovore. Vole povratnu informaciju u komunikaciji. Smeta im buka. Oni čine oko 10% populacije.
 



Kinestetički tip ljudi koristi osećanja kada misli. Oni više vole da nešto osete, nego da čuju zvuk ili vide sliku. “Nijovi predikati” su osetiti, dodirnuti, prijatno, napeto, ….Kinestetičari dišu u predelu abdomena – dublje i niže. Ton glasa im je dubok, a govor sporiji sa čestim pauzama. Gestovi se odvijaju u visini stomaka, a glava je pognuta prema dole. Oni razmišljaju sporije od vizuelaca, jer im je važno da prođu kroz iskustvo. Ovo je ujedno i razlog zbog kojeg sporije donose odluke, za razliku od vizuelaca koji rade kroz mentalne slike u glavi. Pokreti očiju koji ukazuju na kinestetičko procesiranje su dole levo. Kinestetičar pamti tako što nešto uradi. Voli fizički dodir i sklon je da tokom razgovora stoji blizu sagovornika i da ga dodiruje. Oni čine oko 40% populacije.
 


Ako naučite da prepoznate sistem reperezentacije neke osobe, mnogo jednostavnije ćete se uskladiti sa njom, izgraditi raport i poboljšati komunikaciju, tako što ćete razmenjivati informacije na njoj prihvatljiv način, te izbeći čitav niz potencijalnih nesporazuma.

Evo kratkog prikaza kako bi komunikacija 3 različita tipa ljudi izgledala u poslovnom okruženju.
Npr. Na konstataciju da neki projekat ide dobro naš vizuelac bi odgovorio
  • “Da, i meni to izgleda dobro.”,
auditivac bi dodao
  • Čuo sam pohvale za taj projekat.”,
a kinestetetičar bi konstatovao
  • Osećam se dobro po pitanju tog projekta.”

Kada preoznajemo nečiji sistem reprezentacije u stanju smo da govorimo njegovim mozgovnim jezikom, što nas čini dopadljivijim i naše ideje nailaze na bolju prihvaćenost. Zamislite samo blagodeti ovoga na vašem radnom mestu, bilo da ste menadžer ili ne. To što umete da govorite jezikom sagovornika je obostrana dobit – za njega jer pronalazi razumevanje, ali i za vas jer vam u ruke stavlja jednu veoma moćnu alatku kojom možete da utičete na druge. Važno je da pri tome ne zaboravite na ekologiju – vaš cilj treba da bude pozitivan ishod za sve, bez ugrožavanja drugih.

Koji ste vi tip?

Friday 2 December 2011

U zivotu nije vazno sta imas, vec koga imas i ko te ima



"Zagrljaj može da sačuva život!" - Dr Džef Mullan....

Devojčice, Brielle i Kirie, rođene 12 nedelja pre predviđenog datuma rođenja. Kojima je potrebna intenzivna nega, su bile smeštene u posebne inkubatore....
Kirie je počela da dobija na težini i njeno zdravlje je počelo da se stabilizuje. Ali Brielle, rođen samo sa 2 kg, imala je problema sa disanjem, srčanih problema i drugih komplikacija. Nisu očekivali da preživi....

Njihovi lekari i sestre su činili sve što su mogli da Brielle bude bolje, ali ništa joj nije bilo od pomoći.Jedna od sestara je protiv pravila bolnice rizikujući da dobije otkaz stavila obe sestre u isti inkubator...
Ostavila je devojčice da spavaju i kada se vratila nije mogla da veruje prizoru koji je videla svojim očima Ona je pozvala sve lekare i sestre da pogledaju pravo čudo i nesvakidašnji prizor ( slika vam sve govori : ') .....)

Kada je Kirie osetila da je u blizini svoje sestre, i kada je osetila da se njena sestra bori za život, zagrlila je svoju malu sestricu kako bi joj pružila podršku u toj borbi. Od tog trenutka, Brielle je počela normalno da diše i otkucaji srca su došli u normalu i njeno zdravlje je počelo da se stabilizuje....

Od tada, oni su odlučili da drže zajedno bebe, jer kada su zajedno držale su jedna drugu u životu...


 

Tuesday 18 October 2011

Zašto "lenji roditelji" imaju srećne porodice?

Časovi baleta, tenisa, klavira, engleskog, posete igraonicama i prijateljima. Moderan roditelj je u svakodnevnoj trci da obezbedi što više u strahu da ne radi dovoljno kako bi osigurao zlatnu budućnost svojim potomcima. Ako se prepoznajete u ovom opisu koristiće vam da saznate više o  školi lenjeg ili neaktivnog roditeljstva.

Tom Hodžkins je autor knjige i bloga “The Idle Parent” (Neaktivan roditelj, slobodan prevod) koji podstiču roditelje da na neaktivan način pristupe roditeljstvu. Naime, roditelji su ubeđeni da će uničiti najbolje za svoju decu ako ih stalno zabavljaju, ispunjavaju im želje i čine sve da im pruže veliki izbor aktivnosti. A kad na zabavu ne misle roditelji tu su televizori, kompjuteri i igrice.
U čemu je tu problem?

Kako kaže Tom Hodžkins, sve ove aktivnosti predstavljaju dodatno opterećenje (u vidu novca i vremena) za već veoma zauzete roditelje. Osim toga, imaju i još jedan negativan uticaj na decu koja postaju nesposobna da se brinu sama o sebi i da sama sebe zabave. Kada stimulacija dolazi iz spoljnog sveta – bilo da se radi o novom kursu, kompjuteru ili televiziji, deca gube sposobnost kreiranja sopstvenih igara. Ona, u stvari, zaborave kako da se igraju.

Previše stumulisana deca očekuju konstantnu zabavu i zabavljače toliko da se čovek mora zapitati “Šta se desilo sa njihovom maštom?”.

Šta preduzeti?

Hodžkins predlaže jednostavno rešenje koje će ovim porodicama olakšati život i učiniti ga jeftinijim, koje će doneti zadovoljstvo u život dece, učiniti ih samodovoljnim i pomoći im da postanu srećna. Deca koja su sama sebi dovoljna umeju da kreiraju svoj život i ne zavise od mame, tate ili nekog drugog.

Rešenje se, po njemu, zove “neaktivno ili lenje roditeljstvo” i ono veruje u rečenicu “ostavite decu na miru”.

Zauzetom roditelju ova ideja može da izgleda suprotno njegovom instinktu. Zar nam se ne govori uvek da moramo da radimo više a ne manje? Svaki roditelj je pod nekom sumnjom da ne radi dovoljno ili da radi sve pogrešno i da je potrebno raditi više i bolje. Ali, ako se previše mešamo u sve ne dozvoljavamo našoj deci da porastu učeći sama. Dete koje je prezaštićeno neće znati da se brine o sebi.

Šta je to neaktivno roditeljstvo?

Ponašanje koje vodi sigurnom dobitku, kaže Hodžkins. Manje posla za vas a bolje za vaše dete, za uživanje u svakodnevnom životu i takođe za ličnu nezavisnost i sposobnost.

Naravno, neaktivno roditeljstvo ne znači zapostavljanje i puštanje dece da rade šta hoće ili šta god im padne na pamet. Postoji velika razlika između bezbrižnosti i nebrige. Koliko god to zvučalo neverovatno, neaktivan roditelj je veoma odgovoran roditelj. Pre svega jer se celo njegovo nedelanje zasniva na poštovanju deteta i veri u to malo biće.

Neodgovoran roditelj, nastavlja Hodžkins, je onaj koji šetka dete od ustanove do ustanove i predaje ga bilo zabavljačima bilo virtuelnom svetu. Cilj porodice je da bude zajedno. Zbog toga je potrebno osloboditi se prekovremenog rada i bespotrebnih izlazaka i provoditi više vremena sa porodicom, i to kući, za sreću cele porodice.

Šta to znači u praksi?

Nemojte misliti da je lako biti neaktivan roditelj jer je upravo suprotno. Lako je uključiti televizor i pustiti decu da igraju igre na kompjuteru. Ne dozvoliti im da uključe ove aparate je ono što izaziva svađu. Teško je isterati decu u dvorište da se igraju dok vam kukaju za igricama. Ali, samo nekoliko minuta posle te krize videćete decu koja se lepo i srećno igraju napolju.

Nema mesta za mučenike u roditeljstvu. Zamislite da se vi žrtvujete iz dana u dan da biste na kraju imali nervoznu, nezadovoljnu i ljutu decu. Mislite na sebe, kaže Hodžkins. Sreća roditelja je na prvom mestu, jer “kad su roditelji srećni i deca su srećna”. Evo i konkretnih načina da to postignete.

  • Ograničite aktivnosti vašeg deteta na jedan ili dva dana nedeljno – ili na broj koji daje pravu ravnotežu vašoj porodici.
  • Sami razmislite o tome kako svakodnevna rutina i obaveze utiču na vas. Organizujte dane tako da vaše dete ima uvek dovoljno vremena za slobodnu igru.
  • Ne plašite se da kažete detetu da ne može da se bavi nekom aktivnošću ili da mu objasnite da je potreban kompromis.
  • Jedite zajedno kao porodica u večernjim satima jer se na taj način lako podstiče razgovor o proteklom danu.
  • Isključite televizor ili računar i pošaljite decu napolje.
  • Zapamtite da ne važe ista pravila za svu decu – deca su često veoma različita međusobno.
  • Budite kreativni. Pripremite kutiju slučajno izabranih bezbednih predmeta (loptu, šerpicu, nalepnice) i stavite mu u sobu da se sa njima igra.
  • Neka vam spavanje bude prioritet (naročito kod manje dece). Sve porodice su srećnije ako su roditelji odmorni.
  • Probajte kampovanje. Na kampovanju ima dovoljno vremena, prostora i inspiracije za dobru igru.


    Kako se vama čini ovaj savet? Da li ste za to da dete proba sve što želi ili mislite da se vanškolske aktivnosti moraju ograničiti?
    http://www.najboljamamanasvetu.com/2011/10/zasto-lenji-roditelji-imaju-srecne-porodice/

    Forgiveness


    To forgive is to set a prisoner free and discover that the prisoner was you.
    ~ Lewis B. Smedes

    Most of us carry around anger, resentment, jealousy, or some other negative emotion directed to others. Unless dealt with, they will eventually start to broadly affect the quality of our lives and those around us.

    Forgiveness is the act of unchaining yourself from thoughts and feelings that bind you to an offense, imagined or real, committed against you. It is a commitment to a process of growth and change. The first step is to recognize the value of forgiveness and the positive impact it can have in our lives. When we forgive, we release the control and power of the offending person and stop playing the victim. We no longer define our lives by how we have been hurt and instead can define ourselves by how we have grown.

    Anger makes you smaller, while forgiveness forces you to grow beyond what you were.
    ~ Cherie Carter-Scott

    Friday 30 September 2011

    Бајка о части

    У нека давна времена живеше људи бистрог ума и племените душе. Лутали годинама по различитим крајевима тражећи место за свој дом. Кад дођоше до Велике Реке, решише да ту и остану. Подигоше своје куће, направише своје село, и израдише велико, бројно и здраво потомство. Изабраше себи и краља по имену Разум. Добише и веру, језик и писмо. И тако настаде народ. Беше надалеко познат по својој честитости и мудрости.

     Време је пролазило. Живот им беше богат. Али све што је добро, привуче и завидне људе. Из врло удаљених крајева, где су владале неслога и мржња, а краљица им била Завист, кренуше да нападају овај народ. Рушили су им куће, отимали децу, палили књиге ...

     Но, народ беше храбар и неустрашив. Зато Завист реши да убије Разум. Тако и би. Народ оста без краља те одлучи да власт припадне његовој жени. Она се звала Част. Имала је кћерку Слободу и сина Живот. И уместо да без разума народ пропадне, они су са Части постали још јачи. Част је владала поштено и достојанствено. Била је скромна, искрена и праведна. Кћерка јој је у свему помагала. Слобода је била најлепша девојка на свету и вољена у народу.

     Завист, већ бесна, покуша да убије и Част, али без успеха. Затим покуша да отме Слободу, али је и она била неухватљива. Народ их је добро чувао, баш као што се чува највећи завет предака. Но, Завист није мировала. Тражила је пут до зла. Тако наговори Живот да се одрекне мајке и сестре добијајући за узврат обећање - вечну славу и власт. Живот је поверовао. На превару затвори Част и Слободу у кутију заборава. Постаде краљ. Народ се уплаши новог краља јер Живот без Части и Слободе је Живот са страхом. Тада су истина и нада далеко, а туга и зло прве комшије. Завист је имала кћерку Лаж која се по наговору мајке уда за краља. Уз њу Живот постаде још суровији, а народ несрећнији. Живот и Лаж добише кћерку Превару и сина Заборава.

    Дођоше још црњи дани. Народ је пропадао сваким даном све више. Од разумног, часног и слободног, остаде само преварени народ. И - заборављен.

     Не прође много, а Завист одлучи да оде одатле јер више није имала на чему да им завиди. Са њом одоше и кћерка Лаж и унука Превара јер им је, овакав какав је, Живот досадио. Кад је краљ остао сам, са сином Заборавом, осети неизмерну тугу и покајање за оно што је учинио свом народу, те паде у постељу. Син се сажали над својим оцем те одлучи да нађе кутију заборава. Није је било тешко наћи.
     Била је на путу, заборављена. Обрадовао се, али ју је узалуд покушавао да отвори. Седео је тужан данима поред очеве постеље надајући се да ће неким чудом оздравити.
     Једног дана виде га мали дечак златне косе и упита га:

     "Познајеш ли ти Част и Слободу?"

     "Не, ја сам се родио после њих," одговори Заборав, "али их познаје мој отац Живот."

     "Слушај ме добро," рече златокоси, "ако желиш да Живот оздрави, мораш испунити три задатка-жеље. Тако ће се кутија заборава отворити."

    - Прва жеља: Учини да Живот заувек заборави на Завист, Лаж и Превару.
    - Друга жеља: Врати народу Част и Слободу!
    -Трећа жеља: Не дозволи да језик твог народа падне у заборав!

    Заборав све тако учини, па се Живот изнова пробуди. Уз њега су и Част и Слобода живели дуго и срећно. Живе и данас али их треба чувати од кутије заборава.



     Никола Боровчанин 6/1 ОШ Васа Чарапић,
     Бели Поток код Београда, 27.01.2011.

    Friday 23 September 2011

    Kao na pokretnoj traci - Like on the assembly line

    Kao na pokretnoj traci...

    Da li ponekad imate osećaj kao da ste na pokretnoj traci...onoj životnoj...sve dolazi tako brzo... prolazi još brže...i lepe i one manje lepe stvari..
    Ponedeljak...početak radne nedelje...i OP...evo petka...jupiiiii, ide vikend...i OP...evo opet ponedeljka... J
    „Od kuce do skole, od skole do kuce“...
    „Poso kuca, kuca poso“.. J
    Uvek negde žurimo..nikad nemamo vremena, jedni za druge..za sebe same..
    Tempo je ludački...teško je naći malo vremena za lepe stvari...
    A one su tu, uvek oko nas..samo ih često ne primećujemo...
    Hajde da to promenimo J


                                                Like on the assembly line ...

    Do you sometimes feel like you're on a assembly line ... the life’s one ... everything comes so fast ... goes even faster ... those beautiful and less beautiful things ..
    Monday ... beginning of the  week and OP ... ... ... jupiiiii here is Friday, weekend is coming ... ... and OP….. again Monday ... J
    "From home to school, from school to home" ...
    "Work house, house work" .. J
    Always running somewhere .. we never have time for each other .. for ourselves ..
    Tempo is crazy ... it's hard to find a litlle time for good things ...
    And they are here, always around us .. but, often, we do not notice them ...
    Let's change it!J